Ljudi su ga uzgajali i prije 7.000 godina: Luk čisti krv od toksina i popravlja raspoloženje

Dragi moji čitatelji, kao prvu namirnicu koju smo opisali u novoj sezoni odabrao sam krumpir jer je povrće koje se statistički najviše troši u našoj zemlji. Ali ako gledam moju obitelj, ultimativno povrće bez kojeg se ne može, koje najviše sijemo, pazimo, a i trošimo, odnosno volimo je crveni luk. I bijeli i crveni su nam omiljeno povrće, ali crveni luk je jednostavno povrće koje praktično koristimo svaki dan u ishrani, a onda još pravimo i čaj od luka ako imamo problema s tlakom, temperaturom, nesanicom, umorom, padom imuniteta ili bilo kojim zdravstvenim problemom, tu je naravno i sirup od luka i meda protiv kašlja te ga još koristimo i za obloge, a i za bojanje jaja za Uskrs te kao prirodno sredstvo protiv nametnika u vrtu ili protiv koprivnjače.

Sredstvo plaćanja

Sijemo ga u tri gredice tijekom jesenje sjetve i onda istu količinu u proljetnoj sjetvi. I još ga obavezno kupujemo u ljubičastoj varijanti i naravno mladi luk jer njega jednostavno nemamo nikad dovoljno, a i kada se radi turšija, uvijek nam zafali. Mene svi zezaju da ćevape naručujem samo da ne bih jeo sam luk, a kad čujem da netko neće ćevape s lukom, odmah si kontam da je to neki čudan čovjek i da se s takvima ne valja družiti. Čaj od luka

Na Bahamima se prehlada liječi stavljanjem kriške luka u cipelu blizu pete. Luk se koristi u kombinaciji s medom za liječenje respiratornih poremećaja, poput bronhitisa i katara u Dominikanskoj Republici. Na Haitiju se glavobolja olakšava stavljanjem narezanog luka na glavu. U Trinidadu se čaj od luka koristi za kašalj, prehladu i tuberkulozu. U Curagaou se zujanje u ušima tretira pomoću komada luka stavljenog u uho. U Boliviji jedu luk za liječenje respiratornih poremećaja, bubrežnih poremećaja i problema mokraćnog sustava i kao sredstvo za spavanje. Kandirani luk koristi se za kašalj i respiratorne poremećaje (pertusis). Čaj od luka je također korišten za liječenje respiratornih poremećaja, poput laringitisa s gubitkom glasa, u Peruu i Boliviji. U Nikaragvi sok luka koriste za disajne poremećaje i parazitske infekcije, posebno crijevne parazite.

Luk se u kineskoj medicini koristi za regulaciju qi-ja, poboljšanje cirkulacije, za zagrijati tijelo, liječenje respiratornih poremećaje kao stimulans apetita i pomoć pri spavanju. Bol u trbuhu povezana s parazitima može se liječiti pomoću jedne žlice soka od zelenog luka i sezamovog ulja. Čirevi se liječe pomoću 2-3 žlice soka zelenog luka sa smeđim šećerom i vrućom vodom dva puta dnevno. Dok se u Japanu za bolji san rezani luk stavlja pod jastuk.

Postoji nekoliko vrsta divljeg luka, ali divlji luk od kojeg današnji pravi luk vuče korijen je nažalost izumro, a najstariji arheološki tragovi i drevni zapisi o korištenju luka dolaze iz zapadne i istočne Azije, pa to upućuje da mu je to i bila pradomovina mada zemljopisno podrijetlo luka ne možemo sa sigurnošću ustvrditi. Ono što je sigurno i izvjesno je da je kultivizacija ove biljke počela jako davno u jugozapadnoj ili središnjoj Aziji na području današnjeg Irana, zapadnog Pakistana i Srednje Azije. Tragovi luka pronađeni u naseljima iz brončanog doba u Kini sugeriraju da se luk koristio još prije 7.000 godina te da se njime već tada trgovalo, a to je i tada kao i sada omogućavala trajnosti lukovice u skladištenju i transportu. Iz istog perioda postoje i tragovi korištenja luka u indijskim Vedama. Drevni Egipćani štovali su luk zbog njegovog sfernog oblika i koncentričnih prstenova koje su smatrali simbolom vječnog života. Dokazano su ga koristili i u ishrani i u medicini već prije 5.500 godina. Luk je korišten i u egipatskim pokopima, o čemu svjedoče tragovi luka pronađeni u očnim dupljama Ramzesa IV. Isto tako, u vrijeme Starog egipta bio je jedno od sredstava plaćanja. Grk Dioskorides pisao je o korištenju luka kod sportaša na Olimpijskim igrama koji su ga jeli, pili njegov sok i njime mazali svoja tijela. Još iz tog doba luk je simbol rasta i ponovnog rađanja.

