Posebna, iskrena i ogromna ljubav: Uprkos teškoj bolesti život Eseda i Mahire nije stao, već ga žive punim plućima

Iskrene, posebne i prave ljubavi zaista postoje. U Sarajevu živi bračni par čija je ljubav zaista posebna i iskrena. To je ljubav bračnog para Eseda i Mahire Ahmiš.

Njihova ljubav je počela prije, otprilike, 15 godina u džamiji u kojoj je Esed radio kao efendija. Mahira je otišla u džamiju na mevlud, i tada počinje ta posebna, iskrena i ogromna ljubav…

Mahira i Esed su se vjenčali, a godinu poslije njihova bračna harmonija se prekida viješću da je Esed obolio od teške bolesti multiplaskleroze.

Postoje mnogi simptomi koji su pokazatelji te zloćudne bolesti, međutim, kako kaže Mahira, Esed nije imao nikakve simptome.

– Osjećao je samo umor. Ko bi očekivao da će od toga nešto ozbiljnije biti. Bio je drugi dan bajrama. Prvi dan Ramazanskog bajrama smo obišli našu familiju. Drugi dan nije mogao nikako da ustane iz kreveta, kazala je Mahira za Balkan News.

Eseda su nakon toga prevezli u bolnicu gdje su mu ustanovili da boluje od multiplaskleroze.

Bili su šokirani i zbunjeni jer nije bilo nikakvih simptoma. Desilo se to, kako kaže Mahira, „preko noći, iz vedra neba.“

– Bili smo uplašeni i šokirani, prisjeća se Mahira.

Esed je godinu mogao hodati i pričati. Bolest nije bila progresivna, a nakon toga počinje naglo da napreduje.

– Od tada je u kolicima. Ne može ništa sam. Baš ništa. Sad ne može čak ni govoriti, rekla je sagovornica.

Borba Eseda i njegove porodice sa bolešću traje 12 godina. Mahira ga je nosila na svojim leđima, penjala se uz stepenice sve dok dobri ljudi nisu skupili novac i napravili im lift u kući, koji im je mnogo pomogao i olakšao.

Na početku, kada su tek saznali za bolest očekivali su oporavak. Nadali su se tome, ali se Esedovo stanje iz dana u dan pogoršavalo i sada im je mnogo teže.

Esed i Mahira imaju i dvoje djece: Sumeju i Imrana. Djeca su na početku ispitivala kako i zašto je to tako. Vremenom su prihvatili situaciju ali i sada postoje trenuci kada se rastuže jer je njihov otac bolestan.

Mahira se trudi svaki dan da oni ne osjete očevu bolest te na razne načine pokušava da im to nadomjesti.

– Zalijepila sam svoju nogu za njegovu, kada šutnem loptu da ispadne da babo šutne. Imran zna da to babo ne šuta, ali je to njemu bilo fascinantno, to je njemu san, kaže Mahira.

A na pitanje djece: ‘Zašto moj babo ne hoda’, Mahira kaže: „Hodat će on u džennetu“.

– Kad, eto djece, idu iz sobe s koferima, hoće da idu u džennet. Djeca su to, kaže Mahira.

Brak Mahire i Eseda inspiriše mnoge ljude. Mahira svoj život pokazuje javno, baš zbog toga da bi pokazala ljudima kako bolest nije kraj, te da se može živjeti lijepo i sa tom bolešću.

Ljudi se lijepo ponašaju prema njima i lijepo su prihvaćeni u društvu i okolini. Dokaz toga su i razna iznenađenja i pokloni koje dobijaju, a najljepši poklon koji su dobili je, kako navodi naša sagovornica, odlazak na hadždž.

– Hadždž nam je bio životna želja. Druga stvar koja nam je baš bila potrebna je lift, obzirom da sam ja Eseda 12 godina nosila u naručju kao bebu, kaže Mahira i dodaje da su dobili i karte za Istanbul.

Na pitanje koji joj je najveći izvor snage, jer je za ono što ona proživljava potrebna ogromna snaga, Mahira je rekla da je to vjera.

– Meni je vjera sve. Ja dovim. Imam svoj kutak gdje ja klanjam, tu se jadam. Ja znam od koga tražim i šta tražim, znam zbog čega me Allah dao i znam svrhu svog života što živim. To mi je motivacija, rekla je Mahira.

Ljudi se lijepo ponašaju prema njima i lijepo su prihvaćeni u društvu i okolini. Dokaz toga su i razna iznenađenja i pokloni koje dobijaju, a najljepši poklon koji su dobili je, kako navodi naša sagovornica, odlazak na hadždž.

– Hadždž nam je bio životna želja. Druga stvar koja nam je baš bila potrebna je lift, obzirom da sam ja Eseda 12 godina nosila u naručju kao bebu, kaže Mahira i dodaje da su dobili i karte za Istanbul.

Na pitanje koji joj je najveći izvor snage, jer je za ono što ona proživljava potrebna ogromna snaga, Mahira je rekla da je to vjera.

– Meni je vjera sve. Ja dovim. Imam svoj kutak gdje ja klanjam, tu se jadam. Ja znam od koga tražim i šta tražim, znam zbog čega me Allah dao i znam svrhu svog života što živim. To mi je motivacija, rekla je Mahira.

Uprkos teškoj bolesti njihov život nije stao, već ga žive punim plućima.

Mahira je za Balkan News ispričala i komične situacije koje su se desile na njihovom putovanju u Istanbul.

– Bili smo kod Ajasofije. Kada je Esed ulazio u Ajasofiju, odnosno kada su ga unosili, on se umorio. Morao je brzo da legne. Tu pored je bio neki hotel i restoran. Mi smo tu ušli a gazda je nas primjetio i vidio je u kakvom je Esed stanju. U tom restoranu su bile i neke sečije pa je Esed tu legao. Bilo je vrijeme pred akšam. Povjetarac, uči ezan a Esed poče hrkati. Zaspao i hrče. Ja govorim ovom gazdi on nije sa mnom, šaljivo je ispričala Mahira.

Nakon toga gazda restorana im je poslao večeru, a poslije ih je odveo i do hotela.

Također, tokom njihovog boravka u Istanbulu, sjedili su u restoranu gdje je Mahira kao i inače hranila svog muža. Tu situaciju su primjetili i posmatrali gosti restorana ali i prolaznici.

– Kada sam ja Eseda nahranila, onda smo čuli ogroman aplauz. Bilo je 50 ili 60 ljudi. Oni su toliko bili šokirani prizorom. Bilo im je to tako fascinantno, kazala je Mahira.

Njihova nesebična ljubav, zaista i jeste nešto što je fascinantno i vrijedno imati u životu, jer sve prolazi, ali prava ljubav ostaje. Upravo to dokazuje i ljubav Eseda i Mahire koji uprkos svim preprekama nastavljaju da koračaju zajedno.