Čamdžić: Nije cilj ramazana da se gladuje već da odgoji

Izet ef. Čamdžić, imam iz Zavidovića čije hutbe i predavanja već imaju na desetine i stotine hiljada pregleda na YouTube-u i društvenim mrežama, već godinama privlači pažnju svojim oštrim i preciznim detektiranjem stvarnosti u kojoj živimo. Za njega je vjera život, odgovornost, predanost, red.

Uvijek odmjeren, ef. Čamdžić svojim porukama pogađa narodno bilo, ono što osjeća “običan puk” i što razumije, te se s radošću i poštovanjem očekuju njegovog poruke u kojima je “car zaista go”.

Ramazan je prilika za zaokret u životu muslimana, za promišljanje i promjene koje donose dobrobit i pojedincu i zajednici, slaže se ef. Čamdžić.

Lijek protiv depresije

“Ramazan je prilika za to obziorm da se u njemu dogodila prekretnica u historiji čovječanstva, počela objava Kur’ana. Mislim da bismo se u ramazanu, obzirom na sve ove uslove u kojima živimo, pandemijska ograničenja, trebali više posvetiti tom izvoru naše vjere. Provesti vrijeme čitajući i razmišljajući o kur’anskim porukama, jer ne treba smetnuti s uma da je Kur’an od ashaba, beduina, dakle, nepismenog arapskog naroda, načinio uvažene, poštovane ljude i civilizaciju. Ja sam to složio u rečenicu: Ashabe uzidao na počasno mjesto, a mi ga odložili na počasno mjesto. Mislim da je ovo prilika da ga s tog počasnog mjesta u našim mjestima skinemo i unesemo u naš život. Time ćemo, dakako, izbjeći i sve ove depresije i sve ovo što nas pritišće, a pritišće nas mnogo šta”, govori efendija Čamdžić.

Kada kazuje o izazovima pandemije, ef. Čamdžić govori sa dubokim vjerničkim uvjerenjem.

“Kad se čovjek naoruža snažnim ubjeđenjem, da mu se ne može desiti ništa osim onog što mu je Bog odredio, a, s druge strane, čini sve što je do njega, ne bi trebao nailaziti na nepremostive prepreke. Ja mislim da je jedan od ključnih problema, ne samo nas u Bosni, već ummeta čitavog, da je vjera svedena samo na obred. Mi vjeru razumijemo samo kao nešto džamijsko. A izvan toga ponašamo se onako kako nam nameće okruženje. I prilagođavamo propise naše vjere onome što nama u životu treba, a ne svoj život s propisima vjere. Nenormalno je, neobjašnjivo da mi, ko biva, toliko kukamo za ramazanom kojeg ćemo provesti u pandemiji, eto nema iftara, nema sehura u smislu tog društvenoga života. Nema teravija, nema ovoga, nema onog, i mi, eto, sa takvim žalom i težnjom žalimo ramazan, a ništa nama se ne desi u ramazanu”, ističe naš sagovornik.

Naš paradoks

Paradoks se, primjećuje, da i poslije ramazana postoji jednaka količina svake vrste deviacije u našemu društvu.

“Dakle, bit ću slobodan reći, to je jedna lažna čežnja za ramazanom, te ustvari težnja za društvenim životom, izlascima itd., a ne za onim što ramazan stvarno jeste. Ništa se u svijetu ne dešava slučajno pa ni pandemija. Jer, kako nas vjera uči, “ni list sa stabla ne padne, a da nije u Njegovom znanju i određenu”, kaže ef. Čamdžić.

Vjeruje zato da je ovo prava je prilika da ovaj ramazan “provedemo u jednoj dubokoj šutnji i razgovoru samih sa sobom”.

“Nas u njemu progoni, pritišće pitanje, kako mogu biti bolji i kako da se oslobodim onoga što nanosi štetu meni, lično, a što slabi našu zajednicu, naše društvo. Ovo je možda prava prilika, neću biti pesimističan ako kažem, ovo je i krajna, da ne kažem posljednja prilika, da se stvarno duboko zamislimo nad našim stanjem, da sami sebi smognemo reći istinu o sebi”, konstatira sagovornik portala Radiosarajevo.ba.

Govoreći o neophodnosti promjena, o “narodu, ali i vlasti”, efendija Čamdžić ističe:

“Ja ne bih ništa idealizirao, ni narod, ni vlast”.

“Vlasti je zadaća da radi ono zašto su izabrani i plaćani. Nama nužno, hitno treba sistem, uređena država, u kojoj se zna, šta je dopušteno, šta je zabranjeno, gdje se smije, a gdje ne smije parkirati, gdje se stoji a ne stoji u redu, itd. Treba nam sistem u kojem će se poštivati struka, znanje, a ne podobnost. Treba nam ono gdje naš narod ide. Naš narod ide u Austriju. Ne zato što slobodnije živi vjeru, vjeru živi i ovdje i tamo na jednak način, s tim što tamo ima i ono što simbolizira društveni sistem kakav traži islam: pravednost, red, poredak… “, kazat će ef. Čamdžić.

Odgojiti čovjeka

Naš narod, kaže efendija Čamdžić, ide tamo gdje će naći ono što ovdje nema.

“Dakako da svako od nas treba raditi na unutarnjoj promjeni, oplemenjivanju sebe, konačni cilj vjere jeste – odgojiti čovjeka. Poslanik je rekao: “Ja sam poslan da odgojim čovjeka”. Sve to što mu je Bog dao: i namaz, i post i drugi stubovi vjere nisu sami sebi svrha. Njima je cilj odgojen čovjek! A ne da postimo, gladujemo, a poslije ramazana opet neodgojen čovjek: opet ide u kladionicu, opet laže, vara…Ali on je “postio”. Treba shvatiti obrede kao put, a ne kraj puta. Nemoguće je čekate da se svi oplemenimo, pa bude u društvu red. Država i vlasti treba da rade ono što je njihov posao, a posao im je da urede državu u kojoj će zakoni vrijediti za svakakoga jednako, u kojoj će ljudi imati jednake šanse i to je ustvari islamski ideal”, zaključio je ef. Čamdžić.