DŽENAN SKELIĆ: Neću izdati moje drugove sa protesta, biću njihov glas!

Sponzorisana objava

U politiku i javni sektor obično „bježe“ pojedinci koji se nisu uspjeli ostvariti na neki drugi način. Kao respektabilni psiholog i profesor na Filozofskom fakultetu u Zenici Vi ste ipak odlučni da se uključite u politiku. Koji je Vaš motiv da se nađete na listi za Federalni parlament?

Kao, nažalost, jedini intelektualac koji se jasno i nedvosmisleno priključio protestima građana u februaru ove godine, doživljavao sam različite komentare prije svega od strane onih koji obnašaju vlast kako je promjena koja dolazi sa ulice nelegalna i nelegitimna (sa čime se nikako ne slažem) i kako oni, dakle ovi koje smo pokušali skinuti sa vlasti, imaju legitimitet, te sam odlučio da pokušam dobiti legitimitet za moje „magareče njakanje“. Znate, mi se konstantno žalimo na one koji su na vlasti kako su korumpirani, odnosno kako ih problemi nas običnih ljudi ne interesiraju, te sam našao za smisleno da se kao obični građanin, koji je iskazao građansku hrabrost ubacim u redove „neprijatelja“ i direktno, na istom nivou im nametnem teme koje muče nas obične ljude. Iskreno, osoba koja se poput mene ozbiljno bavi naučnim radom, ulaskom u politiku gubi dragocjeno vrijeme i energiju koju bi trebalo da usmjerava u pravcu onoga što najbolje radi, a to je u mom slučaju psihologija kao nauka, ali ovakva politička situacija onemogućava naučnike da se prikladno bave onim što najbolje znaju, te nalazim kako je neophodno da se intelektualci direkno pozabave politikom kako bi obezbjedili normalne uvjete za svoj budući rad. Ovako propadamo, čekajući da bolju budućnost za sve nas, skroji neko ko politiku vidi kao rješenje svih svojih egzistencijalnih problema. To su ljudi koji niti ne znaju ništa raditi i nisu ni u čemu dobri te im je politika jedino mjesto gdje tu svoju nesposobnost mogu unovčiti. Nije ni čudo onda da im se ne žuri pri rješavanju bilo kojeg problema. Njima je ovako dobro. Meni se žuri da izađem iz politike jer imam pametnija posla na polju u kojem treba da stvaram i napredujem a to je nauka.

Zašto ste se odlučili za SBB?

SBB je jedina politička opcija koja je stala, barem riječima na stranu demonstranata, te mi se to činilo kao logičan izbor. Sa druge strane smatram kako SBB na svome čelu također ima čovjeka koji ima pametnija posla u životu nego da se bavi politikom. Naime gosp. Radončić je veoma uspješan biznismen koji je u politiku ušao kako bi obezbjedio na društvenoj ravni ekonomsku platformu koja će mu sutra omogućiti da se uspješnije bavi onim u čemu je dobar a to je biznis, razvoj i ulaganja.

Kako komentarišete početak izborne kampanje i kako predviđate da će se ista realizovati do 11. oktobra?

Iskreno rečeno mišljenja sam da je kampanja trebala početi u oktobru 2012, odnosno nakon lokalnih izbora. Moramo se naučiti cijeniti svaki glas i svakog glasača. Također treba ljude naučiti i naviknuti da više cijene svoj glas te ne bi imali situaciju da ljudi svoj glas prodaju za „kolut suđuke“. Kampanje koje se baziraju na ovih mjesec dana nisu ništa drugo do vašeri i cirkusi na kojima se prodaje magla i šarene laže. Ono što SBB razlikuje od drugih je upravo puno manji stepen obećanja i praznih govora. Vrijeme je da glasove počnemo dobijati djelima iz predizbornog perioda koji će trajati puno duže od mjesec dana kampanje.

Bili ste uz Zeničane i Zeničanke kada im je najviše bilo potrebno, kada su bili masovni protesti, da li je bilo jednostavno govoriti u ime cijelog grada?

