SELMA BAJRAMI O RAMAZANU, KARIJERI I DUŠEBRIŽNICIMA: Moja vjera, moja stvar

U ovom vremenu svjetske pandemije nikome nije lako, svako se bori za svoju egzistenciju, a oni koji su novac zarađivali zabavljajući, uveseljavajući druge, ponajviše su stradali. To se prije svega odnosi na muzičare, ali i na pjevače, a posebno one kojima je to bio glavni izvor zarade.

Eliminisala sve ružno

Među njima i je najpopularnija bh. pjevačica Selma Bajrami, koja je ipak svojevremeno svjesno štedjela i ulagala novac u neke druge poslove, tako da danas, može se reći, koliko-toliko živi bez problema.

Na početku razgovoru Selmu smo pitali, da li se umorila od nerada.

-Ovo sada što ću reći možda mnogi neće vjerovati. Naravno da mi nedostaju nastupi, kontakt sa publikom druženja, ali u ovo zadnje vrijeme tokom korone, neka me niko ne shvati pogrešno, meni je ovo sve dobrodošlo da malo odmorim svoj mozak. Tokom ovog vremena nerada ja sam se stabilizirala duševno, fizički, psihički, dosta toga sam ružnog eleminisala iz svog života. Nema zadimljenih kafana, nema tog nekog noćnog rada, a sve je to valjda zbog toga što radim dugo, što sam dugo na estradi, pa je došlo i do zasićenja. Moja velika želja je da, kada ovo sve jednom prođe da uradim, snimim jedan dobar album, sa Brajom i Marinom Tucaković, kao što sam nekad radila, pa da nakon toga par godina ništa ne snimam, samo spotove za te pjesme. Da nakon toga uradim dva velika koncerta u Tuzli i Sarajevu i onda bi samo laganini nastupala i pjevala. Voljela bih se sa pedeset godina penzionisati i polako povući sa estrade. Naravno, da će pjesma mene cijeli moj život pratiti.

Izgleda da te pozicija majke, kućanice oduševljava i smiruje?

-Evo, ovaj telefonski poziv me upravo prekinuo u sređivanju ormara, izbacujem stare stvari, a pravim mjesto za nove. Ja garderobu koju više ne nosim uvijek poklanjam ljudima koje znam. Najviše volim pomoći porodice iz mog rodnog Mramora, a oni su i zahvalni. Ja te ljude znam i znam da će to i da nose. A, jedan dio garderobe ovdje u Beču ubacujem u kontejnere Crvenog križa i Caritasa. Rado pomažem svima kada sam u prilici. Naravno ne poklanjam odjeću koja je slobodnija ili koju sam nosila na nastupima, to nikako, jer ipak ne bi bilo pristojno.

Nekada djeluješ kao da nastupaš u donjem vešu…?

-Pazi, šta me pitaš i nemoj da me provociraš, jer bi mogli sada da prekinemo intervju. Ja sam zrela žena, majka i nikada ne bi sebi to dozvolila. Ja se samo ugledam na svjetske zvijezde. Svi koji prate moju karijeru, znaju da sam ja svojevremeno napravila revoluciju što se tiče provokativnih fotografija i provokativnog stajlinga. Sada kada sam ja to sve isfurala, sada to svi drugi rade, ali neka rade, jer na mlađima svijet ostaje. Ja sam tada i to vrijeme bila hrabra da sve to pokrenem, ali moja ni jedna fotografija nije bila vulgarna, već uvijek sa dozom erotike. Za mene je jedna takva fotografija umjetnost. Ja sam bila sex simbol poslijeratne BiH. Tada sam imala samo 18 godina, bila uspješna i narod me prihvatio. Tada se moj narod navikao takvu na mene i nikada nisam dobila ni jednu negativnu kritiku. Tada sam željela samo da pjevam, nastupam. Tada sam nosila kožno odijelo bez jedne nogavice, a to tek danas furaju. Znači tada sam bila u nekoliko koraka ispred tadašnjeg vremena. Imala sam hrabrosti da obučem nešto što mnogi nisu. Danas sam se povukla, radim provokativne fotografije ali ne kao nekada. Ja sam danas zrela žena i majka maloljetnog dijeteta, i to više ne mogu da radim.

Kako su tada u poslijeratnoj BiH na tvoj stil oblačenja gledali tvoji roditelji?

-Sjećam se kada sam prvi put otišla da radim u Njemačku i prvo što sam uradila stavila sam pirsing u nos i na pupak. Kada je to moj otac vidio nije htio sa mnom pola godine da razgovara. Kada sam napravila prve fotografije sa onim čaršafom ni tada nije htjeo sa mnom da razgovara. Ali, kada je vremenom shvatio da je sve to šou biznis popustio je.

