Henda: Korona je nekima uzela i ono malo duše, Pimpeka ne bi ljudi toliko voljeli da je bio š..ak kao ovi danas

Mugdim Avdić Henda nakon višegodišnje pauze objavio je novi singl “Uspomena”.

U intervjuu za Faktor on govori zašto se odlučio na povratak na muzičku scenu, zašto je napravio dugu muzičku pauzu, kako je nastala pjesma “Sarajevska raja”, Davorinu Popoviću, košarci…

Nedavno ste izdali prvi singl s albuma “M.A.Henda – Pop sevdah album 2” koji ste snimili uživo s Narodnim i Tamburaškim orkestrom MPJS. Kako ste zadovoljni prvim reakcijama?

– Pjesma će sigurno biti upamćena kao posljednji snimak Narodnog i Tamburaškog orkestra MPJS u tom sastavu, a da li će biti prihvaćena od publike, to će vrijeme pokazati. Moj prijatelj i gitarski genije Mustafa Mujo Behmen mi je rekao da mu se pjesma jako dopada i da su to pjesme koje razumije neka naša generacija, a ove nove kaže niti ja razumijem niti oni mene. I jedan komentar na YouTubeu mi se strašno svidio: Što je manje pregleda, to je bolja pjesma. Danas se pjesma i spot mjeri pregledima. Sve mi je to nekako na silu. Meni je drago da me poslije ove pauze ljudi nisu zaboravili, a danas se začas sve zaboravi.

Dugo su me ljubazno zaustavljali na ulici i pitali kad će nešto novo, što te nema itd. Da li će ova pjesma sama naći svoj put i mjesto u programima radija, TV stanica i internetu i tako doći do svoje publike, nadam se da hoće jer su i do sada moje pjesme putovale nekim svojim prirodnim putem, nisu se gurale nego su vremenom same postale to što jesu. Ili će možda biti kao u stihu iz jedne moje pjesma “Moja prva ljubavi”: “Ostao sam onaj isti, sviram, sanjarim…” Mene još drži ta vjera u normalnost u ovoj nenormalnosti. I da odgovorim na pitanje, vrlo sam zadovoljan prvim reakcijama na ovaj singl.

Nakon koliko godina ste izdali novu pjesmu?

– Da Vam pravo kažem, ta pjesma je dugo ležala u ladici jer se moje poimanje bavljenja muzikom nikako nije uklapalo u ovo današnje. Tako da sam ja nastavio po svome praveći pjesme i snimajući ih jer je to ono što volim raditi, ali ih nisam objavljivao. Da sad ne govorimo kako je nekad bilo sve “kako Bog zapovijeda”, a kako je danas. Album “Gdje si, dušo, gdje si, rano, i ostale pjesme” sam objavio 2008. godine i nazvao to Pop sevdah albumom 01 jer pop sevdah je moj muzički pravac još od tog mog trećeg albuma koji sam snimio 1985. godine.

I ta pjesma je bila veliki jugoslovenski hit. To je u principu pop pjesma sa sevdah aranžmanom. Dakle, poslije 2008. godine nisam ništa objavljivao, ali sam nastavio da radim i snimio sam još jedan Pop sevdah album 02 i jedan dokumentarni film “Sjećanja”.

Zašto ste napravili tako dugu muzičku pauzu?

– Zato što ja slabo funkcionišem kad završim posao s pjesmom. Kad pjesmu napišem, pa je snimim u studiju i napravim videospot, to je period rada koji ja najviše volim i osjećam da sam to ja. Ali kad to treba promovisati, to jest, kad sam sebe i svoj rad treba promovisati, to mi postaje teret i problem. I tada to više nisam ja. Svi tako danas rade jer moraju. Nekad su to radili oni koji su bili zaduženi za to, izdavačke kuće.