Nije. Mnogima nije bilo jasno zašto sam se već na startu odupirao poziciji potencijalnog lidera protesta, te je bilo komentara kako sam se prestrašio prijetnji i pritisaka. Prijetnji i pritisaka je bilo ali razlog nije ležao u tome. Ako ste pratili primjetili ste da sam na cesti bio duže od 40 dana, čak i kada je ostalo samo desetak ljudi. Dakle, nisu me prepali ovi na vlasti. Ono čega sam se ja bojao bila je sujeta. Znate, veoma lako se čovjek navuče na taj osječaj da si nešto bitan, kao u pjesmi od Bjelog Dugmeta „Šta bi dao da si na mom mjestu“. Dobro znam koliko vrijedim i ponosim se sobom i onim što sam postigao u životu a sve sam postigao sam i krajnje zasluženo. Sa druge strane vaspitan sam tako da se iskreno bojim Boga, te uvijek imam na umu da ljudi najčešće za zamjenskog boga uzmu svoj ego, svoje JA. Toga sam se uplašio. Protesti su imali ogromnu moć i lako su mogli bilo kome ko bi stao na njihovo čelo priskrbiti naglu moć koja brzo opija. Nisam želio da mi se to desi. Mislim da je svima koji su bili u blizini bilo jasno da bježim od te moći ali im je vjerovatno to djelovalo čudno, nadam se da će nakon ovog objašnjenja imati više razumjevanja za to odbijanje. Nije to dakle bilo zbog straha od posljedica ili odgovornosti. Naprotiv.

Kako komentarišete veliki broj nezaposlenih u BiH, koga krivite za to?

Desetljećima raste birokratija, raste broj penzionisanih, nema ulaganja u privredu, privatizacija je manje više bila uspješna isključivo sa aspekta lopovluka i brzog bogaćenja pojedinaca koji nisu znali ništa pametnije sa tim novcem nego da ga pohrane na račune izvan zemlje i to sve skupa i još mnogo drugih elemenata doveli su do porasta nezaposlenosti koja je u ekspanziji. Najmanji uzročnik je rat. Nemate kretanja slobodnog kapitala i to samnjuje potrošnju koja je neophodna za ekonomski razvoj. Ukoliko ljudi ne troše ili nemaju šta potrošiti nema potrebe niti za proizvodnjom. Ozbiljan problem je i uvoz koji je van svake kontrole i ne štiti domaću proizvodnju. U ovoj zemlji je najveći problem nedostatak dobre volje i iskrene želje.

Šta smatrate da je dosadašnja vlast, koja drži kormilo već 20 godine, trebala uraditi za državu BiH?

Ako ništa drugo mogli su barem, pokradeni novac uložiti u privredu ove zemlje a ne na tajne račune banaka diljem svijeta. Često čujem komentare o tome kako je i gosp.Radončić lopov, kao odakle mu toliko bogatstvo. Recimo da tu ima istine (nikome nisam držao svijeću), ipak i kada bi to bilo tačno taj isti čovjek je sav taj kapital uložio u BiH privredu, sve što je stekao uložio je ovdje i na taj način zaposlio mnoge kako firme tako i pojedince. Jasno je da je čovjeku koji je milijarde uložio u BiH stalo do toga da ta država funkcioniše, dok je nekome ko novac drži na računu svaka država potencijalna domovina. Nije isto.

Mnogi se slažu da je veliki broj ljudi bespomoćnih, obeshrabljenih, prepuštenih sebi i bez budućnosti. Na koji način smatrate da se to može promijeniti i koga krivite za ovu situaciju?

Krivi su svi oni koji imaju alternativu. Krivi smo i svi mi obični građani, jer smo izgubili dostojanstvo. Jeftino smo prodali ono što nas čini ljudima. Olako pristajemo na to da pognemo glavu, a kada pognemo glavu (tako barem kaže psihologija) automatski gubimo dio samopoštivanja i samopouzdanja. Skloni smo tome da drugi misle za nas, da drugi odlučuju za nas, da nam drugi rješavaju probleme. Konstantno čujemo izjave „Neću na izbore, nemam za koga glasati“, to je samo bježanje od odgovornosti koja nas svakako čeka, jer prije ili kasnije svi polažemo račun za ono što smo uradili ali i ono što smo trebali a nismo. U Islamu je snažno prisutan zahtjev pred vjernikom da je u obavezi pobuniti se protiv nepravednog vladara. Većina ljudi se danas izjašnjava kao religiozna, pa šta onda rade, zašto ne ispunjavaju svoju dužnost. Naš je problem dakle u tome što smo u svemu polovični. Nema entuzijazma. Nema planova niti ciljeva koji streme ka sutra. Tako i polotičari kao i obični svijet gledaju samo trenutni interes i čar. Čovjeka čini čovjekom njegova težnja da obezbjedi bolje sutra za one koji dolaze poslije njega. Mi smo dakle izgubili osnovu ljudskosti. To je glavni problem.

