Kakva će biti zima: Izuzetno niske temperature u BiH mogu dovesti do energetske katastrofe

Energetska kriza koja vlada cijelim svijetom samo će se pogoršati dolaskom zime. Njene posljedice po građane i privredu naše zemlje mogu biti izuzetno ozbiljne.

Globalna energetska kriza predstavlja tržišnu realnost i ovaj problem se ne može ignorirati u smislu posljedica, kaže za Klix.ba analitičar Admir Čavalić.

“Posebno će biti izazovno tokom zime, kada tradicionalno raste potražnja za energentima. Za nadati se da zimu neće odlikovati izuzetno niske temperature – to bi vodilo energetskoj katastrofi. Bosna i Hercegovina kao mala, otvorena ekonomija ne može ostati imuna po pitanju posljedica globalne krize. Pritom, manji budžetski potencijal podrazumijeva da vlasti ne mogu uraditi puno u svrhu zaštite građana – izuzev onih koji su teško ugroženi”, izjavio je.

Potencijal ograničenja cijena je također upitan, čemu upravo svjedočimo u susjednoj Hrvatskoj, dodaje te naglašava da je pravo pitanje šta nas to očekuje u narednom periodu?

“Povećanje cijene električne energije i to u prvom valu vjerovatno za pravne osobe. Očekujem da će se to desiti već od početka naredne godine. Dugoročno, ovo je neminovno i za fizičke osobe, međutim, u ovom trenutku domaće vlasti koriste (indirektno subvencioniraju) ovu tarifu sa ciljem kupovine socijalnog mira”, navodi dalje.

Elektroprivrede i rudnici su ovu krizu dočekali u problemima, što će se odraziti i na ovaj energent, čija je tržišna cijena na rekordnim nivoima, nastavlja on.

Rast cijena prirodnog plina će, pored privrede, predstavljati problem za građane koji koriste ovaj energent za potrebe grijanja. Građani Kantona Sarajevo su posebno izloženi, razumijevajući da se plin uglavnom u ovom kantonu koristi za date potrebe. Pitanje je kojim se sredstvima čuvaju postojeće cijene i koliko će to dugo biti moguće raditi. Rast cijena ovog energenta pravi i druge probleme – cijene transporta (bus transport na plin npr.). U ovom trenutku za građane najveći problem predstavlja rast cijena nafte i naftnih derivata. To je direktan udar na fizičke osobe”, smatra on.

Kaže kako se očekuje da će energetska kriza trajati u narednim mjesecima, što znači da će građani vjerovatno morati vršiti izmjene namjena kupovine unutar raspoloživog dohotka – od određenih potreba poput odjeće i izlazaka ka dostupnoj energiji (za prijevoz, grijanje i slično).

“Sve ovo prati rast transportnih troškova, odnosno cijena finalnih proizvoda i usluga. Moguće da će doći do novih obrazaca štednje energije. Ono što je interesantno jeste da će vjerovatno doći do usporavanja u realizaciji zelenih energetskih ciljeva. Kriza znatno pogađa energetske kompanije, što posljedično smanjuje njihov investicioni potencijal za zelenu energiju”, dodaje on.

Jasno je kako će u Bosni i Hercegovini, najveću cijenu ovoga platiti oni najviše ugroženi.

“Već sada značajan dio raspoloživog dohotka, pored hrane, troše na energiju. Na terenu su već primjetne nestašice kvalitetnog uglja za građanstvo, čak i za radnike elektroprivreda. Imamo izuzetnu potražnju za navedenim. Manje kvalitetne alternative će narušiti kvalitet zraka tokom zime. Paradoksalno, na globalnom nivou svjedočimo povratku uglju. Sve ovo mijenja energetsku paradigmu, ne samo za našu zemlju, već čitav svijet”, zaključio je Čavalić.

Rekordne cijene i problemi u snabdijevanju plinom širom Evrope uoči zime izazivaju strah od energetske krize među dobavljačima i potrošačima. Samo od augusta cijene su skočile za 70 posto, a prema procjenama Financial Timesa, prirodni plin potreban za grijanje doma u oktobru je koštao i pet puta više nego prije godinu.

Za takva kretanja ne postoji jedan razlog, nego niz međusobno povezanih faktora na nacionalnom i globalnom nivou. Među glavnima se navode potresi u Nizozemskoj, povećana potražnja plina u Aziji i politika ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Energetski analitičari vjeruju da Evropa trenutno prolazi kroz prvu krizu energetske tranzicije. Mnoge zemlje nastoje preći na čistu energiju, poput solarne i energije vjetra, zbog čega se povećala potražnja za plinom koji je trebao biti energent u razdoblju prelaska s ugljikovodika na održivu energiju.