Ne bih podnio da je dijete stradalo, i ja imam unučiće: Vozač autobusa koji je uletio u dječije igralište prihvata svaku kaznu

Nije bitno šta će sa mnom biti. Najbitnije mi je da se dijete potpuno oporavi i da nema posljedice.

Od trenutka kad se nesreća desila, ne prestajem da mislim na tu djevojčicu i da se molim za njeno zdravlje. Ne bih mogao da podnesem da se nešto gore njoj desilo.

Ovo je za Kurir rekao Dragomir H. (72), vozač koji je 24. septembra autobusom na liniji 45 uletio u dječji parkić u Zemunu i tom prilikom teško povrijedio djevojčicu (2). Njemu je nakon završenog uviđaja određeno zadržavanje, a potom i pritvor, koji mu je ukinut prošle sedmice.

Prihvata kaznu

• Neću bježati od odgovornosti. Ukoliko sud odluči da sam kriv, prihvatiću kaznu, kakva god da je. Objasnio sam šta se desilo u konkretnom slučaju. Da je sreće da se ovako nešto nikada nije dogodilo – kaže sagovornik i nastavlja: – Ispričao sam svaki detalj. Nisam mogao da ukočim, ne znam iz kojeg razloga. Autobus je dobio ubrzanje, motor je, nakon što sam udario u vozila, radio. Ključ nije reagovao. Pokušao sam da otvorim sva vrata, ali su se samo zadnja otvorila.

Dragomir H. nakon nesreće kaže da je otišao do dispečerske kućice.

• Izašao sam iz autobusa i odjednom začuo galamu, vrisku. Uplašio sam se da će me napasti, pa sam otrčao 200 metara dalje, do dispečera, ujedno da ih i obavijestim o udesu – priča vozač i dodaje da ne može riječima da opiše šok koji preživio. Kako je objasnio, na toj liniji je radio punih šest godina.
  
  Raspitivao se
• Vozač sam duže od 50 godina, prvi put sam se susreo sa ovakvom situacijom. Ne znam šta da kažem – kaže Dragomir i dodaje da je već neko vrijeme u penziji, ali da je osjećao da može još da vozi, a da mu je trebalo i još novca.

Dragomir kaže da se sve vrijeme raspitivao o djevojčicinom stanju.

• Imam unučiće i ne smijem ni da pomislim kroz šta je njena porodica prošla – rekao je sagovornik.