U mom slučaju to je bio naš “Diskoton”. Nije to nostalgija, nego je to tako bilo. Za druge mogu i znam to raditi. Producirao sam i praktično za dvije godine stvorio grupu “Regina”. Da bi oni uspjeli, žrtvovao sam sebe, porodicu i svoj rad. Poslije sam shvatio da je to fula i da se jedino isplati ulagati u sebe. Tako je bilo i sa foto i videoprodukcijom. Uradio sam veliki broj omota, plakata i videospotova. Kada sam uradio videospot za Halida Bešlića “Prvi poljubac”, mislio sam se više time baviti, ali sam ubrzo shvatio da je to parali, ali jako nezahvalan posao.

Kao što rekoh, ne bih razglabao o tome kako je to nekad bilo. Znamo to manje-više svi mi koji smo u to vrijeme stvarali muziku. A bilo je super, moram priznati. Sad je sad i neko drugo vrijeme, pa sam zato po objavljivanju novog singla “Uspomena” taj posao prepustio nekim novim izdavačima.

Koronavirus je nanio veliku štetu muzičkoj industriji. Kako se Vi nosite sa pandemijom i da li je ona na Vas “pozitivno” utjecala kada je u pitanju kreativnost i pisanje pjesama?

– Najveću je štetu napravio ljudima koji su od njega umrli ili još umiru, pa tek onda muzičkoj industriji, itd. Mnoge je spustio na zemlju ukazavši nam da je trka za materijalnim dobrima izgubljena trka. Nekima je, opet, uzeo i ono malo duše. Alternativa je internet koji je postao glavni svjetski medij za online koncerte i koji ujedno pruža velike mogućnosti kreativcima, ali u isto vrijeme otvara prostor raznim budalama i njihovim budalaštinama.

Najviše će kod ljudi kao posljedica ove pandemije stradati psiha. Ako se ovako nastavi, a izgleda da hoće, sve će više ljudi tako sami sebi staviti Omču oko vrata. Isto tako, da se ne lažemo, i Audicija je bila nekada isto što je i Omčo danas. Mene je korona natjerala da u svom studiju dovršim spot “Uspomena”, koji sam prije par godina počeo snimati u Mostaru i Počitelju. Objavio sam taj singl na dan izbora u Mostaru i poklonio ga tom meni dragom gradu, gdje imam rodbinu i u kojem sam proveo veliki dio svog djetinjstva.

Među pjesmama nastalim tokom agresije na glavni grad Bosne i Hercegovine posebno mjesto zauzima Vaša “Sarajevska raja”. I mlađe generacije je rado slušaju. Možete li se prisjetiti kako je pjesma nastala?

– Sjedio sam u svom stanu na Dobrinji i kad je bilo struje gledao na TV-u kako nam naši sarajevski drugovi iz Zagreba pjevaju da se dignemo iz pepela kao nikad do sada, a ja već tada nisam imao šta da jedem dok sam gledao sa balkona kako Ruždija Metanović dijeli brašno stanovnicima iz Dobrinjske pekare. Sjeo sam i napisao pjesmu. Onda sam je pokušavao snimiti kad je došla struja, ali je to bilo nemoguće jer su granate gruhale non-stop. I taman kad sam počeo snimati, po ko zna koji put opalila je jedna granata u našu zgradu i ja sam zanijemio.

Bio sam uporan jer sam mislio bog zna kad će opet biti struje i nastavio sam snimati pjesmu na kasetofon, bez obzira na granate. Imam jedan snimak gdje je za te tri minute uz pjesmu i gitaru snimljeno 15 takvih eksplozija. Poslije sam kasetu sa pjesmom ambulantnim kolima poslao u Studio1 mom prijatelju producentu Neni Jeleću i on je sa ostalim muzičarima snimio ostale instrumente. Kad mi je vratio smiksanu pjesmu, suze su same krenule.

Kome ste posvetili pjesmu “Sarajevska raja” ?

– Mislim da pjesme ne treba objašnjavati. I sama pjesma “Sarajevska raja” trebala bi dati odgovor na tvoje pitanje. Sigurno je samo da ona nije posvećena pravoj sarajevskoj raji. Prava raja je u pjesmi “Fale mi noćas moja raja”. A i da budem iskren, volio bih da je nikada nisam ni napisao ni snimio.

