Fata Orlović nakon priznanja Ambasade SAD-a: Rekli su sve će biti završeno na proljeće

Svi treba da se borimo za svoja prava. Svakome bih preporučila, ako ima pravo, nek se bori. Ako nema, ne treba se boriti, prokomentarisala je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Fata Orlović američko priznanje koje je dobila.

Priznanje je ovoj starici Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini (BiH) dodijelila za upornu borbu za pravdu u ostvarivanju svojih imovinskih prava.

Priznanje joj je dodijeljeno u srijedu (3. marta), u okviru Mjeseca ženske istorije u kojem Američka ambasada u BiH podsjeća na žene koje su se dostojanstveno suočile sa izazovima i koje predstavljaju uzor svim ljudima, u svim aspektima društva.

“Ženama koje su se dostojanstveno suočile sa izazovima i koje predstavljaju uzor, ne samo ženama i djevojkama, već i svim ljudima, u svim aspektima društva. Zahvaljujemo svakoj od vas na onome što radite svaki dan i što svima pokazujete što hrabre žene mogu postići”, napisali su iz Američke ambasade u BiH.
Dvije decenije duga borba

Sedamdesetosmogodišnja Fata Orlović vodi dugogodišnju pravnu bitku s vlastima Republike Srpske, jer je u dvorištu njene kuće u Konjević Polju kod Bratunca, u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska (RS), u istočnoj BiH, nelegalno izgrađena pravoslavna crkva.

Crkva je, u njenom dvorištu, napravljena 1998. godine, u vrijeme kada je ona bila u izbjeglištvu. Do početka rata u BiH (1992. godine), imanje je pripadalo Fatinom suprugu, koji je sa još 20 članova porodice ubijen u genocidu u Srebrenici 1995. godine.

Imovina porodice Orlović je oduzeta u korist Crkvene opštine Drinjača, a Orlovići u tom trenutku nisu ništa znali o postupku eksproprijacije. Nakon rata u BiH, u skladu s provedbom Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji podrazumijeva vraćanje imovine prijeratnim vlasnicima, porodici Orlović je imovina vraćena, osim parcele na kojoj je izgrađena pravoslavna crkva.

Fata Orlović nakon povratka u Konjević Polje 2000. godine, pokreće sudski spor za povrat parcele, tražeći da se crkva izmjesti.

Crkva nije uklonjena ni nakon mnogobrojnih tužbi, ročišta i sudskih presuda u njenu korist.

Fata Orlović, međutim, nije odustala. Pomoć je potražila i na Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu koji je u oktobru 2019. godine donio pravosnažnu presudu u kojoj je naloženo uklanjanje crkve sa imanja porodice Orlović, sa krajnjim rokom za izvršenje presude 1. aprila 2020. godine.

Kako je navedeno u pravosnažnoj presudi, odlučeno je da je došlo do povrede člana koji se odnosi na zaštitu imovine.

“Evropski sud za ljudska prava u Strazburu utvrdio je kao propust vlasti da ispoštuju konačne i obavezujuće odluke iz 1999. i 2001. godine kojima je utvrđeno pravo na povrat predmetne imovine u posjed podnositelja predstavke, a za koji Vlada nije ponudila nikakvo opravdanje i na taj način imao za posljedicu ozbiljno narušavanje prava na imovinu”, navedeno je, između ostalog, u presudi iz 2019. godine.

Evropski sud za ljudska prava jednoglasno je odlučio i da je BiH obavezna platiti na ime materijalne štete 5.000 eura prvoj podnositeljici predstavke i po 2.000 eura svim ostalim podnositeljima.
Šta se dešavalo nakon presude Evropskog suda za ljudska prava?

Nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, u februaru 2020. godine, crkva je ispražnjena. Prema odluci Skupštine Opštine Bratunac određeno je da bude prebačena na novu lokaciju, u centar obližnjeg Bratunca, udaljenog dvadesetak kilometara od Konjević Polja.

Skoro godinu dana od krajnjeg roka za izvršenje presude, koji je bio 1. aprila 2020. godine, nelegalno izgrađena pravoslavna crkva i dalje se nalazi na privatnom imanju Fate Orlović.

