Kako izgleda život dijaliznih pacijenata u Federaciji BiH za vrijeme pandemije

Svjetski dan bubrega koji se obilježava 11. marta je posvećen prevenciji bubreže bolesti. Svaka deseta osoba u svijetu je potencijalni bubrežni bolesnik. U svijetu ima oko 850 miliona bubrežnih bolesnika. U Federaciji Bosne i Hercegovine ih ima oko 2.000.

Ova vrsta pacijenata se naročito suočila sa problemima tokom pandemije koronavirusa.

“U toku pandemije se ljudi ne javljaju na vrijeme liječnicima zato što ne mogu ni doći do njih kako treba. Bubrežna bolest nije bolest koja boli. To je bolest koja je tiha i tihi je ubojica. Kada simptomi dođu do vrhunca onda počnete osjećati prave simptome, tada uviđate da morate otići liječniku”, pojašnjava predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Tomislav Žuljević.

Očekuju da će se pojaviti veliki broj bubrežnih bolesnika nakon što se dogodi pauza pandemije.

Lijekovi

“Imamo problem sa nekim lijekovima koje već dugo tražimo. To je, recimo, lijek Mintara kojeg nema nikako. On se koristi kod pacijenata na dijalizi kako bi se smanjio fosfor koji utječe na parathormonalnu žlijezdu koja onda prouzrokuje neke druge probleme”, kaže Žuljević.

Nisu imali problem kada je riječ o redovnom snabdijevanju lijekovima. Međutim, koronavirus je uzeo danak.
Situacija na dijalizama nije idealna zbog toga što imaju problem sa zaštitnom opremom. Imali su puno pozitivnih pacijenata i smrtnih slučajeva.

“Država nije uradila gotovo ništa. Od Federalne uprave civilne zaštite smo za čitavu godinu dobili samo 200 maski i 200 rukavica na 2.000 pacijenata u Federaciji. Situacija je jako teška. Upozoravali smo da će biti kobno ako virus uđe na dijalize. Postoje tehničari, ne zna svako uključiti pacijenta na dijalizu. Može biti problem ako dođe do oboljenja tehničara i liječnika na dijalizi”, govori on.

Loša aparatura

U Federaciji Bosne i Hercegovine postoji 18 dijaliznih centara koji pokrivaju oko 2.000 pacijenata. Od nedavno postoje dva dijalizna centra u Bugojnu i Cazinu koji su jako dobro opremljeni. Dijalizni centar u Sarajevu također jako dobro stoji.

“Ostali dijalizni centri su jako loši sa aparaturom i stalno tražimo da se to zamijeni jer su osnivači dijaliznih centara dužni svakih pet godina zamijeniti aparate. To se kod nas ne dešava. Pacijenti se dijaliziraju na jako lošoj aparaturi. Zbog toga godišnje imamo oko 400 smrtnih slučajeva. Uzrok tome su, naravno, nedostatak i transplantacija, ali i loši aparati na kojima se oni dijaliziraju”, kaže on.