Sutra u Muzeju grada razgovor s Edinom Urjanom Kukavicom i promocija novog romana

U Muzeju grada Zenice, sutra u 20 sati, bit će promoviran novi roman “Predodređenje” Edina Urjana Kukavice, bosanskohercegovačkog književnika i kolumniste.

Publika je o njemu čula prvi put na Bookstanu, Međunarodnom festivalu književnosti u Sarajevu početkom jula. Slijede promocije u Zenici, Gradačcu, Konjicu, Mostaru, Tuzli, Jajcu, Brčkom…

Suština u duhovnosti

“Bujica osjećaja što golicaju dušu jednostavno je nezaustavljiva dok čitate, otvaraju se slike pred očima, žednim da vide još i dalje.. osjećaji svetog, patriotskog, ljudskog, viteštva…, vode vas u dimenziju nevidljivog”, čitalački je doživljaj novog romana Kukavice.

Autor “Predodređenja” kroz sva svoja djela, pa i romane i rukopise o duhovnosti, te naučne radove i kolumne ističe prije svega Bosnu i Hercegovinu. Kukavica je na našim prostorima jedinstven po tome što jedini piše u tri intrigantne oblasti – književnoj, politološkoj i tesavvufskoj!

Duhovnost koja prožima “Predodređenje” dolazi iz Urjanove suštine kao duhovnog učitelja, šejha. A sve je zaokruženo literarnom osebujnošću za potpuni osjećaj čitaoca.

“Predodređenje”, čiji izdavač je “Buybook”, u značajnoj mjeri predstavlja brata blizanca romanu “Vjernik” iz 2012/2013. godine koji mu prethodi. Moglo bi se reći da se povijest koju Kukavica istovremeno temeljito istražuje i intimno doživljava znakovito usložnjava od romana “Prvorođeni Dun’ja” preko “Beša” i “Vjernika” do “Predodređenja”.

Sveta zemlja Bosna

U “Predodređenju” se – navest ćemo samo jedan primjer – historijska događanja, stvarni likovi koji su učestvovali u križarskom napadu na Jeruzalem 1099. godine – smještaju u Bobovac, premda svi uži lokaliteti nose izvorne, jeruzalemske nazive, neke nejasne godine koja može biti bilo koja srednjovjekovna, ali i moderna. U domenu likova, najkarakterističniji je primjer biblijske Apokalipse, otkrovenja Ivanu, koje se ovdje iznosi kao otkrivenje Mislavu, Didu bosanskom. Postoji jedna dimenzija romana “Predodređenje” koja je toliko očigledna da ju je gotovo nemoguće uvidjeti, odnosno, sakrivena je u očiglednom.

Naime, literarnom identifikacijom Jeruzalema sa Vrandukom – i sljedstveno tome svih ostalih toponima Svete zemlje u zemlju Bosnu, premda ih naziva izvornim nazivima – autor na naročit način saopćava svoj osobni doživljaj Bosne i Hercegovine, njegove i zemlje njegovih predaka, kao doista svete zemlje.