Posljedice Bakirove podaničke politike: Bošnjacima feudalna vjenčanja, Srbiji investicije

Milorad Dodik jučer popodne sletio je na sarajevskim aerodrom kako bi se kao član Predsjedništva BiH susreo s predsjednikom Turske Redžepom Tajipom Erdoanom (Recep Tayyip Erdogan).

Očekivali a nije se desilo

No, člana Predsjedništva ubrzo je dočekao „hladan tuš“. Turski predsjednik sastao se s Željkom Komšićem i Šefikom Džaferovićem, ali je rezultno odbio biti u društvu Milorada Dodika.

– Nažalost, ne mogu se susretati s nekim ko moju braće Bošnjake rasistički vrijeđa nazivajući ih genetskim konvertitima, ko negira genocid i ko učestalo prijeti raspadom Bosne i Hercegovine. Ne želim davati legitimitet takvih politikama – jasno je poručio Erdoan.

Ova gesta, kojom je Erdoan oduševio sve bh. patriote, još jedan je dokaz istinskog prijateljstva i neupitne podrške koju turski predsjednik pruža Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. To prijateljstvo dokazano je i kad je Turska, među prvim državama, usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Naravno, ne treba zaboraviti ni ona žestoka lobiranja Turske 2015. godine prema njenom savezniku Rusiji, koja je namjeravala uložiti veto u Vijeću sigurnosti na britansku Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Zahvaljujući nesebičnom angažmanu Erdoana i njegove diplomatije, Rusija je na kraju ipak odustala od upotrebe veta i Rezolucija je usvojena.

Da mu nije samo stalo do bliskih porodičnih odnosa s Bakirom Izetbegovićem, nego i do ekonomskog prosperiteta i blagostanja bošnjačkog naroda i Bosne i Hercegovine, Erdoan je jučer demonstrirao i tako što je, uz lijepu gestu da bude kum na vjenčanju Izetbegovićeve kćerke, u BiH sa sobom poveo i 200 najprominentnijih turskih biznismena, koji su s predstavnicima bh. vlasti i privrednicima razgovarali o ulaganjima u našu zemlju. Erdoan je izjavio kako je spreman učiniti sve što treba da Bosna i Hercegovina prestane biti jedna od najsiromašnijih država Evrope te da doživi snažan investicioni zamah.

Naravno, sve ovo što se pročitali potpuna je laž.

Ovo je istina

Erdoan, normalno, nije odbio susret s Miloradom Dodikom koji je, za razliku od Turske, davno stavljen na crnu listu SAD-a, a i predstavnici evropskih zemalja godinama ga zaobilaze u širokom luku. Erdoan je zapravo jedan od izuzetno rijetkih svjetskih državnika s kojima bojkotovani član Predsjedništva ima uopšte priliku da se sastane.

Turska nikada nije usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici nad Bošnjacima, kao što nije učinila ništa ni na sprječavanju ruskog veta u Vijeću sigurnosti na britansku Rezoluciju, jer ne želi „čačkati mečku“ pitanja turskog genocida u Armeniji. Naravno, Erdoan nije vodio ni turske investitore sa sobom u BiH.

No, upravo je 200 broj investitora koje je Erdoan vodio sa sobom u Srbiju prije dvije godine povodom susreta s Vučićem. Turske nema ni među 10 najvećih investitora u Bosni i Hercegovini, i pored sve lijepe priče o historijskim vezama i bratstvu. 

Pa u čemu se tačno konkretizuje ta ljubav i podrška Erdoana prema Bošnjacima?

Erdoanov “korisni idiot”

Kao što nam gornji primjeri jasno demonstriraju, posebno onaj o rezolucijama o genocidu u Srebrenici, Turska prvenstveno gleda svoj vlastiti geopolitički interes.

Prema Bošnjacima gaji odnos sličan onom koji nevjerni suprug gaji prema nekoj od svojih manje važnih švalerki. 

Kako bi je držao uza se, povremeno je obasipa lijepim riječima, održava joj nadu nerealnim obećanjima, nađe se tu i poneki poklon, no svakako mu ne pada na pamet da s njom dugoročno ostane i gradi neki dublji odnos, ali je svakako dobro da mu se nađe kad se zaželi. S obzirom da ona i pored svega toga želi pod svaku cijenu biti s njim i spreman je trpiti sva moguća poniženja, on i ne osjeća motiv da ponudi nešto više od toga.

A ta uloga posljedica je bezumne Izetbegovićeve politike. Teško je naći primjer u svijetu da lider jedne države ili naroda zauzme tako otvoreno snishodljiv i podanički stav prema lideru druge države, ekvivalentan podaničkom strahopoštovanju koji su niži vlastelini imali prema svojim carskim gospodarima.

Podsjetimo, za Erdoanovu ljubav Izetbegović je, između ostalog, preko svoje mašinerije vlasti po BiH nelegalno hapsio turske profesore koje je Erdoanov režim optuživao da su „gulenovci“, prepuštao mu duboku penetraciju u medijsko-informativni sektor u BiH, namještao poslove za njegove ljude kad je trebalo, organizirao raznorazne samoponižavajuće i karikaturalne manifestacije odanosti Turskoj, a u ušima još odzvanja Izetbegovićev govor kada je, tada kao član Predsjedništva, dakle lider BiH, tokom Erdoganovog skupa u Zetri izjavio da je turski predsjednik „njegov lider“ te da ga je „sam Allah poslao“.

Jesmo li se za to borili za nezavisnu državu? Je li za to desetine hiljada mladića dalo svoj život? I je li to primitivno, karikaturalno i degutantno feudalno podaništvo ono što želimo da nam država i njena vlast budu u 21. stoljeću?

Odgovor zašto Erdoan i pored sve proklamirane odanosti i povremenih gesti privrženosti prema Bošnjacima, suštinski zapravo jako malo čini išta za ovaj narod i njegovu zemlju Bosnu i Hercegovinu, jasan je. Nema potrebe za tim. Bošnjačko rukovodstvo predvođeno Izetbegovićem spremno je na slijepu odanost i služenje Erdoanu bez da išta i traži zauzvrat. 

Pa zašto bi se Erdoan trudio?

Dovoljno je povremeno, kao znak dobre volje, otići kćerki svog podanika na vjenčanje. 

A turske investicije će ići u Srbiju.