Razlog tome je jednostavan, luk se smatra vrlo plodnim jer se čini da lukovice naprosto žele klijati, čak i ako su ostavljene u tamnom bez vode. Prema starim Grcima, ovo je krajnji simbol plodnosti i zbog toga je luk uvijek vješan na vrata domaćinstava, pogotovo u periodu pred Novu godinu kako bi pomogao svima u obitelji da rastu i iskuse ponovno rođenje u nadolazećoj godini.

Grci su koristili neke od vrsta divljeg luka, ali nisu poznavali ovaj kultivizirani. Običaj vješanja luka na vrata prije dočeka Nove godine se i danas zadržao kod Grka, samo se luk nosi u crkvu kako bi se posvetio pa se kao simbol dobrog zdravlja, plodnosti i dugovječnosti stavlja na ulazna vrata. Plinije Stariji iz prvog stoljeća naše ere pisao je o korištenju luka i kupusa u Pompejima. Dokumentirao je rimska vjerovanja o sposobnosti luka da poboljša očne bolesti, pomogne u snu i zaliječi sve, od usnih rana i zubobolje do ugriza pasa, lumbaga, pa čak i dizenterije. Arheolozi su prilikom iskopavanja Pompeja dugo nakon vulkanskog pokopa 79. godine naše ere pronašli vrtove slične onima u Plinijevim detaljnim pripovijestima. Prema tekstovima prikupljenim u petom/šestom stoljeću naše ere pod autorskim nazivom “Apicijevi kuhari”, luk se koristio u mnogim rimskim receptima.

U doba otkrića Amerike, luk su prvi europski doseljenici odnijeli u Sjevernu Ameriku, i tamo onda otkrili da postoje i vrste koje su lako dostupne i koje se široko koriste u indijanskoj gastronomiji. U svakom slučaju, prema dnevnicima koje su vodili neki od prvih engleskih kolonista, luk je bio jedan od prvih usjeva koji su zasadili. I kuhan i sirov

Naravno luk, kao i ostale prehrambene naminice su jako važni u prevenciji bolesti i sprečavanju njihovog nastajanja. Danas znamo da je luk odlično sredstvo za zaštitu od krvnih ugrušaka jer obiluje spojevima koji djeluju antikoagulativno. Koronarnim bolesnicima preporučuje se svakodnevno konzumiranje luka jer njegovi sastojci sprečavaju gomilanje trombocita i ubrzavaju proces razgradnje ugrušaka. Također, konzumiranje luka uz masnu hranu pomaže blokiranju štetnih učinaka masti, među kojima je i stvaranje krvnih ugrušaka. Sirovi luk predstavlja najbolji lijek za podizanje dobrog HDL kolesterola, te je preporučljiv srčanim bolesnicima. Dovoljno je pojesti pola sirovog luka dnevno, jer termički obrađen ne djeluje na kolesterol. Sumporni spojevi iz luka također pomažu smanjivanju visokih triglicerida i opuštanju krvnih žila. Luk smanjuje rizik od visokog krvnog tlaka, bolesti koronarnih arterija, perifernih vaskularnih bolesti i infarkta. Čak i u manjim količinama kada se upotrebljava kao dodatak jelima, luk pomaže u regulaciji šećera u krvi. Studije su potvrdile da se česta konzumacija luka može povezati s nižim razinama glukoze u krvi, neovisno o tome je li luk kuhan ili sirov. Aktivno djelovanje pripisuje se spojevima alil-propil-disulfidu i alicinu koji stimuliraju izlučivanje inzulina. Luk sadrži mangan i krom, dva elementa koja su neophodna za pravilno lučenje i djelovanje inzulina.

