Johann Sattler: Izbori se mogu održati i po važećem Izbornom zakonu, ali bi država bila na gubitku

Šef Delegacije Evropske unije (EU) u Bosni i Hercegovini i specijalni predstavnik EU Johann Sattler za Klix.ba je govorio o aktuelnim političkim procesima u BiH, s naglaskom na reformu Izbornog zakona, opciji nametanja Izbornog zakona, blokadi institucija u procesu donošenja odluka, ali i o procesu vakcinacije.

Do kojeg nivoa ste došli u pregovorima s političkim strankama, da li je realno očekivati realno rješenje do kraja godine ili eventualno do proljeća 2022. godine?

Prije svega, hvala vam na prilici da govorim za Klix.ba. Što se tiče pitanja, oko izbornih i ustavnih reformi tu se radi o dvije stvari. Jedno je da se ukloni diskriminacija iz sistema, a druga stvar je smanjenje korupcije. Što se tiče diskriminacije, tu se naravno radi o provođenju presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić – Finci, ali i druge četiri presude koje se tiču diskriminacije na osnovu etničke pripadnosti i prebivališta.

Što se tiče korupcije, ovo je vrlo važan dio reforme. Ono što smo prečesto viđali je da se na izborima dešava mnogo krađe i zloupotreba, ljudi zbog toga gube povjerenje u sistem. Tako da je potreban ovaj, ali veoma značajan dio izbornih reformi, da se poboljša sistem, eliminiše korupcija iz sistema naprimjer izmjenom propisa o članovima biračkih odbora, uvođenjem elektronskih sredstava.

Bilo je nekog napretka prije ljetne pauze, neke su stranke pripremale prijedloge, neke pripremaju i vrlo je važno da svi budu uključeni u procesu. Također smo započeli konsultacije sa civilnim društvom. Imamo i skupštinu građana koju čine nasumično odabrani ljudi koji će također doprinijeti sa svoji idejama kako pronaći rješenja.

Još jedan od aspekata je Interresorna radna grupa. Ova grupa je započela diskusije još prije ljeta i razmatrali su različite prijedloge, također i one koji se tiču tehničkih poboljšanja izbornog procesa i sada je bitno da se ovaj rad nastavi, tako da pozivam rukovodstvo Interresorne radne grupe da se sastanu i nastave posao. Važno je da se do kraja godine sve završi i da ne ulazimo u izbornu godinu.

Kako ubrzati proces rada u Interresornoj radnoj grupi kada u ovom trenutku imamo blokadu stranaka iz RS-a prije svega SNSD-a?

Prije svega, s obzirom da ste se dotakli pitanja blokada moram reći jednu stvar. Blokade se prečesto koriste u ovoj zemlji, a one su pokazatelj neuspjeha da razgovarate, postignete dogovor i dođete do kompromisnih rješenja. Naravno, uvijek se plaća određena cijena, a nju obično plaćaju građani. Njima su uskraćene šanse za građane, obustavljaju se finansiranja, programi, sredstva za projekte, nema napretka u reformama i iz tog razloga je to problematično. Što se tiče Interresorne radne grupe, ne vidim razloga da ne nastave rad i nadam se da će to što prije uraditi.

U posljednje vrijeme možemo čuti izjave i komentare koji se tiču nametanja Izbornog zakona. Da li je realna opcija da visoki predstavnik nametne ovo rješenje i da li bi Schmidt trebao to učiniti?

Novi visoki predstavnik je vrlo jasno po preuzimanju mandata govorio o alatima i instrumentima koji su mu na raspolaganju. Preuzeo je mandat sa svim instrumentima uključujući i bonske ovlasti. Isto tako, vrlo jasno je naznačio da je to instrument koji je predviđen za ekstremne okolnosti, a tu govorimo o ugrožavanju teritorijalnog integriteta i nekim drugim ozbiljnim pitanjima. S druge strane, BiH je podnijela zahtjev za članstvo u EU i to znači da preuzima u sve većem stepenu puni suverenitet i smanjuje međunarodno prisustvo tako da je moj odgovor jasan – rješenje se mora naći unutar same zemlje.

Ukoliko ne dođe do rješenja i dogovora, koliko je realna opcija blokade izbora, da li se građani trebaju bojati toga?

Kao što sam rekao, svaka blokada je zapravo rezultat neuspjeha. Blokiranje izbora isto tako. Neprihvatljivo je suočavati se s prijetnjama bojkota izbora. Može se naravno ići i sa trenutnim Izbornim zakonom u izborni proces, ali moj stav je ako ne iskoristimo rad Interresorne radne grupe i priliku za izmjene Ustava i Izbornog zakona zemlja bi bila na gubitku. U suštini to znači da ne napredujete na evropskom putu jer je to jedna od prepreka zbog koje ste jako dugo u zastoju. S toga, na svima nama je da intenziviramo procese.

Kada je riječ o vašoj poziciji u BiH, neki je tumače kao da popuštate određenim političkim strankama, prije svega HDZ-u, kada je riječ o izmjenana Izbornog zakona. Kako gledate na to?

U prošlosti i sada uvijek je bilo i bit će pokušaja da se na pogrešan način predstave stavovi predstavnika međunarodne zajednice uključujući i mene. Vrlo ću jasno ponoviti, ja svoj posao radim na način koji je nepristrasan, neutralan i ja sam zaista ovdje u ulozi pravičnog posrednika i sve drugo bi bilo kontraproduktivno i za mene. Na pitanju Mostara smo vidjeli da se najteža pitanja mogu rješavati i to mi ulijeva pitanje da ćemo naći rješenje i za Izborni zakon.

