Više nije htio da šuti: Zašto Ibrahimović ne igra za BiH – “ako ne idu Barbarez, Hibić i Bolić, onda ne idem ni ja”!

Da se kojim čudom Vikinzi, ti čuveni ratnici skandinavskih područja, vrate u današnjicu i na tronu Skandinavije vide Zlatana Ibrahimovića vjerovatno bi se upitali kako se tamnoputi gorostas našao tu.

Jeste Zlatan izgledom ratnik, korpulentan, oštar, moćan, jak i šta sve već ne, ali duga samurajska kosa i skoro pa Dalijevi brčići i nisu neko obilježje skandinavaca.

Naravno, on se i rodio tamo gore, u hladnoj Švedskoj, a odrastao je u Rosengardu, predgrađu Malmea. Zapravo, odrastao je u getu, među brojnim migrantima i stanovnicima iz raznih krajeva planete među kojima su bili Arapi, Turci, Somalijci i dr.

Samo sudbina može spojiti bjeljinskog građevinca Šefika, ljubitelja narodne muzike, i Jurku, čistačicu hrvatsko-albanskih korijena . Otud i razlog da mnogi na Balkanu Zlatana svojataju kao svog, ali ruku na srce, Zlatan je oduvijek bio samo svoj.

Svoj je bio kada se jednom od najboljih svjetskih fudbalskih stručnjaka oštro suprostavio u svlačionici, o čemu je i pisao u svojoj knjizi. Svoj je kada svaki put postigne “zlatanovski” gol, među kojima se ističe onaj Italiji na Euru 2004. i onaj Englezima makazicama sa tridesetak metara.

Toliko je Zlatan Ibrahimović svoj da je Odbor za švedski jezik odlučio dodati novi glagol u jezik ove zemlje. Ako neko uz vaše ime spomene riječ “zlatanera” znači da dominirate (švedski “zlatanera” – bosanski “dominirati”).

Nedavno je Zlatan rekao posljednje zbogom švedskoj reprezentaciji, uz zanimljiv komentar da će mu srce uvijek kucati za plavo-žute boje. A da li je njegovo srce moglo kucati za iste boje, samo malo južnije?

Kornerovci su išli dalje, pa smo odgovor na ovo pitanje potražili smo u Bosni i Hercegovini, odakle i Zlatan vuče korijene.

Iako je danas skoro nemoguće nekom novinaru sa Balkana doći direktno sa Zlatana Ibrahimovića, 1999. godine to i nije bio toliki problem. Tragom informacija o Zlatanu pronašli smo prvog bh. novinara koji je stupio u kontakt sa njim.

ZLATAN I BIH – Ko je kriv za ovakvu sudbinu

Emir Delić, danas je sportski novinar na Al Jazeera Balkans, te predsjednik asocijacije sportskih novinara u BiH.

“Krajem 90-ih i početkom 2000 radio sam u Avazovom sportu kada mi je došao kolega fotoreporter, rahmetli Zijah Kasapović, rodom iz Višegrada. Kazao mi je da njegov zemljak Rasim Suljkić živi u Malmeu, te radi kao fudbalski trener i ima dva talentovana mladića porijeklom iz BiH, Damira Resulovića i Zlatana Ibrahimovića“, započeo je svoju priču Emir Delić.

Resulović se nikada nije javio Deliću, a da li je ta činjenica uticala na to da nikad ne postane fudbaler nikada nećemo ni saznati. Mlađahni Zlatan je pak odgovorio na telefonski poziv i dogovorio intervju na bosanskom jeziku.

“Od tada smo se češće čuli, a u jednom momentu mi je palo na pamet da ga pitam da li bi igrao za bh. reprezentaciju. Nije bio nezainteresovan iako je u istom momentu dobio poziv za U-21 reprezentaciju Švedske. Pričao sam o njemu sa Munibom Ušanovićem koji mi je zatražio Zlatanov broj da ga pita da li bi išao u Indiju sa A-2 reprezentacijom BiH.”

Podsjećamo, na Milenium Cupu u Indiji Bosnu i Hercegovinu su predstavljali najbolji igrači domaćeg prvenstva poput Almedina Hote, Dželaludina Muharemovića, Mirsada Bešlije i 21-godišnjeg Saše Papca, tada fudbalera Širokog Brijega.

“Zlatan mi je kasnije rekao da mu je Munib poručio da dođe sutradan u Sarajevo, da putuje u Indiju zajedno sa igračima iz domaćeg prvenstva BiH. Zlatan ga je pitao gdje su Hibić, Barbarez, Baljić, Bolić, na šta mu je Ušanović kazao kako oni ne igraju već da su pozive dobili lokalni fudbaleri. Na to je Zlatan u svom stilu rekao: Ne idem onda ni ja!”, prisjeća se Delić.