Crveni, pravi ili obični luk koji se u srpskom naziva i crni luk, dok ga u Dalmaciji zovu kapula, lat. Allium cepa, danas je biljka iz porodice Amaryllidaceae, koja nosi ime po prekrasnom cvijetu amarilisu. Srodna je češnjaku, poriluku i vlascu. Pojam luk se, kada je vezan za biljku, koristi u imenu mnogih vrsta iz roda Allium, ali samo ime “luk” bez pridjeva obično se odnosi na Allium cepa. Biljna vrsta Allium cepa poznata je danas samo kao kultivirana biljka, ali njezini divlji srodnici u prirodi se i dalje pojavljuju, naročito u središnjoj Aziji na području današnjeg Irana. Najsrodnije, najpoznatije i najrasprostranjenije su dvije divlje Allium vavilovii i Allium asarense mada je zanimljivo da neki arheobotaničari ističu mogućnost da su te vrste nastale sjemenskim uzgojem već kultiviranih sorti luka, što samo govori o njegovoj izrazito dugoj povijesti uzgoja.

Luk je jedna od najstarijih povrtlarskih kultura poznata po specifičnom ljutom okusu i jakom mirisu. Postoji mnogo vrsta luka, a kod nas je najčešći običan ili crveni. Sve vrste luka su ljekovite, tako da ne možete pogriješiti niti s jednom sortom. Sirovi luk sadrži 40 kalorija na 100 grama. Sastoji se od 89% vode, 9% ugljikohidrata, 1,7% vlakana, te minimalne količine proteina i masti. Najznačajnija vlakna u luku su fruktani koji potpomažu zdravu floru u crijevima. Luk je dobar izvor dijetalnih vlakana, važnih za probavu, vitamina C, važnog za imunitet i lijepu kožu, vitamina B6, važnog za stvaranje crvenih krvnih zrnaca, folne kiseline, esencijalne za stvaranje novih stanica, kalija, blagotvornog za tlak i zdravlje srca te mangana važnog za zdravlje tkiva i kostiju.

Većina ljekovitih svojstava luka pripisuje se njegovim antioksidansima i sumpornim spojevima. Mnogi ljekoviti spojevi iz luka djeluju u sinergiji te pomažu uravnotežiti zdravlje organizma. Među ljekovita svojstva luka ubrajaju se njegove sljedeće odlike: sprečava upalne procese, štiti zdravlje srca i krvnih žila, smanjuje rizik od degenerativnih bolesti, poboljšava probavu, smanjuje širenje virusa, čisti krv od toksina, čuva od dijabetesa, poboljšava raspoloženje, djeluje antibakterijski i antigljivično, poboljšava apsorpciju nutrijenata iz hrane te štiti od raka.

Rijetke su namirnice koje ne zahtijevaju nikakav tretman kako se ne bi pokvarile tijekom zimskih mjeseci, a češnjak i crveni luk su upravo jedne od njih, zbog čega su jako rano osvojile značajno mjesto u prehrani i naravno narodnim, tradicionalnim medicinama. Kako se luk širio drugim kontinentima, postao je nezamjenjiv i u drugim kulturama te iznimno popularan u narodnim medicinskim krugovima, gdje se koristio za liječenje niza bolesti. Sok za rast kose

Više od 30 antikancerogenih spojeva otkriveno je u luku, poput sulfida, kvercetina i aojena. Smatra se da smanjuju rast tumora i štite od slobodnih radikala. Posebno ga se preporučuje kod raka jednjaka, želuca, crijeva i prostate jer se u studijama pokazalo da je česta konzumacija luka povezana sa smanjenom stopom ovih tipova raka. Folna kiselina koju nalazimo u luku može pomoći kod depresije jer prevenira stvaranje homocisteina u tijelu koji može spriječiti opskrbu mozga nutrijentima. Višak homocisteina ometa proizvodnju serotonina, dopamina i norepinefrina koji osim dobrog raspoloženja, reguliraju san i apetit. Osteoporoza je česta kod žena u postmenopauzi, a zdrava ishrana to može spriječiti. Opsežna studija na ženama iznad 50. godine ustanovila je da je redovita upotreba luka povezana s većom gustoćom kostiju. Također, istraživanja su pokazala da je kod žena nakon menopauze, koje su svakodnevno jele luk, smanjen rizik od loma kuka. Visoka koncentracija sumpora može donijeti korist i vezivnom tkivu jer je sumpor neophodan za formiranje ovog tkiva. Redovita primjena soka od luka na vlasištu ubrzat će rast kose, a svakodnevno trljanje noktiju ojačat će slabe i lomljive nokte. Ekstrakt luka iznimno je učinkovit u smanjivanju ožiljaka, tako da se i nakon operacija za smanjivanje hipertrofičnih i keloidnih ožiljaka preporučuju kreme na bazi njegovog ekstrakta.

