Roditelji djece s poteškoćama u razvoju o prijedlogu Zakona roditelj/njegovatelj: Diskriminacija ili vraćanje dostojanstva?

Grupa roditelja djece s poteškoćama u razvoju i nekoliko udruženja uputilo je otvoreno pismo Mirsadu Zaimoviću predsjedavajućem Predstavničkog/Zastupničkog Doma Parlamenta F BiH, svim zastupnicima, Vladi F BiH povodom prijedloga Zakona roditelj/njegovatelj koji će se 27. jula naći na dnevnom redu sjednice Zastupničkog/Predstavničkog Doma F BiH, a kojeg predlaže Vlada F BiH, po skraćenom postupku na usvajanje.

U pismu se, između ostaloga, navodi da je u službenom dopisu Vlade F BiH navedeno da je provedena javna rasprava, te da su uključeni svi relevantni predstavnici kojih se ovaj Zakon tiče, to naprosto nije istina.

– Niko od nas niti je znao, niti je ikada obaviješten o javnoj raspravi, kao što nas nikada niko nije niti pitao za mišljenje, smjernicu, ekspertizu ili bilo šta slično, kako od strane Vlade F BIH, tako ni od strane Udruženja koje ga je iniciralo, pa se time dovodi u pitanje legitimitet samog prijedloga Zakona koji se zapravo donosi u ime svih nas, roditelja djece sa poteškoćama u razvoju. Želimo vam skrenuti pažnju na nekoliko iznimno bitnih odredbi ovog Zakona koje su diskriminirajuće, uvode u nejednakost, kose se sa osnovnim ljudskim pravima i potpuno su u suprotnosti sa EU praksama, međunarodnim konvencijama o pravima djeteta, o pravima OSI, te potpisanim Konvencijama o izjednačavanju prava svih osoba sa invaliditetom u BiH, navodi ova grupa roditelja te objašnjavaju da se u članu 9.predlaže
„Status roditelja njegovatelja ne priznaje se roditelju ukoliko je licu s invaliditetom osigurana usluga smještaja, organizovanog stanovanja, poludnevnog ili cjelodnevnog boravka u skladu s propisima iz oblasti socijalne zaštite“

– Ovakva odredba uvodi u diskriminaciju osoba sa invaliditetom čija medicinska dokumentacija dokazuje invaliditet 100 posto, I kategorije, što je polazna tačka ovog Zakona.

Pitamo vas, ko je „stručnjak“ koji će mjeriti je li „bolje“ ako je nečije dijete u kolicima i potpuno nepokretno ili je „bolje“, ako nečije dijete ne vidi stvarnost oko sebe na društveno prihvatljiv način? – piše Crna-Hronika

Kome je život više u opasnosti i ko je ovisniji o njezi roditelja? Postoji li Zakon o ograničenju kretanja i boravka djece s poteškoćama u razvoju i osoba sa invaliditetom, a da mi to zapravo ne znamo? Je li ovo zapravo „presuda“ roditelju i samom djetetu/osobi na život bez života, unutar četiri zida, a sve za minimalac? Je li namjera Vlade F BiH i samog Zastupničkog doma Parlamenta F BIH prebaciti svu odgovornost na roditelja, a za minimalnu naknadu te ga izrabljivati kao jeftinu radnu snagu do iznemoglosti?, pitaju roditelji.

Nadrealna snaga

Dalje objašnjavaju da je u članu 9.navedeno „ Za vrijeme dok jedan roditelj koristi porođajno odsustvo za dijete, drugom roditelju ne može se priznati status roditelja njegovatelja za isto dijete“
– Molimo sve zastupnike i zastupnice da se pokušaju zamisliti u ovoj situaciji, da pokušaju pojmiti kako bi jedan od roditelja trebao imati nadrealnu snagu King Konga, pa da se istodobno brine o novorođenčetu i djetetu koje treba konstantnu brigu i pomoć istovremeno? Je li moguće da se sa ovoliko neosjetljivosti odnosi spram roditelja, u ovom slučaju spram majke uglavnom?

