Ćemalović: Zbog korone ljudi imaju “kratak fitilj”

Pandemija koronavirusa ostavila je traga na psihičkom zdravlju stanovnika naše zemlje. Neuropsihijatri upozoravaju da je nasilje u porodicama kulminiralo, da su ljudi frustrirani nedolaskom vakcina, ostankom bez posla usljed eknomske krize, i da bi bukvalno svaki haustor trebalo da ima svog psihologa.

U domovima zdravlja nam ipak kažu kako pozivi ka psiholozima nisu u tolikoj mjeri usmjereni, kao s početka pandemije. Ukazuju kako ne bi trebalo da se građanstvo u kontinuitetu “bombarduje” informacijama o brojevima oboljelih i preminulih od koronavirusa.

Ne treba nam blokiranje ljudi usljed straha od korone

– Mi smo na početku pandemije imali pozivne centre za psihološku pomoć, to sada nemamo, ali imamo centre za mentalno zdravlje pri svakom domu zdravlja. U svakom slučaju i u tom segmentu ćemo pratiti situaciju. Ja sam davno govorio da će ljudi psihički otići. Mentalna slika stanovništva se itekako treba paziti, mjesecima na to ukazujemo, jer COVID će biti i proći, kao i svaka epidemija. Ali mentalna slika kada se naruši, to su ozbiljni problemi. Neko lakše podnosi, neko teže. Mentalna slika se dosta teže popravlja u odnosu na ono što imamo u smislu epidemije. Sada je i dilema da li je dobro svaki dan iznositi cifre o oboljelima i umrlima. To je pitanje za psihologe – govori nam Arman Šarkić, portparol Javne ustanove Dom zdravlja Kantona Sarajevo i dodaje:

– Vi kada upalite televizor, svakog trenutka su na ekranu cifre, da li je to uredu? Očigledno je da se zbog toga neko u psihičkom smislu urušava. Broj zaraženih i umrlih je udarna vijest već mjesecima, prema tome, to je moralo ostaviti traga. Tek odskora se broj oporavljenih iznosi, a i to je veoma bitno. Opreznost da, ali prepadanje u smislu straha koji će blokirati čovjeka i urušiti mu mentalnu strukturu, ne! Tu treba biti dobro oprezan i mislim da je tema vrlo osjetljiva.

U Domu zdravlja Tuzla i dalje je građanstvu na raspolaganju 24 sata broj telefona psihologa.

– I dalje imamo telefon za psihosocijalnu podršku koji je u funkciji 24 sata, mada su pozivi građana sve rjeđi. Malo ljudi zove, ili skoro niko. U početku je bilo mnogo poziva. Možda je sada ovako jer građani mogu da dođu u dom zdravlja, da se obrate u Centar za mentalno zdravlje psiholozima – rekao nam je Adis Nišić, portparol Doma zdravlja Tuzla.

Razgovarali smo i sa neuropsihijatrom dr. Omerom Ćemalovićem.

– Ljudi kod nas nisu baš oduševljeni da posjećuju psihijatre i psihologe. Svi na neki način trpe, zabavili su se o svom jadu i svojim problemima. Ogroman broj ljudi ostao je bez posla. Zabrinutost je za djecu, školovanje, njihovo mentalno zdravlje. Povećano je korištenje psihoaktivnih supstanci, naročito alkohola, ali je povećan i stepen nasilja u porodicama, općenito nasilja. Ljudi su sa “kratkim fitiljem”. Očigledno je da stanovništvo treba pomoć. Neprestano smo bombardovani sa nekim jako lošim vijestima, vakcine nikako da krenu. Ljudi su zabrinuti, a s druge strane niko ništa ne čini da bi promijenio takvu situaciju – govori nam Ćemalović i dodaje:

– Jednom prilikom sam rekao da bi svaki haustor trebalo da ima po jednog psihologa. Imate dosta nezaposlenih psihologa, pa neka ih angažiraju. Ali i to treba uraditi na jedan ozbiljan način osmisliti, napraviti strategiju kako da rade i da se otvore prema stanovništu i tu treba koristiti medije. Vlast treba konačno da okrene ćurak i počne se savjesno i odgovorno ponašati, da ljudi koliko-toliko steknu povjerenja u nju, a što će podići i samopouzdanje.

Dodaje kako mnoge dileme “lome” ljude.

Najgore je kada osoba postane indiferentna

– Znam kolike su dileme kod ljudi da li primiti ili ne vakcinu kada dođe, gdje je proizvedena… Sve su to vrlo ozbiljne teme gdje je ugroženo zdravlje. Imamo mi mnogo problema sa pacijentima, nasilje je kulminiralo, ali i dosta ljudi šuti o tome, posebno žene i djeca. Tu je pitanje kako s tim osobama izaći na kraj, kako ih relaksirati, privoliti da dođu da se posavjetuju. Ljudi su posljednjih 30 godina pod stalnim stresom. Podsjetimo se kako su se ljudi na početku rata bacali po zemlji kada čuju ispaljenje granate, a onda su poravnili. Emocionalno su otupili, a najgora stvar je to, kada osoba postane indiferentna, kada joj je sve svejedno – govori Ćemalović i dodaje:

– A meni se čini da je narod došao u tu situaciju, i onda imamo nekontrolisane izljeve bijesa kod malih povoda. Akumulirane negativne emocije se ispoljavaju na prvog koji naiđe. Ne može da izađe ta negativna energija jer iz jednog problema uskačemo u drugi.