Na rubu siromaštva: Umijeće preživljavanja u BiH sa 150 maraka

“Svaki dan od kontejnera do kontejnera tražim komad hljeba, a nekad mi i neko da, neko ne da, hvala i jednima i drugima”, priča Esad iz Sarajeva za Radio Slobodna Evropa (RSE).

On svakodnevno obilazi kontejnere u kraju u kojem živi kako bi za sebe pronašao koricu hljeba ili bilo kakvu korisnu stvar koju njegovi sugrađani svakodnevno bacaju.

Esad, koji prima mjesečno 150 maraka (75 eura) invalidske penzije, priča da kako bi pregurao naredni dan ustaje rano, bez obzira na godišnje doba i vremenske uslove.

“Orilo gorilo, puhalo ne puhalo, ja sam na ulici svaki dan. Jedina je sreća što ima dobrih i savjesnih ljudi, pa hranu i stvari ostave pored kontejnera i hvala im. To su dobri i pošteni ljudi. Meni što valja ja uzmem, što ne valja ostavim za druge”, kaže Esad.

“Nađe se i nešto za pojesti i ovako neke odjeće, a ponešto se nađe u boljem stanju, pa se i preproda. Evo ove rukavice sam poderao, pa sam sad našao nove za sebe”, rekao nam je ovaj sagovornik.

U sličnoj situaciji je i Zlatko iz banjalučkog naselja Šargovac koji ima 85 godina. On nekoliko puta sedmično prelazi po desetak kilometara kako bi stigao u grad autobusom. Tu u kontejnerima kraj pekara traži hranu za kokoši, od čije prodaje jaja preživljava sa suprugom.

“Uglavnom bude peciva, brašna i kukuruza. To uzmem da hranim kokoši i da prodajem jaja”, kaže Zlatko.

Zlatko ističe da je do 1992. godine radio u fabrici alatnih mašina ˝Jelšingrad˝ u Banjoj Luci, te da je početkom rata protjeran iz Banjaluke, jer je Hrvat. Vratio se nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini (1995.), ali nije uspio da ostvari pravo na penziju, uprkos 35 godina radnog staža.

“Otimaju mi 106 mjesečnih penzija koje sam zaradio. Ja se borim da dobijem svoje pare nazad, ali mi penziono ne da. Otimaju moju penziju i borim se da je dobijem od kad sam se vratio”, priča Zlatko.
Javne kuhinje spas za siromašne

Među najsiromašnijim građanima BiH su uglavnom nezaposleni, starije osobe, penzioneri, te osobe s invaliditetom. Za mnoge od njih spas od gladi su javne kuhinje u kojima svaki dan mogu dobiti topao obrok i hljeb.

Mara iz Banje Luke je korisnik javne kuhinje banjalučkog Crvenog krsta. Ona za RSE priča da ima svega 200 maraka (100 eura) penzije koju je naslijedila od pokojnog muža, a uz to živi kao podstanar sa nezaposlenim sinom.

“Dobro je da makar ovo ne kupujem, jer jedan hljeb je 1.40 maraka i tako svaki dan, nekad i dva hljeba nabere se. Hrana je dobra, osoblje je prijatno i puno mi znači. Dolazim svaki radni dan, a subotom dobijemo više da imamo i za nedjelju jer tada ne rade”, priča Mara, dodajući da je radila kao čistačica, ali sada zbog bolesti ne može.

“Zbog svog zdravstvenog stanja ne mogu više da čistim stubišta zgrada, to sam do skoro radila. Imam visok pritisak, očni tlak, i svašta. Jednostavno ne budem dobra i ne mogu više da radim. Pomalo heklam, pa prodam na ulici ako neko nekad kupi”, priča Mara.

Na 200 maraka (100 eura) od prošlog mjeseca porasla je penzija još jednoj korisnici javne kuhinje banjalučkog Crvenog krsta, koja nije htjela otkrivati identitet. Ipak, ispričala je da ima 85 godina i da živi sama, te da po hranu dolazi kad može.

“Dođem svaki drugi ili treći dan, kako kad. Znači mi puno, jer sam stara i umorim se od drugih poslova, pa onda ne mogu praviti. A i mala mi je penzija, tek su je sad namirili na 200 maraka, do skora je bila mnogo manja”, ističe ona.

Da bi zaradila dodatni novac kaže da plete vunene džempere, šalove i priglavke koje prodaje na ulici.

“Najviše prodam priglavaka. Imam i male za bebe pa ljudi kupuju. Ja to tako ponesem i prodam i ponekad donesem u kuću sebi 10-20 maraka”, ističe ova Banjalučanka.
Banjalučanka zarađuje prodajom priglavaka

“Ja to tako ponesem i prodam i ponekad donesem u kuću sebi 10-20 maraka”, ističe ova Banjalučanka.
Građani u pekare dolaze po besplatan hljeb

Adis Beri iz jedne od sarajevskih pekara kaže kako svaki dan dolazi sve više ljudi koji traže besplatni hljeb ili makar hrenovku dnevno.

“Ljudi dolaze i traže hljeb ili neko pecivo, i mi dajemo naravno, ali sam mjerom, kada na kraju dana ostane neprodano. Dolaze uglavnom stariji, ima i migranata, ali svima probamo izaći u susret”, priča Beri.

U pekaru po besplatan hljeb dolaze i kod sarajevskog pekara Mirsada Đakuljaja. On kaže da se primjeti da građani imaju sve manje novca, jer se manje kupuje, a više se traži na veresiju.

“Nema pravila, dolaze i mladi, jer nemaju posla, a dolaze i penzioneri, koji opet imaju neka svoja primanja”, ističe Đakuljaj, koji kaže kako pomaže svima koliko može.

“Mi pokušavamo. Imamo neke što redovno dolaze, zato što smo kvart, pa se manje više svi poznajemo, ali ima i onih u prolazu. Ne znam koliko pomažu one pekare koje imaju veliki promet, mi smo, ipak, mala porodična pekara i sve je drugačije, jer smo dio, što se kaže, mahale”, pojašnjava Đakuljaj.
Šta kaže statistika?

Prema podacima Agencije za statistiku BiH prosječna plata u Bosni i Hercegovin,i isplaćena u novembru 2020. godine, iznosila je 966 maraka (488 eura).

Sa druge strane, potrošačka korpa u januaru je iznosila 1950 konvertibilnih maraka (oko 980 eura), izračunali su u Savezu sindikata Republike Srpske (RS).

U BiH ima skoro 700 hiljada penzionera, pokazuju podaci entitetskih fondova za penzijsko i invalidsko osiguranje (Republika Srpska i Federacija BiH), a najniža isplaćena penzija je u bh. entitetu Republika Srpska i iznosi oko 224 marke (112 eura). Nju prima oko 40 hiljada građana. Prosječnu penziju koja se kreće između 390-400 maraka (190-200 eura) dobija oko 80 hiljada građana.

Najniža penzija u Federaciji BiH, drugom bh entitetu, iznosi nešto preko 370 maraka (185 eura), a zagarantovana oko 470 maraka (235 eura).

Na osnovu rezultata izvještaja Svjetske banke, Bosnu i Hercegovinu u ovoj godini zahvatit će najteža recesija u posljednjih 25 godina. Ovi podaci pokazuju da od 3,5 miliona stanovnika, koliko ima BiH, 16 posto je u kategoriji siromašnih, a ovaj broj je u 2020. povećan za dodatnih 14,6 procenata.

Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, objavljenih u 2016. godini stopa relativnog siromaštva stanovništva u Bosni i Hercegovini bila je 16,9 posto.