Advokat porodice Orlović, Rusmir Karkin, u izjavi za RSE kaže da je sve stalo zbog pandemije korona virusa, te da ni on kao pravni zastupnik u ovom trenutku nema zvanične informacije kada će crkva biti uklonjena.

“Postupak je krenuo jako dobro od donošenja presude, međutim, dešava se pandemija COIVD-19, koja je, smatram, u ovom trenutku jedan sjajan izgovor vlastima RS-a da ne sprovedu odluku Suda za ljudska prava. Nekoliko puta smo im se do sada obraćali sa istim pitanjem, međutim, zvaničnog odgovora do danas nema”, napominje Karkin.

Prema njegovim riječima, Vlada RS-a je ponovo raspisala tender za izvođača radova, te da se još uvijek traži građevinska firma koja će po najpovoljnijoj cijeni izvesti fizičko izmještanje crkve sa imanja Fate Orlović.

Za provođenje presude o izmještanju crkve iz dvorišta Fate Orlović zadužen je Republički sekretarijat za raseljena lica i migracije RS-a, gdje je nekadašnji direktor ove insitucije Marko Aćić, u maju 2020. godine za RSE pojasnio da će, „nakon što se sve mjere zbog pandemije ukinu, početi sa aktivnostima na rušenju crkve“.

Novo rukovdstvo Republičkog sekretarijata za raseljena lica i migracije RS-a Radiju Slobodna Evropa nije dostavilo odgovor, zašto se odluka Suda u Strazburu o uklanjanju nelegalno izgrađene pravoslavne crkve sa privatnog posjeda Fate Orlović i dalje ne sprovodi.
Državni vrh obećava izmještanje u proljeće

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija (Savez nezavisnih socijaldemokrata) u januaru ove godine na pitanje na sjednici Doma naroda Parlamenta BiH (jedan od dva doma Parlamenta BiH) je rekao da je „proces uklanjanja same crkve zaustavljen zbog pandemije korona virusa, te da će on biti nastavljen u proljeće 2021. godine“.

Istovremeno, nekadašnji odbornik u Skupštini Opštine Bratunac Refik Begić, koji se godinama zalagao za izmještanje crkve sa privatnog posjeda Fate Orlović, za RSE kaže da pandemija korona virusa ne smije biti argument za nesprovođenje odluke Suda za ljudska prava, te smatra da je na djelu opstrukcija i pokušaj odugovlačenja Vlade RS-a za implementaciju presude.

„Nema argumenata da se ona ne izmjesti. Grade se putevi, kuće, rade fabrike, izgrađuju se novi objekti. Sigurno je da je COVID, možda prije godinu dana, u jedno mjesec, dva dana u početnoj fazi, dok nismo naučili da živimo s ovom pandemijom, mogao biti argumentacijom, međutim sada, zaista ne postoji nikakva argumentacija da se crkva ne ukloni”, ističe Begić, vjerujući da će presuda Suda u Strazburu morati biti sprovedena, “kad – tad”.

“Vlada RS-a mora da shvati da otklanjanje zaostataka ratnog i poratnog doba, ubrzava pomirenje među ljudima i povratnika koji tamo žive i zato mislim da će se to desiti u što skorije vrijeme”, smatra Begić.
Fata ne odustaje od borbe

Od borbe za svoja prava, koja traje više od 20 godina, neće odustati, kaže Fata Orlović.

“Rekli su sve će biti završeno na proljeće. Godinu sam trpjela, a više od 20 se borila i provela na suđenjima. Sama se borim, ali više da trpim, neću”, poručuje Fata Orlović.

Jedno od sedmoro Fatine djece, kćerka Hurija Karić, ističe da je cijela porodica svih ovih godina ponosna na nju i da će uvijek stati u borbi za pravdu i istinu.

“Fata ima nas sedmoro djece, 11 unučadi i jedno praunuče. Vjerujte, svi smo uz nju, za nju ćemo se uvijek boriti. Karakter je to. Moja mama je iz begovske porodice, svi su oni bili takvi. Tuđe neće, ali ni svoje ne daju”, kaže Hurija.

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je, zaključno s 1. decembrom 2020. godine, 395 presuda protiv BiH, pri čemu su tužbu podnijeli pojedinci ili više njih.

Zbog nemogućnosti postizanja političkog dogovora, ni nakon više od desetljeća, niti jedna presuda ovog suda u BiH nije sprovedena.