Adi Ćerimagić: Vlasti u BiH nemaju ambicije za infrastrukturnu transformaciju zemlje

Lideri država Zapadnog Balkana nedavno su razgovarali u okviru Berlinskog procesa s predstavnicima Evropske unije. Koliko su ovi procesi značajni za Balkan, za Klix.ba komentirao je Adi Ćerimagić, analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) sa sjedištem u Berlinu.

Berlinski proces je inicijativa koju je pokrenula njemačka kancelarka Angela Merkel, a koja za cilj ima unapređenje odnosa između zemalja Zapadnog Balkana i Evropske unije. Inicijativa je aktivna od 2014. godine, a Ćerimagić u razgovoru pojašnjava šta je zapravo za ovih sedam godina ovaj proces uspio iznjedriti u kontekstu odnosa EU i Zapadnog Balkana.

“U očima javnosti ovakvi sastanci nisu puno više od još jedne prilike za vesele fotografije regionalnih političara s kolegama u EU i slatke poruke o boljoj budućnosti i perspektivi članstva. U isto vrijeme, građani vide da je EU perspektiva sve dalja, a da im se u sedam godina gorka svakodnevnica nije pretjerano poboljšala. Umorni su od obećanja boljeg života u dalekoj budućnosti i žele da im bude bolje danas ili barem u nekom razumnom periodu“, ističe Ćerimagić na početku razgovora.

Također, pojašnjava kako je Berlinski proces donio određene rezultate koji su korisni za cijelu regiju.

“Berlinski proces je donio neke rezultate za građane i privredu u regionu. Pojedine ceste u regionu su nešto novije, bolje i sigurnije, trgovina i putovanja idu nešto lakše, a od ovog mjeseca je jeftiniji i regionalni roaming. Više od deset hiljada mladih bilo je u mogućnosti da učestvue u programima Regionalnog ureda za saradnju mladih”, kaže Ćerimagić.

Ipak, naglašava kako sve to nije dovoljno kako bi se dostigao evropski prosjek.

“Za to je potrebna puna integracija regiona u jedinstveno tržište EU i dosta veća finansijska podrška EU. Oboje u ovom trenutku EU nije spremna ponuditi”, naglašava.

Infrastruktura kao lajt motiv Berlinskog procesa

Tokom održavanja ovogodišnjeg Berlinskog procesa, njemačka kancelarka, ali i drugi učesnici fokus su stavili na infrastrukturne projekte. Ćerimagić ističe kako je Bosna i Hercegovina za ovih sedam godina uradila mnogo toga na infrastrukturi, ali da to i dalje nije dovoljno.

“Pojedinačni projekti su sasvim sigurno pokrenuti, od modernizacije Luke Brčko do izgradnje dijela glavnog autoputa kroz BiH. Određeni napredak vidljiv je i kod sigurnosti saobraćaja. U BiH se u sedam godina broj saobraćajnih nesreća smanjio za petinu, teže povrijeđenih je za četvrtinu, a poginulih za petinu manje. To je na godišnjem nivou oko pedeset spašenih života“, naglašava Ćerimagić te ističe kako i dalje postoji prostor za napredak.

“Od 2010. u BiH je pušteno u promet oko 170 kilometara autoputa. Skoro pet puta više nego ikada prije. U istom periodu nešto je uloženo i u modernizaciju drugih cesta, od tunela Vranduk do ceste koja povezuje Sarajevo i Tuzlu. To međutim nije značajan uspjeh. Naročito ako se BiH uporedi sa zemljama EU. Da bi BiH, naprimjer, dostigla Sloveniju u kilometrima autocesta i željeznica, uzimajući u obzir razliku u veličini, trebala bi izgraditi 1.500 kilometara autocesta i 2.000 kilometara željezničke pruge. Također, BiH bi morala usvojiti set EU zakona i standarda gdje se, prema ocjeni Evropske komisije, nalazi tek na početku. Zbog svega toga je, naravno, i broj poginulih u saobraćajnim nesrećama na 100.000 stanovnika u Sloveniji upola manji nego u BiH, a i ekonomska situacija je znatno bolja”, pojašnjava u razgovoru.

Evidentno, procesi u BiH teku veoma sporo, a Ćerimagić ističe kako postoji više razloga za to. Između ostalog, problem je i činjenica da iznos novca koji EU izdvaja za infrastrukturu nije adekvatan.

“Bilo da taj iznos poredimo s onim što EU nudi svojim članicama ili s onim što bi BiH bilo potrebno kako bi građani i privreda osjetili kao značajan zamah. Ono što će iz EU često napomenuti je da je od 2015. do 2020. godine, od svih zemalja Zapadnog Balkana, BiH kroz tzv. Agendu povezivanja dobila najviše novca za infrastrukturu. Međutim, istina je i da je samo za jednu dionicu na željezničkoj pruzi od Zagreba do Rijeke u dužini od 40 kilometara, Hrvatska od EU dobila više novca nego BiH za svih tih pet godina”, rekao je Ćerimagić.

Zbog toga, EU bi, ukoliko ima interes za ovaj dio Evrope, trebala razmisliti o pronalasku dodatnih sredstava za infrastrukturne projekte.

