Sada kada znamo da neće biti rata, hoće li Dodik mirno nastaviti formirati “dvije države pod jednim krovom”?

Rata neće biti. To je poruka koju je visoki američki izaslanik za Zapadni Balkan poslao i prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu, ali je okosnica i njegovih poruka danas iz Sarajeva. Ipak, ko će i kako riješiti destrukciju Milorada Dodika, koji ne odustaje od povlačenja iz Oružanih snaga BiH, ali i drugih institucija.”Nikakvih sukoba u BiH neće biti” je rečenica koja je suština razgovora Escobara sa članovima Predsjedništva BiH. Ta rečenica je potrebna zbog specifičnog političkog momenta, ali ta rečenica nije i ne smije biti dovoljna kao umirujuće sredstvo naspram devastirajuće politike Milorada Dodika. Građani ove zemlje zaslužuju da se destrukcije odlučnije zaustave.

Poruka da neće biti rata je pozitivna i umirujuća. Ipak, ko je uopšte prijetio ratom?

Ko je stvarno prijetio ratom – onaj ko želi da jednostranim akcijama, proizvoljnim tumačenjem ustava, uvredama na dnevnoj bazi, donošenjem deklaracije da će silom izbaciti državne institucije s teritorije RS-a, ko je na dnevnoj bazi najavljivao secesiju, ko želi dvije vojske u jednoj državi, ko praktično želi “dvije države pod jednim krovom” ili pak oni koji upozoravaju da bi takve akcije neminovno vodile ka destabilizaciji, ugrožavanju mira, da su spremni da brane teritorijalni integritet međunarodno priznate države.

Dodik, većina srpskih i srbijanskih političara, pa nažalost i dobar dio analitičara pravi zamjenu teza: Da li ratom prijete oni koji napadaju na teritorijalni integritet međunarodno priznate države ili oni koji kažu da će taj integritet braniti?

Dodik u posljednjih nekoliko sedmica priča o tome kako on nije za rat, ali nastavlja projekt čiji je prvi cilj “država u državi”, a naredni vjerovatno otcjepljenje te države. Čak i ako ne bude otcjepljenja, u slučaju “države u državi” (vojska, policija, dokumenti, porezi…) država BiH postaje prazna ljuštura.

Dvadeset šest godina od završetka rata građani ove zemlje prošli su dug put oporavka, nade i mnogo lažnih obećanja da bi ih neko danas tješio da, eto rata neće biti. Zar ga treba biti? Minimum koji građani ove zemlje zaslužuju je jasna i nedvosmislena poruka da će destruktivci koji ne poštuju ni Ustav ni državu, koji prijete otcjepljenjem i derogiranjem državnih institucija biti zaustavljeni.

Kako to Dodik vidi

Hoće li Dodik poruku “da neće biti rata” shvatiti kao zeleno svjetlo da u miru ili mirno može nastaviti svoje jednostrane akcije? Ukoliko sve prođe bez konkretne akcije protiv njega i njegovog okruženja, moguće je da se čak, taktički, primiri na nekoliko sedmica ili mjeseci, ali je uspio pomjeriti granice daleko iza crvene linije.

U tih nekoliko mjeseci Dodikovog taktiziranja vjerovatno će uslijediti pritisak “da se dijalogom dođe do kompromisa”. O čemu? Da se popusti Dodiku? Da mu se da “nešto” da bi se primirio?

Takva politika moćnih zapadnih zemalja do sada se pokazala izuzetno pogrešnom i dobrim dijelom je napravila Dodika ovakvim kakav danas jeste – bahat, arogantan, s politikom “ako neće biti kako ja želim, neće biti nikako”.

Šta je cilj Zapada

Međutim i danas, nakon susreta američkog diplomate Escobara, koji je na sastancima sa članovima Predsjedništva BiH pokušao istaći važnost prekogranične saradnje, ekonomskog razvoja i investicija, slušamo Dodikove poruke kako ne odustaje od svojih zacrtanih ciljeva.

Predsjednik SNSD-a ni za trenutak nije doveo u pitanje svoje dosadašnje poteze te najavljuje nastavak procedure o povlačenju iz Oružanih snaga, VSTV-a Uprave za indirektno oporezivanje i drugih državnih institucija. Bez obzira na Escobarove riječi da se to ne može raditi jednostrano, Dodik ne spušta politički gard.

I bez obzira na kojekakve pokušaje političkog urazumljavanja Dodika, ponavljanja da to što radi nije izvodivo, na sceni se ništa ne mijenja. Svjetski mediji su prenijeli suštinu onoga što Dodik želi i gotovo da više nema važne institucije koja nije upućena u Dodikov secesionizam i destrukciju.

Dodik je odavno prešao crvenu liniju (zakonski odbacio Inzkov zakon na teritoriji RS-a, pokrenuo proceduru za osnivanje entitetske Agencije za lijekove, najavio povlačenje iz Oružanih snaga i drugih državnih institucija, odbija učestvovati produktivno u radu državnih institucija) i njegovo trenutno smirivanje ili povlačenje ne može biti dovoljan potez i ohrabrujuća poruka za one koji štite i bore se za državu, a prije svega za građane. To naročito vrijedi u kontekstu pregovora o Izbornom zakonu. Dok jedni prijete urušavanjem države, od drugih se očekuje da traže kompromis za neki drugi državni zakon.

Čelnik SNSD-a je dovoljno ispitao teren i opraštanje političkih igrica koje sada igra ne bi dugoročno riješilo problem. Stoga, ukoliko međunarodna zajednica želi dobro ovoj državi i želi nastaviti pričati o investicijama i ekonomskom razvoju, ne smiju ohrabriti destruktivce poput Dodika suštinskim povlačenjem onoga što je on započeo.

Escobar je prije posjete Sarajevu govorio o mogućim sankcijama. Tokom današnjih razgovora, iz onoga što se moglo čuti od aktera, o tome nije bilo riječi. Ako se Dodik “izvuče bez kazne”, njegova sljedeća akcija će biti mnogo radikalnija, jer – poručuje mu se da može. I ko uostalom još vjeruje da Dodika može umiriti nekakav susret sa svjetskim političkim faktorima poput Erdogana? Možda se na taj način može riješiti politička upala, ali ne i uzrok političkog oboljenja.