Potresna ispovijest vatrogasca koji je izvlačio nastradale iz smrskanih vozila: Vidio sam nemoćne ljude, kao da spavaju

Na putu Bihać – Bosanski Petrovac jučer se dogodila stravična saobraćajna nesreća u kojoj su smrtno stradale dvije osobe, a nekoliko ih je povrijeđeno.

Nedugo nakon ove nesreće, na licu mjesta se zadesio i jedan od vatrogasac iz Velike Kladuše koji je priskočio u pomoć, dok nije stigla ekipa iz Bihaća.

On je jezive detalje objavio jučer na svome Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:

– Vraćam se danas sa planine gdje sam sa prijateljem Sajom i malom Sarom proveo prelijep dan, te u mjestu Lipa nailazimo na mjesto teške nesreće koja se tik desila i kolone vozila se formiraju… Vidim poneka auta prolaze, rekoh idemo i mi prije nego dođe policija, ko će satima stajati na 32 stepena.

Gomila stakla i željeza

Kada sam prolazio pored smrskanih vozila, vidio sam u toj gomili stakla i željeza nemoćne ljude kao da spavaju, nisam ni znao da se nesreća upravo desila.

Rekoh: “Sajo ja moram stati i pomoći ovim ljudima”. Vidim jedno vojno lice i još nekoliko ljudi kako pokušavaju pomoći. Ljudi ja sam vatrogasac i imam iskustva u ovakvim situacijama, idemo im pomoći. Prvo ćemo odrediti kako i kome treba pomoći. Javila se još jedna žena i rekla da je medicinski radnik i tako smo počeli, ubrzo smo izvukli troje teško povrijeđenih. Od svih unesrećenih bila je samo jedna žena kojoj smo prvoj pomogli pošto su joj noge bile podmotane pod nju tako da je stajala na kostima dok su joj stopala podmotana pod koljena… Imala je jake bolove pa je glasno plakala, a prilikom postavljanja na travu sam je tješio da ima sreću, da su joj noge slomljene, ali da će možda jedina preživjeti, ne sluteći da možda plače zbog svog saputnika (vozača), možda joj je muž…

Još jednog smo mogli izvući ali je sve ukazivalo da ima povredu kičme pa smo odlučili čekati vatrogasce koje sam zvao prije nego sam izašao iz svog vozila. Zadnji, peti teško povijeđeni je bio miran i samo nas pratio očima, nije se mogao izvući bez vatrogasaca, bez sječe auta, znao sam da da će za njega svaka pomoć biti kasno, ali rekoh Božija je zadnja.

Stižu prva vozila Hitne pomoći, ja još uvijek pomažem. Stiže i policija, ali preostaloj dvojici se ne može pomoći bez vatrogasaca i svi čekaju vatrogasce i ja čekam vatrogasce. Kada se pomolila rotacija na vatrogasnom kamionu svi su odahnuli i ja sam odahnuo jer znam da Bihać ima dobru opremu i dobro obučene timove za saobraćajne nesreće.

Krećem prema svome autu da Sajo i Sara ne gore na suncu jer sad na mjestu nesreće mogu samo smetati službama za pomoć.

Vozim se prema Bihaću, a slike mi se motaju po glavi… Eto, zašto svi vatrogasci u državi, u svijetu imaju poseban dodatak na plaću, svi osim nas u Velikoj Kladuši.

Obespravljeni i poniženi

Grad u kome čovjek koji mete cestu ima veću platu od vatrogasca, grad u kojem je prije pet godina na vlast došao jedan od najvećih prevaranata sa ovih prostora. Upravo prije pet godina je udario na “najslabije” i oduzeo nam dodatak na plaću da bi “dobit” prerasporedio svojm poslušnicima također kroz dodatak na platu. To su nam oduzeli ljudi kojima je obaveza da pomažu vatrogastvo, ali ovaj put nisu imali povjerenje od “glavnog” pa su se preko naših leđa uspjeli “konektovati” direktno u njegovu gu…. Vozim se tako dalje sav dotučen u mislima ko sve neće preživjeti, a ko hoće pa onda opet ponižavajući položaj vatrogasaca u mom gradu (o opremi, voznom parku i vatrogasnom domu ne bih ovaj put) pa se onda sjetim kad sam prije 10-tak godina prvi put čuo pjesmu od Ede Majke “Mater…” reko mili Bože, ko ovo sluša, za koga je on ovo snimio? Vozim se, a bijes sve jači i jači…

Pa rekoh, evo za koga je on to snimio, za mene, za hiljadu ovakvih kao ja koji su obespravljeni i poniženi. Neka te Edo Majka živ ti bio.”- napisao je u svome dirljivom statusu vatrogasac iz Velike Kladuše.