Kako je biti vozač autobusa u BIH: “Plata varira, zavisno od 260KM do 700KM”

Vozač autobusa.

Piše: Dražan Pejaković

Devet, neki 10, a ima i onih koji rade po 11h dnevno, ovi ljudi koji rade 11h rade na dve trake (na dva tahografa, što je inače protuzakonito, ne krši on zakon zato što želi već što mu je tako rečeno,).

Ugovor kaže da bi se trebalo raditi pet dana u sedmici, ali neki rade i šest, kada se saberu prekovremeni sati ispada da radiš cijelu sedmicu.

Ustajanje ranom zorom i u firmi si već u 05h, provjeri ispravnost busa, ulje, poputni putni nalog, tahograf, kasu uzeti i već si na prvoj stanici u 5:30. Vrte se ovi ljudi u krug, od tačke A do tačke B, pravo na pauzu imaju, ali malo kada je ko stigne iskoristiti, jer ako ti je gužva u saobraćaju, ti em žuriš, em nemaš kada jesti (vrijeme izgubljeno se mora nadomiriti).
Nije lako vozačima, svakakvih putnika ima, bili su u X navrata napadnuti, povrijeđeni, a neki su i život izgubili. 1000 ljudi prođe kroz bus dnevno, uvijek se nađu ti „određeni“, zbog kojih se problemi stvaraju.

Jako naporno, jako stresno, a plata!? Plata varira, zavisno od 260KM do 700KM naravno u to je sve uračunato, prijevoz, topli obrok, dnevnice i sve što ide, a na ruke koliko ko da. „Jeste, sve je ovo živa istina“…

Ono što je fascinantno u ovom poslu jeste da ti ljudi ponekada moraju da voze ne ispravne buseve koji su na papiru vječito ispravni (para buši gdje burgija neće, uvijek bilo), ne radi jedna strana kočnica, luft u volanu, grijanje slabo pa ti zimi hladno, klima ne valja pa ljeti od vrućine padaš u nesvijest. (svi mi koji smo se vozili busom znali smo reći „majstore hajde Bog ti dao otvori vrata ne može se disati“, a on tako udara jako dugu smjenu.
Uticaj gradova i države na vozače je jako loš, jer se pomaže isključivo firmama koji imaju milionski kapital, a njih niko ne pita kako im je i da li mogu preživjeti od tako male plate i kako im je raditi u takvim uslovima.

Autobus potroši oko 100-120l nafte dnevno, a tu naftu plaćaju 1KM jer imaju pomoć države, dnevni promet od otkucanih karata je od 500-700KM, ali gdje je na to sve zarada od mjesečnih karata (koja inače čini 70% profita). Ne treba ti doktorat iz oblasti matematike kako bi izračunao profit na mjesečnom nivou po jednom autobusu, dodajmo i to silne pare koje se daju firmama kako bi se neka reklama ispisala na bus.

Što se tiče zakona i provjere pravilnosti firmi, tu vrijedi samo jedan zakon, ZAKON KEŠA…
Svaki radnik ima pravo na rad i na platu, onog dana kada se radnici budu više pitali kako im je iskreno tada će se nešto početi mijenjate, a sve do tad će biti presipanje iz praznoga u šuplje.

Čast određenim firmama koje stvarno i iskreno poštuju svoje radnike i daju im dobre uslove rada, mada i te dobre firme nagrabuse zbog ovih loših samo iz jednog razloga „ti loši imaju više para“.

Hoće li se ovi loši promjeniti i početi plaćati svoje radnike ili će doživjeti da im prvo sjedište u autobusu jednog dana bude prazno?

“Ne dozvoli da te neko ne plati adekvatno za tvoj rad i trud i ne dozvoli ikome da te ugnjetava.”

Radnik nije rob.
#Nastavićese

 

Za više savjeta priključite se grupi koja brine o radnicima i njihovim pravima OVDJE

Web link za pravnu pomoć i savjetovanje