Koje poremećaje višak tečnosti može izazvati

Voda može da bude i otrov i lijek. Njen nedostatak dovodi se u direktnu vezu s nastankom mnogih bolesti, prije svega, dijabetesa, dok višak tečnosti može da poveća količinu cirkulirajuće krvi, pogorša stanje pred menstruaciju i brojne psihijatrijske poremećaje.

Veliki gubitak

Stručnjaci kažu da su najčešća stanja koja su u direktnoj vezi s metabolizmom vode i dehidratacija, insipidni dijabetes, poremećaj u radu nadbubrežne žlijezde. Stoga ne čudi da je najčešće prva terapijska mjera u saniranju ovih oboljenja nadoknada ili smanjenje vode.

Kada je riječ o šećernoj bolesti, koja je najmasovnija, ključno je da se u periodu od njenog dijagnosticiranja do stabilizacije pije što više vode. Voda je u ovom periodu važnija od dijabetične dijete i redovne fizičke aktivnosti jer, njena redovna upotreba snižava vrijednosti šećera, nadoknađuje veliki gubitak tečnosti putem urina, sprečava prekomjeran gubitak u tjelesnoj težini, sprečava elektrolitni poremećaj, izrazito visok rast šećera, rastvara ketone u cirkulaciji i što je podjednako bitno usporava nastanak hroničnih komplikacija.

Primarna mjera

O značaju vode govori i to da je u najtežoj komplikaciji šećerne bolesti tip 1, ketoacidozi, osnovna i prva terapijska mjera forsirana rehidratacija. Pacijentima se u ketoacidozi savjetuje da popiju čak 10 litara tečnosti u 24 sata. Slična je primarna mjera liječenja radi stabilizacije pacijenta i u insipidnom dijabetesu, Adisonovoj bolesti, sindromu manjka mineralokortikoida…

Međutim, previše vode u izvjesnim bolestima i stanjima može da izazove probleme.

Previše vode “zarobi” tečnost

Najbolji primjer je nesvjesna, stresom uzrokovana prekomjerna upotreba tečnosti koja dovodi do lakog oblika povećanja zapremine cirkulirajuće krvi. Hipofiza “zadržava” vodu, ali i mnoge psihijatrijske bolesti. Slično je i u predmenstrualnom sindromu kada se javlja fenomen “zarobljavanja” tečnosti. Ovakav poremećaj u ozbiljnijim razmjerama se može sresti u nekim psihijatrijskim poremećajima, kao i u poremećaju rada hipofize, stanja pojačanog lučenja hormona aldosterona i drugo.