Hoće li državu ugroziti sujeta i gluhi telefoni onih koji se odazivaju kao probosanske stranke

Kroz jednu od najvećih političkih kriza u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini građani su ukrcani na brod koji pokazuje sve više rupa neodgovornosti i opasnosti dok istovremeno traje stihijska borba za poziciju kormilara.

Pored niza manjkavosti u političkom krugu onih koji se nazivaju prodržavnim strankama, onima koji se bore zaborava svih naroda i narodnosti socijalističkim rječnikom rečeno, nedostaje i političke mudrosti, ali i onoga što se u narodu prepoznaje kao sabur (strpljenje).

Sve te stranke godinama naglašavaju da žele najpravičnije i najrealnije rješenje političke krize u BiH koja se najviše ogleda u određenim ustavnim reformama i Izbornom zakonu. I suštinski i dobrim dijelom programski sve žele implementacije presuda evropskog suda za ljudska prava, ali i efikasnije domove naroda ili neki drugi oblik zakonodavnog djelovanja koji će omogućiti prohodnost zakona, zaštitu prava svih naroda, građana ili kako god se zvale te kategorije.

I u trenutku kada lider SNSD-a sprovodi antidržavnu politiku, odbacuje državne zakone, jednostrano povlači nadležnosti te najavljuje nove udare u vidu povlačenja iz Oružanih snaga, VSTV-a i drugih državnih institucija. I u trenutku kada iz međunarodne zajednice dolaze poruke da se izborna reforma treba fokusirati na onome što je izvodivo, a za sada ostaviti po strani ono što je teško dogovoriti. Drugim riječima praviti ponovo neka privremena i polovična rješenja koja će biti kalem novim utezima na plećima nefunkcionalne države. I kada građani koji kao svije gnijezdo vide samo ovu državu dovoljno široku za sve i kada očekuju da će na političkoj pozornici nastupiti odgovorni političari i stati u odbranu principa koji neće dozvoliti neke nove diskriminacije i ostaviti prostor za blokade, u tom istom političkom bloku proradi sujeta.

Ta sujeta i gluhi telefoni preuzimaju primat u javnom prostoru i na površinu izbacuju neke međusobne borbe o tome ko se prvi sjetio ideje za zajednički odgovor svima onima koji bi udarali na temelje države, ko je prvi sazvao sastanak i ko će nositi bajrak neke državne borbe.

Ta kratkovidnost daje veliku prednost političarima poput Dodika koji nastavljaju potkopavati državne institucije, dok se stranke koje se redom busaju u prsa da su državotvorne prepiru ko je donio loptu na igralište.

Tako smo večeras mogli pročitati brojne zamjerke SDP-a ili Naše stranke prema SDA-u ili DF-u zbog toga što je na neki portal procurio draft zajedničkog prijedloga za izmjene Izbornog zakona, na kojem se još uvijek radi. A paradoks je da su se u istom danu oglasili i SDA i DF i SDP i Naša stranka i druge probosanske partije koje su se usprotivile viđenju američkog izaslanika da se rješava makar Predsjedništvo, ako je teško postići dogovor za domove naroda. I svi se slažu da se ne smije dozvoliti nova diskriminacija ili ostaviti prostor za neke nove podjele, a sve a ciljem kako bi ova država bila funkcionalnija i kako građani ne bi odlazili u ovolikom broju ka zemljama EU.

Zamjeraju jedni drugima o tome kako još nema konačnog dogovora i kako neko želi sebi prisvojiti zasluge. A neko bi ih sve možda trebao podsjetiti da je politička borba još na početku i da niko nema pravo na zasluge dok ne odbrani sve ono što građani ove zemlje zaslužuju.

Kada bilo koja stranka, koja sebe smatra državotvornom i koja brine ta sve građane na svakom pedlju podjednako pomisli da je možda vrijeme da ubere neki politički poen, trebala bi se podsjetiti da tamo neko već svoju destruktivnu retoriku provodi u djela. I tek kada te iste stranke odbrane principe na kojima počiva ova država onda imaju pravo tražiti lovorike. Medalja se zaslužuje na kraju utrke, a ne na početku ili sredini.