Za šest godina ubijeno 56 žena u BiH, a zakon ne prepoznaje femicid

Svaka druga žena u BiH doživjela je neki oblik nasilja.Veliki broj njih stava je kako je nasilje koje trpe prihvatljivo, odnosno na njega su navikle, pokazuju istraživanja. Čak 84 posto ne prijavljuje nasilje policiji. Statistika više nije važna za one koje nakon prijave nasilja nisu dobile pravodobnu zaštitu, te su naposlijetku – ubijene. Od 2015. ubijeno je 56 žena u BiH.

Femicid nije prepoznat u zakonskom okviru BiH, ali u njenom patrijarhalnom okviru – sve je očekivanija posljedica potčinjenog položaja žene.

“Živimo u Bosni i Hercegovini u kojoj još uvijek osuđujemo ženu koja izlazi u kratkoj suknji u grad, u haljini bez leđa… ljudi lete na mjesec a mi se bavimo dužinom suknje, iz toga se rađaju različite vrste nasilja. Moram reći nešto što name naučno uporište ali čini mi se da među mlađim generacijama koje dolaze postoji ta neka vrsta konzervatizma koja ženu pokušava staviti u jedan kalup u kojem su bile naše davne pretkinje. Svjedoci smo da razni vjerski autoriteti pozivaju na razne vrste ograničavanja slobode žene”, izjavila je Senka Kurt, novinarka i aktivistkinja.

Vapaji žrtava nasilja nečujni

Dok su takvi pozivi sve glasniji, vapaji žrtve nasilja nerijetko ne dopiru do onih čiji je posao da joj pruže zaštitu.

“I posljednja žrtva, pokazalo se, a kada se već istražio cijeli slučaj tražila je pomoć od policije, pomoć od društva od pravosuđa i ni od koga nije dobila zaštitu. I sad opravdanje ali on je želio svoje dijete… je li to razlog da nekoga lišite života. Pravosuđe puno griješi jer uvijek traži olakšavajuće okolnosti, a ovdje bi trebalo da se ide na najvišu kaznu”, ocijenila je Jadranka Miličević iz Fondacije CURE.

Parlament FBiH raspravljaće o nacrtu Zakona o zaštiti od nasilja u porodici 27. jula

“Kada se dese situacije kao ova od prije nekoliko dana, onda se naše komšije, rodbina prijatelji, ne libe da kažu da su primjećivali znakove nasilja, da su možda zato i znali. Jedna od prednosti ovog zakona je da nije odgovornnost samo na žrtvi nego i na drugima koji imaju saznanja, pa čak i kada imaju profesionalnu obavezu čuvanja tajne – ljekari nastavnici soc. radnici.Vrlo je važno govoriti o tome da nasilje nije privatna stvar”, izjavila je Nasiha Pozder, zastupnica u Parlamentu FBiH.

“Nema tog zakona na svijetu koji će nas obrazovati i koji će promijeniti naš mentalitet. Prevencija je obrazovanje, rad sa djecom, mladim generacijama”, dodala je Kurt.

Vijeće ministara BiH, na inicijativu Agencije za ravnopravnost polova 2019. je osnovalo odbor za praćenje i izvještavanje po istanbulskoj konvenciji femicida u BiH.

Femicid – nema ga ni u RS

“Jedan od zadataka tog odbora je da provede preporuke izvjestiteljice UN-a za nasilje nad ženama a tiče se osnivanja posmatračkog tijela za slučajeve ubistava žena. Ove godine provodimo jedno veliko istraživanje o ubistvima žena u protekle 3 godine a koje će nam poslužiti za dalji rad i postupanje”, kazao je Joško Mandić, stručni savjetnik u Agenciji za ravnopravnost polova BiH.

“Femicid u zakonskon okviru u RS nije prepoznat kao zasebno krivično djelo. U prošloj godini je ubijeno u RS 7 žena od strane supruiga, bivših ili sadašnjih partnera. U ovoj godini, za pola godine imamo već 7 ubistava koja se mogu okarakterisati kao femicid. Kazne su vrlo niske kaznena politika nije adekvatna i mi iz NVO vrlo često ukazujemo na probleme u niskim kaznama čak ispod zakonskog minimuma”, rekla je Lana Jajčević, pravnica u savjetovalištu za žene i djecu žrtve nasilja u Fondaciji Udružene žene Duga iz Banjaluke

Prošle godine u RS, muž je ženu pred maloljetnim djetetom posuo benzinom i zapalio. Motiv je ljubomora – jedan od najčešćih oblika psihološkog nasilja.

“Okolina će vam reći za psihološko nasilje, pa i ja sam trpila, pa malo prešuti pa nije to tako, policija koja će reći pa to je komešanje, imate starijih policajaca koji se teško nose s tim kad žena prijavi nasilje i pokušavaju to smiriti”, kazala je Nermina Vehabović Rudež.

Nema ni uputa nadležnih

“U Sloveniji koja je nama bliska, blizu nam je imate uputu koja se daje ženama koje su žrtve, ali ne odlučuju da idu, da se ne krije u kupatilo gdje je mnogo oštrih predmeta, pločice, da ima uvijek dokumenete lične spremne da mogu bježati”, dodala je.

U BiH ne postoje slične upute nadležnih organa ali možda je ključna poruka – pobjeći od tragedije na vrijeme. U javnom saopštenju Fondacije CURE, nakon posljednjeg slučaja ubistva žene u Sarajevu navedeno je:

Za A. je kasno, ali za neke druge žene možda još uvijek nije. Hoćemo li im pomoći? Hoćemo li na vrijeme prepoznati nasilje u porodici, prijetnje i zlostavljanja? Hoćemo li naći snage da se suočimo s ovom smrtonosnom pandemijom nasilja koja je zahvatila naš sistem? Krajnje je vrijeme da shvatimo kako nasilje u porodici nije privatna i individualna stvar, već opšti problem i obaveza društva.