“Vidimo da je potreba za dodatnim finansiranjem prisutna u svih šest zemalja Zapadnog Balkana. To bi, vjerujem, bio ogroman uspjeh za EU i region. Naravno, u kombinaciji s Transportnom zajednicom EU i zemalja Zapadnog Balkana, a kojom se 2017. godine EU obavezala, i prije punopravnog članstva, u potpunosti integrisati zemlje Zapadnog Balkana. Drugi set razloga je u samoj BiH. Moj utisak je da u BiH, bez obzira na dugogodišnje zahtjeve građana i privrede, ali i obaveze koje su preuzeli kroz strateške dokumente, institucije nisu ni dovoljno ambiciozne, a ni opremljene za generacijski zadatak infrastrukturne transformacije zemlje“, pojašnjava.

Ističe kako bi vlasti u BiH trebala prestati kukati te početi koristiti resurse koji su im na raspolaganju.

“U BiH se ponekad presporo trošilo i ono malo novca koji je EU ponudila. Također, izostala je i odgovornija politika fokusiranja i trošenja novca koji je prikupljen kroz različite namete. Vlade u BiH bi se tako morale uozbiljiti, prestati kukati i međusobno se optuživati, sagledati situaciju realnije i početi koristiti resurse i instrumente koji su im na raspolaganju“, naglašava on.

Tuzlanski kanton kao negativan primjer

Ćerimagić u razgovoru ističe kako je Tuzlanski kanton jedan od negativnih primjera korištenja sredstava i izgradnje infrastrukture u BiH.

“Ovaj najmnogoljudniji kanton, koji je zaslužan za 15 posto bh. izvoza, od kojeg 90 posto ide u EU, danas nema nijednog kilometra autoceste ili brze ceste. U isto vrijeme, zajedno s Brčko distriktom i gradovima u bh. entitetu Republika Srpska, od Doboja do Bijeljine, radi se o jednoj od najvažnijih i najproduktivnijih regija u BiH. Politika koja strateški promišlja o razvoju BiH morala bi pronaći način da Tuzlanski kanton brzo i kvalitetno uveže s ostatkom zemlje i susjedima. Ne za deset-petnaest godina, već najdalje za pet godina. Ovdje se ne radi samo o ekonomiji, već i o spašavanju života”, navodi.

Ističe kako je Tuzlanski kanton jedna od rijetkih regija u kojoj je od 2014. godine broj poginulih u saobraćajnim nesrećama porastao.

“Uz Zapadnohercegovački i Kanton 10, Tuzlanski kanton je jedina regija u BiH u kojoj je od 2014. broj poginulih na cestama porastao. Tokom prošle godine na području Tuzlanskog kantona smrtno je stradalo tri puta više ljudi nego u Kantonu Sarajevo. Razvojem infrastrukture, ali i usvajanjem EU standarda, u budućnosti će biti manje žrtava na cestama i zrak će biti zdraviji”, smatra Ćerimagić.

Razvoj željeznice mora biti fokus

Ova godina u Evropi proglašena je godinom željezničkog saobraćaja. Iako je Bosna i Hercegovina jedna od zemalja koje imaju razvijenu mrežu pruga, čini se kako se ovaj vid saobraćaja ne koristi u punom kapacitetu. Na pitanje koliko je zapravo željeznički saobraćaj dobar za ekonomiju, Ćerimagić ističe kako je on znatno sigurniji nego cestovni.

“Razvoj željeznice ne samo da je nužan i dobar za ekonomiju, već i spašava živote. Željeznica je sigurnija od cesta, a i bolja je za okoliš i kvalitet zraka. Zadržimo se na području Tuzlanskog kantona, gdje postoji mreža željezničkih pruga u dužini od 190 kilometara. Željeznicom se preveze čak sedamdeset posto robe u kantonu i bez nje privreda ovog kantona ne bi mogla preživjeti. Potrebno je investirati u modernizaciju postojeće mreže željeznica i proširiti je prema Sarajevu“, kaže Ćerimagić.

Ističe da bi jedna od vizija vlasti u budućnosti trebala biti i ta kako vratiti interesovanje građana za željeznički saobraćaj.

“To je ono što i privreda, akademski i civilni sektor u Tuzlanskom kantonu zahtijevaju već godinama. Ovo je već dio i strateških dokumenata usvojenih u BiH, ali je nužno da politika i institucije što prije počnu realizaciju konkretnih planova. Ono što je u Tuzlanskom kantonu nevjerovatno jeste da kroz njega ne prolazi nijedan putnički vagon. Dakle, u isto vrijeme bi se moralo razmišljati i o tome kako vratiti putnike u vozove. Jedna mogućnost bi bila, za početak, uspostaviti putničku liniju između Tuzle i Lukavca. Uz minimalne investicije i pametno planiranje rasporeda vožnje, sigurno bi se za prijevoz vozom mogao zainteresovati barem dio putnika koji svaki dan na ovoj relaciji budu prevezeni sa 12.000 vozila”, rekao je tokom razgovora Ćerimagić.

Na kraju, ističe da se Bosna i Hercegovina konačno mora okrenuti idejama izgradnje moderne željeznice, od koje bi korist imali svi.

“Udruženje građana ‘Prijatelji željeznice’ iz Tuzle i Semir Hadžimusić upravo o tom projektu govore već neko vrijeme. Nema razloga da vlade kantona i Federacije, Željeznice FBiH i međunarodni partneri, naprimjer EU, takav jedan projekt ne podrže. Naravno, dugoročno bi se moralo razmišljati o prijevozu putnika od Doboja do Zvornika i od Sarajeva preko Tuzle do Brčko distrikta. Ideje za izgradnju i modernizaciju željeznice na tim potezima postoje i u strateškim dokumentima BiH, ali su potrebni konkretni koraci i podrška“, poručio je na kraju razgovora za Klix.ba viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) Adi Ćerimagić.