Psihoterapeutkinja: Ako djeca nemaju podršku da se nose sa emocijama, posegnut će za nasiljem

Policija istražuje stravičan slučaj vršnjačkog nasilja u Jajcu čija žrtva je bila djevojčica osnovne škole u tom gradu. Prema informacijama iz MUP-a Srednjobosanskog kantona, slučaj je policiji prijavljen 7. maja, te je odmah počela istraga i o svemu je obaviješteno kantonalno tužilaštvo. 

Snimak nasilja objavljen je i na društvenim mrežama, a na njemu se vidi djevojčica koja nekoliko minuta sjedi na drugoj djevojčici na tlu i udara je po glavi i tijelu, dok ostali vršnjaci koji stoje oko njih sve snimaju mobitelom i sufliraju na koji način da je zlostavlja.

Prema riječima psihoterapeutkinje Armine Čerkić, vršnjačko nasilje dešava se kako među dječacima, tako i među djevojčicama, što se moglo vidjeti i u ovom konkretnom slučaju. Uzroci vršnjačkog nasilja mogu da budu različiti, a nisu ga pošteđene ni zajednice širom svijeta.

– Ono što stavlja djecu pod rizik od vršnjačkog nasilja u visokim urbanim zajednicama jeste veći nivo siromaštva, nezaposlenost, jednoroditeljska domaćinstva i isto tako ukoliko su djeca na nivou zajednice i porodice izložena određenim vrstama krimaniteta. Naravno, malo je značajnije izraženo kod dječaka, nego kod djevojčica – kazala je Čerkić.

Dodala je kako je veoma važno razumjeti da ako tinejdžeri do sada nisu imali nisu imali neku vrstu podrške i usmjerenja na koji način mogu da se nose sa emocijama frustracije, ljutnje, agresije, oni će posegnuti za nasiljem kao prvim rješenjem.

– Ne zato što je to preferirani model, već zbog toga što je to model kojim su oni bili izloženi, bilo da svjedoče ili da vide. Oni tome direktno ili indirektno mogu biti izloženi na nivou bliže ili dalje porodice, na nivou zajednice. Djeca koja imaju smanjeno samopouzdanje, koja potječu iz siromašnijih okruženja, koja su manjine, ona djeca koja već imaju lošije ocjene u školi, nedostatak roditeljske supervizije, obično su ona koja su rizična da budu žrtve vršnjačkog nasilja – objasnila je.

Traženje pomoći

Među njima su, kako je kazala Čerkić, i djeca koja se druže sa djecom koja imaju određena devijantna ponašanja, ona koja imaju nedostatak roditeljske supervizije i podrške, koja su zanemarena te imaju loš socijalni ili školski uspjeh.

– Djeca koja imaju loše samopouzdanje ili sliku o sebi će vrlo teško ići i prijaviti nasilje bilo kome u sistemu škole ko ga može zaštititi jer imaju lošu sliku o sebi. Jako je važno da se ne uvučemo u sliku optuživanja školskog osoblja u toj školi niti porodici jer ne znamo kakva je situacija. Imajte na umu da će ta djeca vrlo teško otići na vrata školskom psihologu i reći ja imam problem. Oni to neće uraditi iz više razloga – istakla je.

Odgovarajući na pitanje kako pomoći djetetu koje nema hrabrosti zatražiti pomoć, naša sagovornica je kazala da se to može učiniti tako što će se ohrabriti i osnažiti školske pedagoge i psihologe.

– Trebamo osnažiti direktore i direktorice škola i reći da odgovornost za vršnjačko nasilje ne počinje i ne završava u porodicama, nego u cijelom sistemu. Svi smo jednako odgovorni za ono što se dogodilo onoj djevojčici, uključujući vršnjake, porodice vršnjaka, lokalnu zajednicu, školu i nas koji o tome razgovaramo. Kada počnete govoriti da je uredu da se govori o mentalnom zdravlju, da je ok da imamo podršku kada se ne osjećamo dobro, dijete se neće osjećati da kao po kazni ide kod psihologa ili pedagoga, već da tamo ide jer ima podršku i da se osnaži. Toj porodici također treba dati podršku.

U ovom slučaju je, prema riječima naše sagovornice, veoma važno da probamo razumjeti perspektive, a ne da zauzimamo strane.

– Idealno bi bilo da se radi sa svom onom djecom koja su bila unutar onog školskog dvorišta, ali i dalje. Djeca koja su snimala mobitelom su indirektni saučesnici u svemu tome, kao i njihove uže i šire porodice. Nemojte zaboraviti da su sva djeca koja su bila u krugu rizična djeca, ni po čemu niko do njih nije radio da se odrekne odgovornosti. I treba raditi s njima, sa cijelom školom i svim populacijama, ne samo zbog ovog slučaja već i svih slučajeva koji se mogu dogoditi u budućnosti – naglasila je.

Psihoterapeutkinja je kazala kako škole imaju protokole za postupanje u slučajevima vršnjačkog nasilja, kao i mogućnost da pozove roditelje na razgovor, što može uraditi i Centar za socijalni rad.

– Svi ostali imaju mogućnost za to i po službenoj dužnosti i po moralnoj odgovornosti. Svaki roditelj želi najbolje svom djetetu. Ja vjerujem da i roditelji djece koja su stajala u krugu, roditelji djeteta kojem se ovo desilo i roditelji djeteta koje je to činilo, jednako žele da se ovo više ne dešava. Ali trebamo kreirati prostor bez osude, za sve te roditelje i svu tu djecu. Nasilje, naravno, moramo osuditi i ono se ne smije dešavati, ali ako ćemo napraviti promjenu, moramo kreirati prostor gdje svi oni mogu da sjednu zajedno da razgovaraju.

Posljedice vršnjačkog nasilja

Govoreći o tome kakve posljedice ovakvi slučajevi ostavljaju na žrtvu, ali i nasilnika, Čerkić je kazala da su ovo djeca koja se trenutno nalaze u fazi formiranja svog identiteta.

– Način na koji se ovo može odraziti je nešto što mi možemo pretpostaviti, ali trenutno ne možemo imati neke pokazatelje. Ono što je važno razumjeti jeste da su ta djeca su trenutno u fazi formiranja identiteta i možete zamisliti, ako znamo samo ovu informaciju, šta se može desiti i na jednom i na drugom nivou, ali i na nivou djece koja su to posmatrala. Ja sam ubijeđena da je bilo djece unutar tog kruga koja su htjela to da zaustave, ali nisu imala hrabrosti da to urade, koji su prepoznala da je to pogrešno.

Objasnila je i to da je djeci potrebna vršnjačka grupa, te da su oni na jedan način ovisni jedni o drugima.

– Adolescenti jako puno polažu prava na svoje vršnjake i ono što vršnjaci misle jer im je potrebna ta grupa vršnjaka da idu ka odraslom dobu. Jako je važno kakvu kreiramo atmosferu unutar te grupe vršnjaka. I roditelji imaju odgovornost, škola ima odgovornost, mediji imaju odgovornost, lokalna zajednica ima odgovornost. Ne smije se stavljati etiketa ni na djevojčicu koja je to počinila nasilje, ni na djevojčicu kojoj se to dešavalo, dok im se ne da šansa da izađu iz ovoga. Ovo je šansa za promjenu. Djeca su jednako bila odgovorna, ali i njihovi roditelji, koji su glasovi koji stoje iza te djece. Moramo imati nula tolerancije na nasilje, ali moramo kreirati i prostor za razgovor – zaključila je Čerkić.