Ko je uticajniji, roditelji ili društvene mreže?

Yumamina stručna saradnica pedagog Nevena Toskić govorila je o Tiktok izazovima, ali i ulozi roditelja u rješavanju ovog velikog problema.

Istina ili izazov? Кo još kao dijete nije igrao ovu igru?

Suština je da na određeno pitanje iskreno odgovoriš ili prihvatiš izazov drugih, jer ne želiš da daš iskren odgovor. Кada smo bili djeca ovakva vrsta igre bila je dječja, skoro pa bezazlena. Tokom prethodnih nedjelja medije su preplavile informacije o Tiktok izazovima u kojima djeca učestvuju. U nekim zemljama mladi ljudi su zbog takvog izazova izgubili živote. Sva je prilika da je i kod nas jedan mladi život izgubljen ovakvim izazovom.

Naime, djeca na društvenoj mreži Tiktok postavljaju jedni drugima neke vrste izazova na koje moraju da odgovore. Jedan od njih bio je i da sebi na neko vrijeme zaustave disanje, pa se sumnja da je nekoliko djece izgubilo život tokom ovog eksperimenta. Ma koliko govorili o većoj sigurnosti djece na internetu, čini se da nismo dovoljno vješti, odlučni ili spremni da ovaj problem riješimo.

Ono što znamo je da za svaku društveni mrežu postoji starosna granica. Ona se često ne poštuje i događa se da sami roditelji, kršeći pravila neke mreže, djeci otvaraju iste.

Tokom pandemije, koja već dugo traje, postali smo otuđeni. Lične kontakte i susrete zamijenili smo virtuelnim. Zbog nemogućnosti da se družimo i viđamo uživo počeli smo da komuniciramo putem društvenih mreža. Međutim, mi kao odrasli ljudi lakše ćemo se vratiti druženju kakvo smo imali prije pandemije. Djeca, sa druge strane, koja su i ranije bila više upućena na društvene mreže, biće u većem problemu.

Socijalizacija djece jedna je od značajnijih ljestvica u odrastanju. Ako ne postoji neposredi kontakt, pogled i gestikulacija, teže je razvijati odnose sa drugima, čitati njihove i sopstvene emocije. Кada tu dodamo i nemogućnost procjene određenih situacija koje su potencijalno opasne, dobijamo nesigurnu i emocionalno nezrelu djecu. Bitan faktor u ovoj jednačini sa mnogo nepoznatih je i želja za pripadanjem grupi. Кada dijete krene u školu, pored roditelja, njihov svijet zaokupljaju i vršnjaci.

Tražeći svoje mjesto pod suncem i grupu kojoj će pripadati, nesigurna djeca često pristaju na sve što ta grupa od njih traži. Tu se otvaraju potencijalni problemi i situacije o kojima roditelji često ne znaju ništa. Tada društvene mreže postaju samo alati koji se koriste u dobre ili loše svrhe. Nisam za zabrane, jer svako ko se bavi djecom zna da ono što je zabranjeno, primamljivije je.

Alati koji se kriste ne mogu biti predati u ruke djeci, a da im se ne pokaže namjena, dobre strane, opasnosti, mogući problemi. Što više razgovaramo sa djecom i stičemo njihovo povjerenje, veće su šanse da u borbi roditelj – društvene mreže ipak pobijedi roditelj. Naša podrška oblikovaće dijete tako da ono bude stabilno i sigurno u sopstvene kapacitete. Takvo dijete teško može biti ‘plijen predatora ili žrtva ‘igre’ na Tiktoku ili nekoj drugoj društvenoj mreži.

Svakom djetetu potrebna je podrška, razumijevanje i spoznaja da mu je porodica sigurna luka. U današnje vrijeme otuđenja, kada su roditelji prezauzeti, moramo se baviti emocionalnim sazrijevanjem sopstvene djece. Ništa nije bitnije od zdravog, psihički stabilnog djeteta koje donosi racionalne odluke ali i zna da ako pogriješi ima kome da se obrati i zatraži pomoć.