Da li si svjesno provocirala?

-Naravno da jesam. Bila sam svjesna da dobro izgledam, da dobro pjevam i sve mi je to jako imponovalo da budem u centru pažnje. A, koja osoba to nije, svi smo mi na neki način željni pažnje javnosti.

Da li je bilo ljubomornih komšija tada u tvom rodnom Mramoru?

-Ne, nikada. Ja sam ponos i dika mog Mramora. Tu sam prvo započela da pjevam, pa su se onda moji nastupi proširivali na Tuzlu i njenu okolinu. Ja sam sa 14 godina počela da pjevam, gazde su svoje kafane proširivale zbog mene i mog benda. Pjevala sam sve od Vide Pavlović do Vitni Hjuston. Taj moj narod me uvijek podržavao. Tuzla i Tuzlanski kanton je specifičan, tu narod živi zajedno i zbog toga sam na njih jako ponosna i sretna sam zbog toga.

Mene je vjera ispunila

Ide mjesec ramazana, da li si vjernica i da li postiš?

-Jesam vjernica sam, ali ja smatram da je vjera nešto samo tvoje i ničije drugo. U zadnje vrijeme sam se zaista posvetila tim nekim duhovnim stvarima i vjeru intezivno prakticiram, svakodnevno. Mene je vjera ispunila, pomogla mi da sve nedaće koje sam imala da ih, kako se to kaže, saburom prebrodim. Jednostavno satabilizirala sam se, smirila sam se, imam drugačiji pogled na život, drugačije rezonujem stvari u životu. Nisam više tako impulsivna, postala sam dosta stabilnija. Sada će hajteri da se pitaju, kao okrenula se vjeri, a radi provokativne fotografije. To jedno sa drugim nema veze. Fotografije i pjesma su moj posao, a vjera je moja privatna stvar. Samo dragi Bog zna ko je kakav, i molim se da samo budem što bolji čovjek. Ja najbolje znam kakav život živim, zna moja porodica, dušebrižnici me ne interesuje, a uskoro dolazi vrijeme kada ću mnogi od njih zanijemiti zbog onog što im Selma sprema. A, mjesecu ramazana se posebno radujem jer voli da spremam iftare, jer ti ti takvi dani, momenti su su nešto posebno i izuzetno. Nažalost svi su izgledi da ću ovaj ramazan provesti u Beču, daleko od moji roditelja i moje rodbine, ali tu je moj sin.

Da li bi zbog ljubavi promjenila vjeru i naciju?

-Nikada u životu, a niti bi to tražila od druge osobe. Za mene je to licemjerstvo. Jer ako pogaziš svoju vjeru, pogazio si svoje ime i prezime, ako ne poštuješ svoju vjeru, kako ćeš onda tuđu poštovati. Voli svoju, ali cijeni i tuđu. A, iskreno govoreći, ja više i ne vjerujem u ljubav.

Počela si karijeru kao mlada, atraktivna, zgodna, lijepa…Kako si izlazila na kraj sa muškarcima koji su ti se udvarali i pokušali da ti se približe?

-Pa, ti bi u startu bili osujećeni, jer uvijek na mojim nastupima bilo je profesionalno obezbjeđenje i niko mi se nikad takav nije uspio približiti. Bila sam zaštićena, uz svoju pamet, imala sam jake i uticajne ljude koji su me štitili. Sa druge strane, opet sam bila osoba koja se znala ponašati i nisam nikada nikog izazivala. Moja karijera je išla nekom težom uzlaznom linijom, jer sam odbijala pjesme, hitove, i bilo kakav vid pomoći ako je ona bila na bilo koji način sumnjiva. Nikada ne bi dozvolila da na bilo kakav način osramotim svoje roditelje, porodicu.

Brak s Dalmatincem

Zbog čega je tvoj prvi brak sa zgodnim Dalmatincem trajao tako veoma kratko?

-Bila je to jedna prava i iskrena mladalačka ljubav. Mi smo se toliko voljeli da smo se svaki dan svađali. Mi smo bilo strašno zaljubljeni jedno u drugo, tu ljubav smo krunisali brakom, ali u braku smo shvatili da moramo jedno drugo ostaviti jer ta ljubav nas je na kraju lagano ubijala. Ta ljubav nije mogla da opstane.

Dimmi je boj iskreni prijatelj

Jedno vrijeme se pisalo da si bila u vezi sa pjevačem Alexandrom Dimmijem?

-Ne, nikada. Dimmi je moj iskren i pravi prijatelj. U posljednje vrijeme nemamo tako intezivan kontakt, ali ja nikada neću i ne smijem da zaboravim koliko je meni taj divni čovjek valjao u najtežem periodu mog života