Vakcinacija djece najpouzdaniji način sprečavanja pojave zaraznih bolesti

U 20. stoljeću čovječanstvo se suprotstavilo mnogim teškim zaraznim bolestima, niža je stopa obolijevanja i smrtnosti od njih, epidemije velikih razmjera se ne javljaju, a neke zarazne bolesti su i iskorijenjene. Ovo je kazala mr. sci. prim. dr. Jasminka Smlatić-Muhadžić, specijalista pedijatar.
Obavezna je

– Dvadeseto stoljeće je stoljeće pronalaska vakcina protiv nekih zaraznih bolesti i njihovog uvođenja u nacionalne programe vakcinacije.

Pronalazak vakcina i antibiotika su najveća dostignuća u medicini u 20. stoljeću, a po čovječanstvo, sigurno, najveća dostignuća jer su u razvijenom svijetu, u koji se ubraja i Evropa i BiH kao dio Evrope, doveli do prestanka epidemija zaraznih oboljenja protiv koji se vakciniše, a neke su i iskorijenjene – kazala je dr. Smlatić-Muhadžić.

No, i pored toga, dodaje, danas u svijetu godišnje zbog nevakcinisanosti umire oko tri miliona djece.

– U našoj državi vakcinacija djece se provodi kontinuirano, obavezna je i provodi se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a povjerena je pedijatrima koji su u redovnom kontaktu s djecom od prvih dana života. Vakcinacija se obavlja u dobi i uvjetima najpovoljnijim za dijete s procjenom kontraindikacija i eventualnih reakcija na vakcinu – rekla je dr. Smlatić-Muhadžić.
Zadovoljava kriterije

Vakciniše se protiv tuberkuloze (BCG vakcina), hepatitisa B (Hep. B vakcina), difterije, tetanusa, velikog kašlja (DTPa vakcina), dječije paralize ( IPV-inaktivna i OPV-oralna vakcina), infekcija uzrokovanih Haemophilus influenzae tip B (Hib vakcina), krzamaka, rubeole i zaušnjaka (MRP vakcina), protiv difterije i tetanusa za djecu stariju od 7 godina (dT) i protiv tetanusa (TT).

– Vakcine koje se koriste u našoj državi zadovoljavaju sve kriterije koje je postavio WHO. Transport i čuvanje vakcina je, također, po kriterijima i smjernicama WHO-a i vrši se njihova redovna kontrola, tako da nema razloga za bilo kakvu sumnju u kvalitet vakcina i način čuvanja – dodala je dr. Smlatić-Muhadžić.

Ukoliko je vakcinacija prekinuta iz bilo kog razloga (bolest, privremene kontraindikacije, nemar roditelja), nastavlja se tamo gdje se stalo.

Cijepljenjem se postiže otpornost organizma

Procent vakcinisanih bi trebao biti 95 posto i samo kao takav daje sliku dobre epidemiološke situacije u državi, bez pojave zaraznih oboljenja, bez epidemije, bez komplikacija koje su vrlo teške i s trajnim posljedicama i bez smrtnih slučajeva.

– U našoj državi, u državama u okruženju, u čitavom razvijenom svijetu zbog uvođenja vakcinacije nema epidemija zaraznih oboljenja decenijama – kaže dr. Jasminka Smlatić-Muhadžić.

Vakcinacijom se postiže otpornost (imunost) organizma prema određenim teškim zaraznim bolestima, prevenira se obolijevanje od određenih zaraznih bolesti i u kasnijoj životnoj dobi, njihove komplikacije i smrtnost.

Pri cijepljenju su moguće reakcije na vakcinu i najčešće su blage, brzo prolaze i ne ostavljaju posljedice.

Postvakcinalne teške komplikacije su izuzetno rijetke.
Propagiranje nevakcinisanja vodi ka pojavi teških bolesti

Propagiranje nevakcinisanja dovodi do pada broja vakcinisanih, što nas može u 21. stoljeću uvesti u pojavu teških zaraznih bolesti, epidemijsku, dječije paralize, tetanusa, difterije, hepatitisa B, krzamaka, zaušnjaka, rubeole, meningitisa, velikog kašlja, visok procent komplikacija s trajnim posljedicama i visoku stopu smrtnosti.

– Studije WHO-a dokazale su da se autizam ne može dovesti u vezu niti s jednom vakcinom. Kad je vakcinacija u pitanju, treba slušati struku i preporuke struke, nikako neprovjerene izvore od nekompetentnih ljudi koji sakupljaju informacije od nestručnjaka – kaže dr. Jasminka Smlatić-Muhadžić.

Nevakcinisanje uvodi na velika vrata epidemije svih pobrojanih zaraznih oboljenja u našu državu, sa svim već spomenutim posljedicama.