Koronaudar: Kada bi se političari i birokratija odrekli samo dijela plaća, pomogli bi realni sektor

Predsjedništvo BiH zatražilo je od Vijeća ministara BiH da u roku sedam dana dostavi novi nacrt budžeta institucija BiH. Stav Predsjedništva je da ne treba vraćati osnovicu za obračun plaća zaposlenih u institucijama BiH na nivo iz 2012, koja je bila nešto veća od sadašnje.

– Potrebno je u budžetu ustanoviti stavku sa sredstvima za borbu protiv pandemije koronavirusa koja u ovom nacrtu nedostaje – naveo je član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, dodajući kako postoji veliki nesrazmjer u plaćama službenika u institucijama BiH – vojnika i policajaca, u odnosu na plaće srodnih zanimanja na nivou entiteta i kantona.

– Vijeće ministara mora podići te plaće na viši nivo, a one najviše koje primaju funkcioneri na državnom nivou treba smanjiti jer su veće od plaća funkcionera na nižim nivoima vlasti – poručio je Džaferović.

Skandalozno je to u najmanju ruku da Vijeće ministara, odnosno ministar finansija i trezora Vjekoslav Bevanda, dostavlja Predsjedništvu BiH nacrt budžeta u kojem nema stavke o sredstvima za borbu protiv pandemije koronavirusa.

No, ogroman jaz i nesrazmjer nije samo u plaćama o kojima je govorio Džaferović.

On je još veći kada se pogledaju plaće u javnom i realnom sektoru u BiH. U godini pandemije iza nas, ali i nažalost tekućoj, javni sektor se nije odrekao niti jedne privilegije, tako da teret krize osjeća i snosi samo realni sektor.

Smanjenje plaća u Vladi Kantona Sarajevo, kao jedna od mjera štednje u doba pandemije, nije planirana u ovoj godini, rekao je Edin Forto, premijer Sarajevskog kantona, nedavno za Faktor, pojašnjavajući da se to odnosi na administraciju, članove Skupštine i Vlade KS. Forto je kazao da će to uraditi jedino ukoliko dođe do ekstremnog pada punjenja budžeta.

Nema smanjenja plaća ni u vladama Tuzlanskog i Zeničko-dobojskog kantona. Ni u Vladi Federacije BiH nemaju u planu smanjenje plaća ministrima i savjetnicima. Kako god, niko u javnom sektoru ne odriče se ničega, dok realni sektor grca u problemima do guše.

U Bosni i Hercegovini su 143 općine i svaka donosi svoj budžet, potom deset kantonalnih, dva entitetska i državni budžet.

Zastupnici, ministri, vijećnici, administracija, ne samo da se ne žele odreći dijela plaće do daljnjeg (pozivajući se pri tome na zakon i kolektivne ugovore, Ustav), već niko od onih koji su na budžetskim jaslama nije razmislio, a kamoli inicirao da se makar dio novca iz budžeta namijenjen finansiranju stranaka preusmjeri u spašavanje privrede.

Oko 20 miliona maraka godišnje se izdvaja iz budžeta svih nivoa vlasti za finansiranje političkih stranaka. Naravno, niti jednoj ne pada na pamet da se odrekne svog dijela kolača, u vrijeme kada cijeli svijet izdvaja sredstva za spašavanje privrede, radnih mjesta.

Nadalje, u Federaciji BiH je čak 11 premijera, 142 ministra, 300 pomoćnika ministara, 300 savjetnika. Kada bi se svi oni mjesečno, dok traje pandemija, odrekli samo po 1.000 KM, to je oko 700.000 KM mjesečno ili godišnje 8,4 milona KM. Ako bi se na to sve dodali silni zastupnici, federalni, kantonalni, te vijećnici, ta bi se suma uduplala.

Na državnom nivou je to premijer i devet ministara, te 42 zastupnika, ne računajući njihove brojne savjetnike; mjesečno odricanje po 1.000 KM za godinu je 624.000 KM.

A da se ne spominju hiljade članova komisija pri državnim, entitetskim i kantonalnim skupštinama, općinskim i gradskim vijećima. Kada bi se svi odrekli dijela plaća, paušala i silnih pogodnosti koje uživaju, bio bi to itekako značajan vid pomoći realnom sektoru, posebno u situacijama kada se zbog pogoršane epidemiološke situacije mora pribjeći mjerama zatvaranja.

Više od 212 hiljada političara i uposlenih u javnom sektoru imaju sigurno radno mjesto, ali i plaće na koje se potroši godišnje 3,3 milijarde maraka, dok su s druge strane privrednici u protekloj godini podijelili hiljade otkaza, a ni ova, kako je sve počelo, ne sluti na dobro.

Bilo je pojedinačnih slučajeva gdje su se bh. funkcioneri, na različitim nivoima vlasti, odrekli jednokratno ili cijele plaće i paušala ili polovine. No, sve dok se ovaj problem sistemski ne uredi sve dok traje pandemija, a može se urediti, bit će to tek “sadaka”.

Iako možda na prvu sve ovo djeluje kao pitka populistička priča, u našoj zemlji koja se suočava sa brojnim problemima, ekonomske i političke prirode, osim pandemijom, sa ovako velikim brojem vlada, minstara, zastupnika, vijećnika, glomaznim birokratskim aparatom, zasigurno ne bi bila cifra za zanemariti.