Ako neko ne može zamisliti kako bi to izgledalo, pozivamo vas samo jedan dan u naše porodice da volontirate 24/7 i pokušate ovo izvesti. Ukoliko to uspijete, molimo vas da nas obavijestite kako, jer mi očigledno nemamo taj recept. Da li se ovakvim Zakonom kažnjavaju roditelji koji žele imati više od jednog djeteta? Možda mi u potpunosti griješimo, pa je Vlada F BiH osigurala zamjenu za obavljanje posla u vrijeme porodiljskog od strane treće osobe?, navode roditelji.

U članu. 9. Sporno je I slijedeće. „Izuzetno od stava (1) ovog člana, roditelju se priznaje pravo na status roditelja njegovatelja kada lice s invaliditetom u predškolskoj, obrazovnoj ili zdravstvenoj ustanovi, ustanovi socijalne zaštite, centru za pružanje usluga u zajednici ili kod drugog pružaoca usluga boravka boravi četiri i više sati dnevno pod uslovom da mu roditelj tokom boravka pruža
usluge pomoći i njege“

– Jasno je da se od roditelja očekuje, a za minimalac, da bude i personalni asistent i asistent u nastavi i njegovatelj i medicinska sestra i defektolog i logoped i doslovno da bude „deset u jedan“, a sve da bi se obezbijedio komfor društva, kako je isti „sistemski obezbijeđen“ – što je potpuno van razuma, inkluzivnih praksi, te prava na jednakost. Primjera radi, za RVI se na različitim Kantonima unutar F BiH donose Zakoni i usvajaju inicijative gdje im se pored neuporodivo većih financijskih primanja iz budžeta F BIH obezbjeđuje i plaćena personalna asistencija. Kako je ovo izjednačavanje prava svih OSI – na koju se naša zemlja obavezala?, ogorčeni su roditelji.

Potpisnici pisma navode i da novi zakon propisuje „Status roditelja njegovatelja isključuje pravo lica s invaliditetom na dodatak za njegu i pomoć od drugog lica u skladu s odredbama Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, na osnovu kojeg roditelj njegovatelj ostvaruje ovaj status“
– Ovim Vlada F BiH još jednom jasno pokazuje da budžetski novac ne pripada svim građanima jednako, zapravo nama i našoj djeci nikako, jer se oduzima iz jedne budžetske stavke i zapravo samo prelijeva u drugu, a sve pod krinkom „brige“ za populaciju koju predstavljamo.

Dakle roditelj/njegovatelj će morati živjeti sa 560 KM, mjesec dana sa svojim djetetom sa invalidnošću 100%, obavljati sve poslove, kako struke, tako i društva, te unutar tog zacrtanog malog svijeta biti kao expres lonac, multipraktik iz čijeg će ventila samo „sipati“ rješenja za sve navedeno.

Znači li ovo da će Vlada F BiH u svim institucijama i na svim nivoima otpustiti sve pobrojane profesionalce jer nam očigledno više neće trebati, pa ukoliko da, napraviti značajne uštede koje će u konačnici ipak dodijeliti roditelju/njegovatelju, a za sve ove poslove?, navode potpisnici otvorenog pisma.

Mjesečna naknada

U prijedlogu zakona koji će se naći pred zastupnicima navedeno je i Status roditelja njegovatelja prestaje:

„kada lice s invaliditetom iz člana 6. ovog zakona navrši 30 godina života“ .

– Šokirani smo dozom bahatosti i suštinskog nerazumijevanja od strane onih koji su pisali ovaj Zakon, kako samog invaliditeta tako i njege i brige o OSI. Invaliditet ne prestaje sa 30 navršenih godina, ostaje tu gdje jeste, a roditelj je nakon ovako mu namjenjenog života umoran, iscrpljen, vjerovatno i sam postaje OSI 100% I kategorije, ako uopće sve ovo preživi. Ko će se onda brinuti kako o osobi, tako i o roditelju? Hoće li oni koji imaju dijete od 30 godina i brinuli su se samo o njemu/njoj a imaju ispod 65 godina, kolika je zakonska granica za penziju ići na tržište rada i aplicirati za poslove za koje su se edukovali prije nego li su silom prilika postali roditelji/njegovatelji? Ima li Vlada plan gdje će ih zaposliti? Kako će preživjeti i oni i njihova djeca?

