U pandemiji nasilje u porodici povećano za 80 posto

Tokom pandemije u Hercegovačko-neretvanskom kantonu nasilje u porodici povećalo se za oko 80 posto, a u većini slučajeva radi se o maltretiranju supružnika, potvrdio je glasnogovornik MUP-a HNK Ljudevit Marić.

“Najčešće je riječ o maltretiranju bračnog druga, znači osobe muškog spola prema svojoj supruzi koja kasnije većinom odustane od krivične prijave”, naveo je Marić za Fenu.

Kako je kazao, MUP HNK je prije dvije godine pokrenuo i kampanju o tome kako prepoznati nasilje u porodici i kako ga prijaviti.

“Nastojali smo educirati građane šta je to nasilje u porodici, da je to kazneno djelo i kako ga i gdje prijaviti. Primijetili smo pomak, ali u doba pandemije, kada je kretanje građana bilo vremenski ograničeno, tada je to nasilje eskaliralo i prema našim analitičkim pokazateljima negdje od 72 do 80 posto se povećalo”, naveo je Marić.

Koordinator Stručnog tima za zaštitu od nasilja i trgovinu ljudima u Centru za socijalni rad Grada Mostara Tomislav Pupić kazao je kako oni u Centru za razliku od njihovih kolega iz MUP-a ne mogu govoriti o ekspanziji nasilja u porodici jer MUP sigurno ima mnogo više takvih prijava, ali je potvrdio kako su prošle godine imali oko stotinjak prijavljenih slučajeva, što otprilike odgovara prosjeku ranijih godina.

“To ne znači da je došlo do stagnacije nasilja jer mi uvijek baratamo i operiramo s onom sivom brojkom pa računamo da je takvih slučajeva otprilike sedam puta više od broja koji je prijavljen. To nam predstavlja jedan veliki problem jer bi mogli pomoći žrtvama a one se uglavnom ne obraćaju ni policiji ni nama, pa ni nevladinim organizacijama”, kazao je Pupić.

Dodaje kako je u najvećem broju riječ o fizičkom nasilju.

“Najčešća su uglavnom fizička nasilja koja su i vidljiva i lako dokaziva i brzo se mogu rješavati i sankcionirati. Međutim, gori su nam ovi problemi psihološkog i seksualnog nasilja. Zbog seksualnog nasilja godišnje dođu jedna ili dvije prijave, iako smo svjesni da toga bude mnogo više”, pojašnjava Pupić.

Napominje kako u zadnje vrijeme imaju i prijava vršnjačkog nasilja ali kako se sve to najčešće ne procesuira jer žrtve većinom povlače svoje prijave.

“To je jedan generalni problem, ne samo Centra za socijalni rad i Grada Mostara već i drugih centara u ovom i drugom entitetu jer imamo sigurno 85 do 90 posto osoba koje se koriste onim pravom da ne svjedoče i da ne terete svoje zlostavljače. Naš zakon, takav je kakav je i još nismo došli u fazu da se neko sankcionira po službenoj dužnosti, ali nadamo se da će novi zakon kada dođe predvidjeti i takve stvari”, naglasio je.

Govoreći o žrtvama nasilja u porodici, Pupić kaže kako im Centar za socijalni rad nudi nekoliko vidova pomoći.

“U kontaktu smo sa sigurnom kućom koja djeluje na području Mostara i ukoliko žrtva nasilja želi da se smjesti u tu kuću, to rješavamo vrlo lako i vrlo brzo. Ako neko želi podnijeti zahtjev za izricanje neke zaštitne mjere, kojih je šest u zakonu, mi im pomažemo da kontaktiraju policiju koja zaprima takve prijave i prosljeđuje nadležnom sudu i tužilaštvu, a uz to radimo i savjetodavni rad”, pojašnjava socijalni radnik.

Ističe kako problem predstavlja i to što stručnjaci u Hercegovačko-neretvanskom kantonu još uvijek nisu prošli edukaciju za rad s nasilnicima.

“U drugim kantonima u kojima su stručnjaci edukovani za rad s nasilnicima, prema informacijama koje imamo, u dobroj mjeri su smanjili recidive, znači povratnike – nasilnike. Mi to, nažalost, još nemamo, ali se nadamo da ćemo u 2022. godini proći te edukacije i da ćemo onda moći kvalitetnije odgovoriti toj problematici koja uzima sve više maha, a čini mi se da sistem to ne prati baš u najboljoj mjeri”, zaključuje Pupić.