Kako bebu su je ostavili u bolničkom wc-u: Cijeli život traži roditelje, a otac je živio samo 6 km od nje…

Žena koja je usvojena nakon što je kao beba pronađena zamotana u deku u WC-u bolnice slomila se nakon što je saznala da joj je rođeni otac umro prije nego što ga je uspjela upoznati…

Leah (26), čije prezime nije navedeno u dokumentarcu, mama je ostavila u WC-u u bolnici Wythenshawe u južnom Manchesteru 29. decembra 1994. godine.

Otkriće trodnevne bebe potaknulo je potragu za majkom, no ona nikada nije identifikovana, prenosi 24sata.hr.

Više od dvije decenije kasnije, Leah, koju su Debbie i Andrew iz Manchestera usvojili u dobi od četiri mjeseca, odlučila je potražiti svoje biološke roditelje zajedno s ekipom s BBC-a koja je snimila dokumentarac Our Lives: Finding My Family.

Sniman tokom tri godine, dokumentarac je pratio njenu potragu za roditeljima dok je provodila DNK testove u nadi da će pronaći podudarnost u internetskoj bazi podataka.

Nakon početnih lažnih pozitivnih rezultata, Leah je pronašla daljeg rođaka Roberta koji ju je spojio s bakom (mamom od biološkog oca).

No, umjesto sretnog susreta, Leah je otkrila da joj je otac, Lee Penney, umro u aprilu 2014. nakon što je pretrpio moždani udar neposredno prije svog 40. rođendana.

Više od 20 godina živio je samo šest kilometara od Leah i njene porodice.

– Dobro je što sam saznala za njega. Ali je teško prihvatiti činjenicu da je mrtav. Čini se kao da je premalo učinjeno i prekasno – rekla je Leah, plačući nakon otkrića ove tužne vijesti.

Nju je kao malu bebu otkrilo osoblje bolnice Wythenshawe neposredno prije dočeka Nove godine 1994. godine.

Ljekari su vjerovali da je beba, koju su medicinske sestre nazvale ‘Holly’, bila stara otprilike tri dana u vrijeme kada je pronađena. Sticajem okolnosti, policija je vjerovala da je majka vjerovatno tinejdžerka ili mlada žena, ali detalji o njoj nikada nisu otkriveni.

Debbie i Andrew, koji su već imali jednu usvojenu kćer, a htjeli su usvojiti drugu, na vijestima su vidjeli izvještaj o ‘bebi Holly’. Četiri mjeseca kasnije, Leah je bila s njima kod kuće.

– Imala sam život ispunjen ljubavlju – rekla je Leah i dodala da joj ništa nije nedostajalo.

– Mama i tata su me voljeli. Bila sam dio porodice, uopšte se nisam osjećala kao da im ne pripadam. Ali uvijek postoji ono nešto što nedostaje – kaže u dokumentarcu.

– Sjećam se da je htjela tražiti svoju rođenu mamu još dok je bila sasvim mala… Boljela ju je činjenica da je bila napuštena. Ta želja da se sazna šta se dogodilo je snažna – dodala je Debbie.

– I onda drugi dio mene pomisli ‘dobro, sad sam ti ja mama’ i kao roditelj želiš da su ti djeca sretna, popraviti to što u njihovim životima nije dobro. Ali ovo je bilo nešto što nisam mogla popraviti – objasnila je.

Leah, koja je danas majka dva dječaka, rekla je da mora saznati zašto je napuštena jer ne može zamisliti da iz bilo kojeg razloga napusti svoju djecu.

– Nepoznavanje čak ni osnovnih činjenica odakle ste došli utiče na sve ostalo u vašem životu – rekla je i dodala da je došla do tačke u kojoj mora saznati šta se dogodilo.

Majka dvoje djece prethodno je i prije bezuspješno pokušavala pronaći svoje biološke roditelje, ali se nadala da bi nove internetske baze podataka DNK mogle biti ključ.

– Moj otac rođen je i odrastao u Wythenshaweu, blizu bolnice u kojoj sam ostavljena. Mogla sam ga sresti na cesti ni ne znajući da mi je otac – rekla je.

Uz Robertovu pomoć, Leah je sastavila porodično stablo i saznala da joj je jedan od roditelja iz velike katoličke porodice u Wythenshaweu.

Leah je odlučila prvo pogledati porodicu Robertove najmlađe tete, Christine, čiji su sinovi u vrijeme kad se Leah rodila bili mladići, što je imalo najviše smisla.

Christine je bila voljna napraviti DNK test i pet sedmica kasnije Leah je saznala da je ona njena baka.

– Oh wow, pomalo sam šokirana da budem iskrena – rekla je Christine kad je Leah nazvala kako bi joj rekla šta je otkrila.

– Imaš puno rođaka, teta i ujaka, doživjet ćeš šok kad ih sve upoznaš. Morat ćemo se naći i razgovarati. To su dobre vijesti, zar ne? – rekla je Christine.

Rezultati su značili da je jedan od četiri Christinina sina, iz dvije različite veze, bio Leahin otac.

Samo su dva od tri preživjela sina bila voljna podvrgnuti se testiranju, a rezultati su utvrdili da joj je Lee otac i da je decenijama živio samo par kilometara udaljen od nje prije nego je umro.

– Trebam li biti tužna zbog nekoga koga ne poznajem? Nešto me boli, ali ne znam šta boli niti zašto – pitala se Leah kad je posjetila očev grob.

– Zapravo smo dosta slični. Ta sličnost mi pruža osjećaj da negdje pripadam, ali to je ono što od njega nikada neću moći saznati… Jesam li ono čemu bi se nadao od kćeri? Je li ponosan na mene? I onda očita pitanja o tome ko mi je mama – objasnila je Leah.

Iako nije dobila priliku da upozna svog oca, Leah je ipak uspjela upoznati Christine, koja je unuku pozdravila toplim zagrljajem.

– Jako si slična Leeju. Bio je talentovan i dobar u svom poslu. Predivno je crtao –  rekla je Christine, na što je Leah odgovorila da i ona crta.

Međutim, Christine nije znala ko joj je majka.

– Pokušavam se sjetiti djevojaka s kojima je Lee izlazio, ali ne mogu – iskreno je rekla Christine.

Prije nego što su se rastale, Christine je unuci poklonila narukvicu koju joj je Lee dao.

– Nisam imala ništa što me vezalo uz to ko sam. Sad napokon nešto imam. Osobno je, lijepo… – rekla je Leah.

– Još uvijek imam želju pronaći svoju mamu, otkriti zašto me je ostavila… Već smo učinili nemoguće pronašavši mog tatu, pa sada nije tako nemoguće pronaći i mamu – zaključuje u dokumentarcu.

– Moj život se mora nastaviti, moram se usredotočiti na to da budem mama svojoj djeci. Moram ih staviti na prvo mjesto. Ne mogu dopustiti da mi potraga za majkom zaustavi život i da me spriječi da im budem dobra mama jer to je sve što sam ikada željela, biti im dobra mama – dodaje Leah.