Nedugo nakon tog događaja, Ibrahimović je potpisao za Ajax, odigrao nekoliko utakmica za U-21 selekciju Švedske, a potom je počeo pisati stranice veličanstvene biografije i u A timu.

Priče poput one da je savez odbio Zlatana uz opasku da “imamo takvih na ulici” treba uzimati sa rezervom i puno su bliže urbanom mitu nego istini. Da su čelnici bh. saveza znali da će tadašnji golobradi mladić stasati u fudbalera koji proteklu decenciju dominira evropskim fudbalom, sigurno je da bi imali više senzbiliteta i vještine da ga privole da obuče dres reprezentacije BiH. Nažalost nisu, pa je Zlatan svu raskoš svog talenta poklonio Švedskoj, iako je prethodno bio raspoložen za razgovore sa ljudima iz saveza.

ZLATAN I BIH – Kakvih ima, ja sam Zlatan

Ipak, u komunikaciji sa kolegom Delićem, Zlatan je često spominjao Bosnu i Hercegovinu. Pitao se da li ljudi znaju za njega, da li bi ga prepoznali ili dočekali na aerodromu u Sarajevu.

U zanimljivom susretu ovog dvojca na Pagu, Zlatan je pokazao drugačiju stranu ličnosti od one na kakvu nailazimo u medijima.

“Kroz razgovor s njim uvidio sam da je jako inteligentan momak. Također, iznenadio me svojom jednostavnošću, sjećam se da je meni i kolegama rezao salamu i paradaj, lomio hljeb rukama i sipao fantu”, prisjeća se naš sagovornik.

Zlatan je na Pagu bio sa braćom i sestrama, a zanimljivo je da se taj susret dogodio poslije Eura 2004. i fenomenalnog gola protiv Italije.

“Bili smo u popularnom klubu Papaya, gdje su se zatekli i igrači reprezentacije Hrvatske, Tomo Šokota, Dado Pršo i drugi. Svi su gledali u Zlatana sa čuđenjem, dok je on bio poprilično hladnokrvan i nezainteresovan za njih.”

Zanimljiv susret imao je Alesandrom Nestom koji ga je štipao u duelima na jednoj utakmici. Zlatan nije ostao dužan pa je došlo do “ganje” u hodnicima stadiona, a Italijan bi izvukao i deblji kraj osim čupanja kose da mu saigrači nisu stali u odbranu.

Koliko njegovim venama kola vrela balkanska krv pokazao je i prilikom posjete bh. novinara u trening centru Juventusa kada je svoj Porsche Cayene parkirao na trotoaru ispred jer se taj automobil nije uklapao u automobilsku politiku kluba čiji su igrači tada uglavnom vozili modele Alfa Romeo.

A da li je Zlatan Ibrahimović ikada posjetio Bosnu i Hercegovinu?

“Koliko znam, Zlatan je dolazio kod prijatelja iz Bihaća koji je frizer. To je zapravo jedina svjesna posjeta, a otac mu je pričao da je kao mali dolazio u Bijeljinu, čega se nije sjećao kada smo razgovarali na tu temu.”

Ono što je još malo poznato o Zlatanu je jednog od uzora imao u Elviru Baljiću, nekada zvjezdi turskog Fenerbahcea.

“Kada je išao u Tursku sa juniorskom ekipom Malmea divio se Baljićevim potezima, golovima i igri, a fascinirali su ga i jumbo plakati sa kojih se smješkao nekadašnji bh. reprezentativac.”

Iako su postojale razne verzije o Zlatanovom odnosu sa ocem, Delić nam je ispričao svoju verziju.

“Njemu je otac oduvijek bio najveći uzor i heroj. Iako mu je bilo žao zbog raspada braka roditelja, za šta je i isticao da je mnogo uticalo na njega, oca je oduvijek doživljavao kao ličnog heroja.”

I možda je baš otac imao najveći uticaj na muzički ukus Ibrahimovića koji je od Delića svojevremeno tražio tada aktuelni album Dine Merlina “Burek”, te hitove Halida Bešlića i Šerifa Konjevića, a ono što će možda Kornerovcima zvučati kao naučna fantastika je da je na telefon pjevao “Ja još spavam po navici, u tvojoj majici…”

A da li će fudbal, muzika ili nešto treće uticati na to da Ibrahimović jednog dana posjeti Bosnu i Hercegovinu kako to dolikuje, ostaje da se vidi.