Član 11. 11. Istoga nacrta zakona propisuje i „Roditelj njegovatelj ima pravo na mjesečnu naknadu u visini iznosa neto najniže plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine u skladu sa Zakonom o radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16 i 89/18), na koju se uplaćuju doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, zdravstveno osiguranje i osiguranje za vrijeme nezaposlenosti“.
Dalje u posebnom poglavlju u kojem se obrazlažu finansijski aspekti Zakona navodi se: „Imajući u vidu da je, prema trenutno važećim propisima, minimalna plaća u Federaciji BiH utvrđena u iznosu od 406,56 KM na koji će se obračunavati pripadajući doprinosi za penzijsko i invalidsko, zdravstveno osiguranje i osiguranje za vrijeme nezaposlenosti u iznosu od 245,00 KM, bruto visina ove naknade će, kako je to predviđeno predloženim zakonskim rješenjima, iznositi 651,56 KM“.

– Kako to da je plaća njegovatelja u Zavodu Pazarić recimo 1500 KM, za osam sati rada pet dana u sedmici, dok se ovakvom odredbom sa druge strane roditelj „zaključava“ na brigu o svom djetetu 24/7 bez predaha? Na koncu, poštovani zastupnici, članovi Vlade F BIH, imate li vi strategiju reforme kao vodilju u donošenju ovakvih Zakona, jer jedan od njih je i Zakon o prenosu nadležnosti Institucija socijalne skrbi čiji je jedan od prijedloga recimo da će Zavod za zbrinjavanje Pazarić primati samo osobe sa invaliditetom do 30 godina starosti! Pitamo vas, kad osoba od 30 godina koja se ne može brinuti o samoj sebi i njegov roditelj gubi sva prava iz radnog statusa „Roditelj/njegovatelj“ gdje i kako će biti zbrinuta? Pod kojim uslovima? Na koji način? Jer iz ovog prijedloga ostaje samo da ih tako iznureni javno vješamo, potom se i sami objesimo, na dobrobit društva i budžetskioh ušteda. Kad već govorimo o strategiji, molimo vas sve da pažljivo promislite šta je redoslijed i kako pronaći suštinu reforme socijalnog sektora, koji i kakvi Zakoni će se u narednom periodu naći ispred vas? Najbitnije u čije ime? Jer ovaj prijedlog Zakona se ispred vas stavlja u ime svih nas i mi roditelji djece sa poteškoćama ćemo živjeti pod ovakvim uslovima. Ne dozvoljavamo da se u naše ime donose Zakoni o kojima nas niko ništa nije pitao niti smo imali ikakvog uticaja na njegovo donošenje. Jeste li svjesni da zapravo ovakvim Zakonskim rješenjem najveći broj roditelja djece sa 100% invalidnošću neće ni imati pravo ostvariti status roditelj/njegovatelj? Pozivamo vas sve, da ovakav prijedlog Zakona odbacite i vratite ga u redovnu proceduru, potom iskomunicirate sve relevantne predstavnike kako iz NVO, tako i iz zvaničnih institucija, a u duhu demokratičnosti i transparentnosti. Na prvom mjestu u duhu ljudskih sloboda, prava na život, prava na rad i prava na jednakost svih građana F BiH. Podsjećamo vas sve da ste vi servis čiji je posao primarno obezbijediti jednakost svih njenih građana i za to vas plaćamo mi građani.

Pozdravljamo napore Vlade F BIH i Zastupničkog Doma F BiH u promišljanju o potrebnosti ovakvog Zakona, u promišljanju sistemske potpore za porodice sa djecom sa poteškoćama i invaliditetom, ali vas sve jasno upozoravamo da se ovakvi zakoni ne donose po skraćenim procedurama i sa ovolikim brojem manjkavosti bez da se iskomuniciraju relevantni akteri, navode u otvorenom pismu Udruga OSI ŽZH – Široki Brijeg, Udruženje Invalidnih i bolesnih osoba – Blažuj, Udruga Vedri osmijeh – Mostar
Koalicija Organizacija OSI u HNK/Ž „Zajedno smo jači“ – Mostar, Udruženje Samostalan korak – Sarajevo, Udruženje „Imam pravo“ – Tuzla, Udruženje Distrofičara – Cazin, Udruženje Colibri – Sarajevo, Vijeće roditelja JU Zavod Mjedenica, Sarajevo, Alen Hedo – Goražde, Samra Demirović – Bihać i Sanela Lindsay – Sarajevo.