Majske poplave donijele su ogromnu tragediju i gubitak većini bh. stanovništa, da li je aktuelna vlast dovoljno učinila da se ljudima ukaže pomoć?

O tome sam govorio tada kada se sve dešavalo. Mislim da su najveći teret ponijeli obični ljudi koji su priskočili u pomoć. Bio sam u toj priči, vidio kako političari čak i tu muljaju i vade maslo, te se povukao čim se stanje iole stabiliziralo. Vrijeme je da država vodi računa o poplavama, o bolesnima, o socijalnim slučajevima. Za sada svi ti problemi se rješavaju preko leđa dobrih građana širokog srca i njihove predstave o sadaci. Vrijeme je da prestanemo podržavati vlast u njenoj nesposobnosti. Natjerajmo ih da vode brigu o stvarima radi kojih se ljudi udružuju u nešto što zovemo država. Država je ugovor koji prave ljudi. Ne postoji država kao nešto samo za sebe, a mi trenutno tako postavljamo stvari. Država je tu da služi stanovništvu koje joj je dalo kredibilitet.

Mislite li da je dosadašnja vlast uložila minimalne napore da bi se studentima omogućilo što kvalitetnije obrazovanje?

Nema kvaliteta u našem obrazovanju izuzev pojedinačnog entuzijazma. Sistemski je uništavano obrazovanje kako bi se dobile generacije ljudi koji ne znaju misliti svojom glavom. Neobrazovanim čovjekom se lako manipuliše. Preko 20 godina nema ulaganja u obrazovanje izuzev krečenja objekata jednom u 4 ili 5 godina a možda i rjeđe. Ne žele oni obrazovane građane. Ova vlast želi ideološki isprane umove, koji više čak nisu niti ideološki indoktrinirani, već su sve češće uključeni u neke stranačke sekte i kultove ličnosti koje ne preferiraju nikakvu ideologiju već nameću bezrezervnu predanost i slijeđenje samo na osnovu nekih mitoloških obrazaca. To vam je kao vjerovanje u faraonovu bađansku nepogrešivost i tome slično. Kako neobrazovani trebate biti da bi bili dio toga, a sve je više ljudi koji su zagovornici političkih opcija a da nemaju pojma koja je programska osnova ili vizija te partije.

Za samo nekoliko dana predizborne kampanje već svjedočimo da ljudi “napadaju” određene političke partije na njihovim skupovima, mislite li da su se ljudi probudili i shvatili da ovako ne ide dalje?

Mislim da ćemo ako ne dođe do promjene na izborima biti svjedoci nećeg ozbiljnijeg od februarskih izbora. Pri tome mislim ne samo na promjenu vladajuće strukture već na promjenu svijesti i ponašanja političara bez obzira na to ko od njih došao na vlast. Ljudima je dosta svega i vjerujte da oni koji su baš na rubu da puknu nisu ni bili na protestima upravo plašeći se samih sebe i svojih reakcija.

U medijima se plasirala informacija kako određene političke opcije koriste vjerske objekte za podjelu svojih flayere, kako vi komentarišete taj potez?

Vrijeme je da se religija vrati tamo gdje joj je mjesto a to je u srca i savjest ljudi. Religija je pokretač najljepših potencijala čovjeka ali samo onda kada diktira ponašanje pojedinca iznutra, a ne izvana kako to sada mahom svjedoči u BiH ali i diljem svijeta.

Za sami kraj, možete li nam kazati koji će biti Vaši prioritete nakon što Vam javnost 12. oktobra ukaže povjerenje i omogući “ulazak” u Federalni parlament?

Ulazim u ovu priču kako bih dobio priliku da se legalno borim za naše zahtjeve sa ulice koje su nakon februara političari lagano pomnožili sa nulom. Mogu obećati samo to da neću izdati moje drugove sa protesta, da ću biti njihov glas a ako bude prilike i ruka. To je to. Neka djela ispišu ostatak.