Ustavni sud BiH: Djeca u školama SBK su diskriminisana

Ustavni sud BiH objavio je presudu kojom je djelimično usvojio apelaciju Udruženja „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ u vezi sa diskriminacijom djece u školama na području Srednjobosanskog kantona (SBK).

Ustavni sud je utvrdio kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa pravom na obrazovanje iz člana II/3.l) Ustava BiH i člana 2. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te kršenje člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

S tim u vezi, Ustavni sud je ukinuo presudu Vrhovnog suda koji je odbio reviziju presuda lokalnih sudova, te je predmet vratio Vrhovnom sudu FBiH, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa Ustavom i Evropskom konvencijom.

Naime, apelant je u apelacioji istakao da više od decenije na području SBK djeluje praksa razdvajanja djece u školama na etničkom principu, te je ovaj koncept dobio naziv „dvije škole pod jednim krovom“. Kako je naveo, u ovakvim školama djeca bošnjačke i hrvatske nacionalnosti su podijeljena fizički, kao i njihovi nastavnici, te nemaju nikakvih zajedničkih kontakata, te po izvještaju radne grupe navedeni fenomen egzistira u SBK u 13 škola koje su poimenično navedene, što je potkrijepljeno i izvještajem Komesara za ljudska prava iz 2008. godine.
Tuženi (Ministarstvo obrazovanja SBK) je tokom postupka isticao da nisu tačni navodi iz tužbe da se radi o praksi razdvajanja, te da nema etničke podjele u SBK, nego se radi o dva nastavna plana i programa koji su usvojeni i primjenjuju se u školama (osnovnim i srednjim) čime su ispoštovane odredbe Ustava FBiH, Okvirnog zakona i međunarodnih konvencija. Kako su naveli, okvirni zakon ostavlja mogućnost postojanja više nastavno-naučnih planova i programa, nije zabilježen niti jedan slučaj prijave diskriminacije, niti je narušeno pravo roditelja na izbor obrazovne ustanove

Umješači na strani tuženog su istakli da je kontradiktorno tražiti pravo djece da se obrazuju na maternjem jeziku, a istovremeno da to bude jedinstven naučno nastavni program. Postojanje dva nastavna plana na bosanskom i hrvatskom jeziku se, prema umiješačima, ne može smatrati diskriminacijom, a u kantonu nije osnovana nijedna etnička škola, niti je tuženi dao saglasnost za organizovanje škole na etničkim principima, odnosno takve škole ne postoje SBK. Umiješači u ovom postupku su bili: Roditeljsko vijeće Srednje škole Vitez, Osnovne škole Vitez, Prve osnovne škole Bugojno, Srednje škole Busovača, Srednje škole Uskoplje, Osnovne škole „13. rujan“ Jajce, Osnovne škole ,,Gromiljak“ iz Gromiljaka, Srednje škole Uskoplje i Srednje škole Vitez, koje zastupa Jasna Dunđer, advokat iz Novog Travnika,

U vezi s tim, Ustavni sud ukazao je na to da se u ranijoj odluci ovog suda zaista navodi da su zakoni o osnovnom obrazovanju i odgoju i zakoni o srednjem obrazovanju i odgoju svih deset kantona u FBiH u skladu sa Ustavom BiH. Međutim, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao i to da, „u slučaju da izvršni organi ne poštuju utvrđene zakonske principe, u kontekstu zabrane diskriminacije i poštivanja ljudskih prava i sloboda, prilikom izrade nastavnih planova i programa ili prilikom donošenja bilo kakvih odluka u vezi s tim, lica čija se prava krše odlukama tih izvršnih organa vlasti imaju mogućnost tražiti zaštitu pred nadležnim redovnim sudovima.

Ustavni sud ukazuje da su upravo takvu zaštitu u konkretnom slučaju apelant tražio postavljenim tužbenim zahtjevom. Ustavni sud zapaža da se sudovi uopšte nisu osvrnuli na ove dokumente nego su konstatovali da iz Izvještaja BiH, koji je usvojen na sjednici Vijeća ministara od 30. jula 2014. godine i upućen Komitetu za ljudska prava Ujedinjenih nacija, proizilazi da je u obrazovanju došlo do poboljšanja, te da 70% sadržaja u nastavnim planovima je zajednička jezgra, čime su uklonjeni elementi segregacije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je i u novijim izvještajima Komiteta za ukidanje rasne diskriminacije izražena zabrinutost zbog daljnjeg postojanja prakse „dvije škole pod jednim krovom“ uprkos ranijim preporukama

Iz navedenog zapravo proizilazi da problem postojanja „dvije škole pod jednim krovom“ egzistira kontinuirano i da je ta praksa nesporno i dalje evidentna tj. i u periodu nakon donošenja osporenih presuda.

Da bi se tuženi uspješno odbranio od navoda apelanta o diskriminaciji, mora sa sigurnošću dokazati da su ti navodi neosnovani. U vezi s tim, Ustavni sud naglašava da je Zakonom o zabrani diskriminacije propisano da, kada tužitelj „na osnovu njemu dostupnih dokaza učini vjerovatnim“ da je diskriminiran, tuženi je taj koji mora sa sigurnošću dokazati da to nije tako.

Ustavni sud smatra da je proizvoljan zaključak redovnih sudova da je neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da je tuženi na način opisan u tužbenom zahtjevu diskriminisao učenike u osnovnim i srednjim školama na području SBK, pa proizlazi da je apelant, suprotno stavu Vrhovnog suda, učinio vjerovatnim svoje navode o diskriminaciji, te je stoga na tuženom bio teret dokazivanja da do diskriminacije nije došlo, što, kako proizlazi iz činjenica, tuženi nije učinio.
Štaviše, sudovi nisu negirali činjenicu postojanja dvije škole u jednoj školskoj zgradi, ali su to tumačili isključivo kao administrativno pitanje, a ne pitanje razdvajanja djece po etničkom principu u obrazovnom procesu. Dakle, tuženi nisu dokazali da ne postoji razdavajanje djece u školama na području SBK/KSB, niti su dokazali da za to postoji objektivno i razumno opravdanje, odnosno da se nastoji postići legitimni cilj.