U jugoistočnom Maroku luk se popularno koristi za liječenje dijabetesa i hipertenzije. Kod Arapa luk kombiniran s jajima i sezamovim uljem smatra se za lijek protiv kašlja i prehlada i za ublažavanje grlobolje. Sok od luka se u kapljicama koristi za infekciju uha kao i gluhoću.

U Indiji se luk koristi za ublažavanje kardiovaskularnih poremećaja i kod hemoroida. Med i luk pomiješani u jednakim količinama koriste se za liječenje kašlja. Slavni Yogi Bhajan kaže kako u osnovnim metodama ajurvedskog liječenja postoje tri osnovne stvari: đumbir, češnjak i luk te ih naziva Triyajhad, tri korijena zdravlja i savjetuje ih u raznim kombinacijama kao biljke koje liječe skoro sve bolesti. Indijci smatraju da je sirovi, sjeckani luk biljka osim što liječi, isto tako pomlađuje i promiče dugovječnost ako se redovito konzumira.

Luk se koristi u talijanskoj tradicionalnoj medicini za zacjeljivanje rana. U Rusiji se za liječenje primjenjuje u octu kuhan luk. Tijekom Drugog svjetskog rata ruski su vojnici koristili luk kao antiseptik. U Španjolskoj se luk koristi za liječenje gluhoće i zujanje u ušima.

Sve ove ranije spomenute informacije su naravno dovele do toga da se luk nađe u fokusu moderne znanosti, farmakologije, nutricionizma i ono što je danas naučno dokazano se u velikoj mjeri poklapa i sa narodnim vjerovanjima o luku.

Kako izbjeći suze?

Kod kupovanja izaberite glavice luka koje su čiste i dobro oblikovane. Vrat glavice luka ne smije biti otvoren, dok ljuska treba biti pripijena, a ne hrskava i lomljiva. Luk čuvajte na sobnoj temperaturi, na tamnom i prozračnom mjestu. Možete ga čuvati u mrežastim košarama, da zrak može cirkulirati oko njega. Izbjegavajte luk čuvati zajedno s krumpirom jer će izgubiti vlažnost, a time se i prije pokvariti.

Iako veliki broj ljudi voli koristiti luk kod pripreme raznih jela, mnogima njegovo rezanje i naviranje suza na oči predstavljaju problem. Zato luk prije rezanja stavite u hladnjak na sat vremena, a onda ga režite oštrim nožem. Suze su jako zdrave i poželjne jer dezinficiraju oko, tako da nemojte izbjegavati rezanje luka samo da biste izbjegli suze. Odaberite dasku za rezanje na kojoj ćete rezati isključivo luk, kako druge namirnice ne bi poprimile njegov prodoran miris. To je osobito izraženo i smeta kod voća.

I eto, dragi moji, siguran sam da ste i sami znali puno toga o luku, ali opet nadam se kako sam onda još malo približio to divno povrće. Što se uzgoja tiče, o tome nemamo što puno pričati, jako je jednostavan, a kao i krumpir, i luk vam treba biti jedna od prvih povrtnih kultura kojom ćete se zabaviti ako ste početnik u vrtlarstvu kako vas ne bi uplašio kao neke kompliciranije vrste povrća. Ako vam luk proklija, uvijek ga možete staviti u saksiju od cvijeća i gledati kako brzo raste na prozoru, a imat ćete za koji dan i ukusni mladi luk kojim možete začiniti svaku salatu.