Uz muziku Vaša velika ljubav bila je košarka. Svojevremeno ste kao junior Košarkaškog kluba Mlada Bosna naslijedili dres s brojem sedam od legendarnog Davorina Popovića?

– Kad je Pimpek završavao svoju karijeru kao košarkaš, ja sam počinjao. Provodio sam dane i dane u FIS-u. Stara bi mi napravila sendvič i pravac FIS. On je naš hram kulture i sporta i tu bi trebalo biti i to naše ministarstvo. Sve živo je krenulo iz FIS-a. Zato sam jako ponosan što sam i ja dijete FIS-a. Primijetio me je Ljubiša Lučić i uzimao me za primjer svojim košarkašicama, kako se voli košarka jer ja samo što nisam spavao tamo na igralištu. Predložio me treneru Mlade Bosne i ja sam prvo igrao neka juniorska prvenstva, a onda i seniorska, uključujući i čuvenu majstoricu sa Bosnom u prepunoj Skenderiji. Ali taj Pimpekov narandžasti frotirni dres sa brojem 7 koji sam nosio nikada neću zaboraviti.

Da li Vam je on dao neki savjet kada je u pitanju košarka i šta je presudilo da muzika bude Vaš konačni profesionalni izbor?

– Pa to se nekako preklopilo pa sam i ja kao i on došao u muzičke vode. Pimpekov život i on sam je, sam po sebi, nama davao savjet i smjer. On je bio ta prava sarajevska raja i ne bi ga ljudi toliko voljeli da je bio š..ak kao ovi danas. Bio je umjetnik kao igrač, kao pjevač, ali i umjetnik života koji smo tada živjeli. I mangup i gospodin u isto vrijeme, kako bih rekao. Da se bavim muzikom, fotografijom pa i videoprodukcijom nije bio moj izbor. Nije kao ono kad biraš srednju školu, koji ćeš fakultet izabrati itd., nego se sve nekako spontano odvijalo.

A najveći krivac je Dragan S. Stefanović koji je doselio u Sarajevo iz Vršca i sa sobom donio prvu kožnu košarkašku loptu, pa smo znali pred školom po cijeli dan basketati. Kasnije smo otvorili i design studio “Buba Švaba”. Uvijek sam nešto sviruckao i pjevušio pa su me natjerali da pošaljem demosnimak u Diskoton i pjesma “I dok predajem se tebi” je prošla “programski savjet” i kasnije je taj singl dostigao tiraž od 100.000 prodatih primjera. I tako je to krenulo…

Hendina velika ljubav je bila košarka

Koliko danas pratite košarku, koji Vam je omiljeni klub i košarkaš?

– Rekao bih samo Luka Dončić. I mislim da je to dovoljno.

“Gdje si, dušo, gdje si, rano?” je kompozicija koja je i danas omiljena među publikom širom regiona. Po njoj je treći album koji je objavljen dobio ime, a zanimljivo je i da je jedina koja se oslanjala na narodnu muziku. Da li ste imali ponuda da napišete pjesme za neke od zvijezda narodne muzike?

– Poslije dva albuma snimljena u studiju Tivoli kod Ace Razbornika, sarajevska muzička produkcija je otvorila vrata i drugim muzičarima, tako da sam ja prvi imao tu čast da snimim taj svoj treći album u Studiju MP u Danijela Ozme. Tek je stigla ta nova mikseta NEVE, tada svemirski brod za studija širom svijeta. Mislim da je tada koštao oko milion maraka. Na tom je albumu svirala kompletna scena sarajevskih muzičara. Harmoniku na “Gdje si, dušo…” svirao je Haris Džinović, na “Ne reci samo volim te” Goran Bregović, bubanj je svirao Milić Vukašinović, pa Sinan Alimanović… Nije bilo zavisti nego smo jedni drugima pomagali. I evo sada poslije skoro 40 godina, Saša Popović je tražio da mu ustupim prava da zvijezda Grand produkcije ponovo snimi taj veliki hit iz onog vremena. Između ostalog, i zbog toga se nadam da će i ovaj singl, to jest pjesma “Uspomena”, težim, ali nekim svojim prirodnim putem naći mjesto koje zaslužuje.