Na početku ste drugog mandata ovdje, koliko je BiH sada daleko od kandidatskog statusa za EU. Političke stranke trebaju raditi na 14 tačaka prioriteta, ali to ide veoma sporo?

Napravili smo iskorake i odmakli smo dalje. Mostar je jedan od ključnih prioriteta i nije zanemariva stvar pronalaženje rješenja za ovo pitanje. To je urađeno prošle godine. Urađena je i nova strategija na radu na predmetima ratnih zločina tako da je bilo koraka naprijed, ali nisam zadovoljan dinamikom ove dvije godine. Vrlo često se krene u procese, pa se stane i faza zastoja je duža od kretanja. Imali smo konstruktivni period koji je trajao 5 – 6 mjeseci u kojem je riješeno pitanje Mostara, ali se onda ponovno upalo u stari obrazac zastoja koji treba pod hitno mijenjati.

Političke strane, prije svega Hrvati, smatraju da su nedovoljno zastupljene u institucijama. Malo češće možemo čuti poruke koje idu u smjeru odbacivanja konstitutivnosti, pozivajući se na presude suda u Strazburu. Kako gledate na ove poruke, koliko su one bespredmetne i jesu li utemeljene priče o odbacivanju konstitutivnosti?

Nema sumnje da su potrebne izmjene pravnog i ustavnog okvira i to je nešto što je jasno navedeno u objašnjenju Evropske komisije. Kako pristupiti pitanju konstitutivnih naroda je nešto što se rješava na nivou zakonodavnih tijela, a ne u međunarodnoj zajednici. Mi zagovaramo da koncept konstitutivnosti ne može ići na štetu individualnih prava tako da Dejton kao takav jeste kombinacija nacionalnog i građanskog principa. Nacionalni princip ne može ići na štetu individualnog. Svako mora imati pravo da se kandiduje i to su prvenstveno pitanja koja se tiču zakonodavnih tijela u ovoj državi.

Da li EU u BiH ima razvijenu strategiju i plan kako spriječiti totalni kolaps funkcionisanja države. Svjedoci smo da se u regiji spominju teške riječi, sukobi, ratovi i ljudi su osjetljivi na te termine. Da li EU ima način da ljude u BiH uvjeri da na ovom prostoru ne može doći do sukoba?

To je veoma važno pitanje i najbolji odgovor na strahove i retoriku koja se zaoštrava jeste da je put u EU otvoren za svih šest zemalja Zapadnog Balkana i to je poruka koju treba dodatno jačati ali i osnaživati. Zato se radujem predstojećem samitu u Sloveniiji gdje će se govoriti na temu proširenja. Važno je da i EU uradi svoj dio posla, a to podrazumijeva iznalaženje načina za otvaranje pregovora sa Sjevernom Makedonijom. Što se tiče BiH tu je riječ o 14 prioriteta. Prije godinu dana, kada su tri člana Predsjedništva BiH boravila u Briselu, govorilo se o tome da će zakon o VSTV-u, javnim nabavkama, sukobu interesa biti finaliziran. Godinu kasnije, ništa nije urađeno tako da aktivnosti trebaju ići s obje strane.

Kada govorimo o procesu vakcinacije u BiH, EU je mnogo učinila u mukotrpnom procesu nabavke vakcina za BiH. Na početku nismo imali puno vakcina, a danas kada ih imamo, odziv građana nije najbolji. Šta je uzrok tome i koja je strategija EU kada je riječ o procesu vakcinacije, promociji vakcina, ali i pomoći zemljama?

Previše je priča oko blokada i okrivljavanja, a ovo su prava pitanja na koja se želim fokusirati – zdravlje, ekonomija i približavanje BiH EU. U februaru je u EU stigao apel za pomoć i možemo reći da smo odgovorili uvjerljivo. Od 2,7 miliona vakcina u BiH, pola je stiglo iz EU odnosno oko 1,3 miliona i to potpuno besplatno. To pokazuje ko je vaš najbolji prijatelj i ko se pokazao najviše kad situacija zagusti. Vrlo je važno to naglasiti i sada kada smo osigurali vakcine potrebno je da se građani vakcinišu. Podijeliću iskustva zemalja EU.

Došli smo do stope 70 posto što je jako dobro i sada s novim delta sojem koji je agresivniji vidimo da se vakcinisani mogu zaraziti, ali je već sada jasno da je njihova klinička slika mnogo slabija. Kada pogledate pacijente u intenzivnim njegama preko, 90 posto su nevakcinisani. Apelujem građanima da iskoriste priliku koja im se nudi. Apelujem i na vlasti da vakcine približe građanima, da otvore više centara, mobilne timove jer sve vakcine koje su dostupne na tržištu su sigurne i svaka će vas zaštititi od koronavirusa.

Kada govorimo o vakcinama, zašto države EU doniraju BiH AstraZenecu, a zašto svoje stanovništvo nisu vakcinisale u većem obimu ovim vakcinama?

Dat ću vam dva kontraargumenta. Evropska unija nije donirala BiH samo AstraZenecu već i druge vakcine. Donirali smo preko 200 hiljada Pfizer vakcina. Drugi argument je ličan. Moje kćerke su vakcinisane AstraZenecom. Zašto? Pa zato što je u Beču tada bila jedino ona dostupna. Milioni su vakcinisani AstraZenecom u svijetu tako da tom ocjenom koja je vakcina efikasnija i učinkovitija neka se bave eskperti. Ono što treba naglasiti jeste da nakon 3 milijarde vakcinisanih u svijetu, jasno je da su sve vakcine, uključujući i AstraZenecu, sigurne. Još jednom, apelujem na grđane da se vakcinišu, vakcine su sigurne i ne dozvolite da propadaju.