U RS-u se otvara banka humanog mlijeka, u Federaciji nema ni inicijative

Majčino mlijeko nije samo hrana, to je lijek koji spašava bebe, ali to u BiH nije svima jasno. Da bi se povećala stopa preživljavanja prijevremeno rođenih beba, širom svijeta se osnivaju banke humanog mlijeka. Majke koje imaju višak mlijeka mogu ga donirati i na taj način povećati šanse za preživljavanje bebi čija majka ne može obezbijediti sopstveno mlijeko. Srbija je prvu ovakvu banku dobila 2009. godine, danas ih ima tri, dok je u Hrvatskoj banka otvorena 2019. Prva banka humanog mlijeka u BiH bit će formirana pri UKC Banja Luka. U FBiH ne postoje naznake, a ko ne zna šta je prijevremeni porod ne zna ni s čime se sve bore roditelji, dijete i medicinski radnici

Za prijevremeno rođenu djecu majčino mlijeko znači život ili smrt, jer iz njega crpe prijeko potrebne nutrijente. Statistike pokazuju da se svako deseto dijete rodi prije vremena, a Svjetska zdravstvena organizacija djecu rođenu prije 37. sedmice ubraja u nedonoščad.

Dječak Rade Pećanac rođen je 2015. godine i težio je svega 550 grama. U bolnici u Banjoj Luci je proveo prvih 100 dana svog života, od kojih je 60 bio na respiratoru, a zatim još mjesec u inkubatoru na podršci kisikom.
Stresan i težak period

Njegova majka, Marijana Đumić, koja je ujedno članica banjalučkog udruženja “Mrvice”, u razgovoru za naš magazin prisjeća se svog poroda, koji se desio u 27. sedmici trudnoće. Kazala je da je na početku imala dovoljno mlijeka, čak toliko da ga je mogla donirati da je tada postojala banka mlijeka, ali ga počinje gubiti nakon četrdeset dana.

– U početku se hranio na sondu, to je cjevčica koja se kroz nosić spusti do želuca i onda se špricom ubrizgava potrebna količina mlijeka. U startu ta je cjevčica stresna za majku, ali kasnije nije toliko strašna. S obzirom na to da nisam imala mlijeka, a Rade nije tolerisao adaptirane formule, druge majke s odjela su izdajale mlijeko za njega. Dugo se hranio na sondu, više od dva mjeseca, i dugo je vremena i vježbe trebalo da razvije refleks sisanja i da ima snage da se hrani iz flašice.

Da je 2015. godine postojala banka humanog mlijeka, Marina kaže kako bi joj uveliko bio olakšan stresan i težak period, jer bi znala da će njeno dijete dobiti hranu koja mu je potrebna.

– Ne bih brinula ko će imati viška mlijeka i da li će na odjelu biti neka žena koja može izdajati mlijeko za mog sina. Ne bih brinula kako će njegov nerazvijeni probavni trakt prihvatiti i istolerisati adaptiranu formulu i ako ne istoleriše, kakve će to posljedice imati. Da je 2015. godine postojala banka mlijeka, to bi i meni i svim ostalim majkama i djeci pružilo sigurnost da će naša djeca dobiti najbolju moguću hranu koja im je potrebna za prevazilaženje njihovih velikih dijagnoza, jer, više puta smo ponovili, humano mlijeko je i hrana i lijek.

Da bi se povećala stopa preživljavanja prijevremeno rođenih beba, širom svijeta se osnivaju banke humanog mlijeka. Njihov značaj je višestruk. Majke koje imaju višak mlijeka mogu ga donirati i na taj način povećati šanse za preživljavanje bebi čija majka usljed različitih faktora ne može obezbijediti sopstveno mlijeko.
Najvažnija karika

Srbija je prvu ovakvu banku dobila 2009. godine, danas ih ima tri, a godišnje se prikupi od 3.000 do 5.000 litara mlijeka, dok je u Hrvatskoj banka otvorena 2019. Prva banka humanog mlijeka u BiH bit će formirana pri Univerzitetsko-kliničkom centru u Banjoj Luci. U drugom bh. entitetu, Federaciji BiH, ne postoje naznake za osnivanjem banke ovog tipa.

Inicijativu za otvaranje banke u RS-u pokrenuli su članovi udruženja prijevremeno rođene djece “Mrvice”, koje egzistira u tom bh. entitetu. Vlasti su imale sluha i vrlo brzo krenulo se u provedbu i prikupljanje novca. Predsjednica udruženja “Mrvice” Mileva Mirović-Tanić u razgovoru za magazin “Azra” kaže da je u decembru prikupljeno 1,16 miliona KM.

– U akciji su, osim društveno odgovornih firmi i pojedinaca, učestvovala mnoga ministarstva Republike Srpske, a najznačajnije donacije su došle upravo iz vlada RS-a i Srbije. Naravno, zahvalni smo i svim ljudima koji su u toku decembra pozivali broj 1411 i time dali svoj doprinos da zajedno gradimo budućnost naše djece – kazala je Mirović-Tanić.

Prikupljeni iznos novca je dovoljan za početak rada, ali, kako se bude razvijao sistem funkcioniranja banke mlijeka, tako će dolaziti do unapređivanja. Osim finansijskih resursa, najvažniju kariku za održivost banke čine majke dojilje koje će donirati svoje mlijeko.

Mirović-Tanić je kazala da će ovakva banka svim majkama dati sigurnost koja im je potrebna u najtežim trenucima, a to je borba njihovih mrvica za život.

– Banka mlijeka će funkcionisati prema evropskim standardima, gdje se nakon testiranja majke donora i doniranog mlijeka, mlijeko pasterizuje i skladišti na za to predviđeno mjesto. Rok trajanja mlijeka koje se na ovaj način skladišti je šest mjeseci – kazala je.

– Želim da u ime Udruženja, pozovem sve buduće majke da prate razvoj banke mlijeka i da čekaju naš poziv na doniranje. Mnogo žena nas je već kontaktiralo sa željom da doniraju višak mlijeka, ali, nažalost, to trenutno nije moguće. Nakon otvaranja banke mlijeka bit će sve lakše. Važno je da mislimo na naše najmlađe i da damo sve od sebe da im obezbijedimo zdravu i bezbrižnu budućnost – naglasila je Mirović-Tanić.

Ogroman značaj

U nedostatku institucionalne podrške, majke u Federaciji BiH se samoorganiziraju u neformalne grupe u kojima čine ono što jedino mogu – bivaju podrška jedna drugoj i dijele iskustva i savjete.

Sanela Kahriman, koja živi u Sarajevu, jedna je od administratorica Facebook grupe “Zvjezdice” koja okuplja majke prijevremeno rođene djece u BiH. I sama je prošla kroz iskustvo prijevremenog poroda 2014. godine.

– U 27. sedmici trudnoće, iznenada nakon abrupcije plancete, na svijet je došla moja djevojčica teška samo jedan kilogram. Narednih dana smo od izuzetnih ljekara neonatološkog odjeljenja pedijatrijske klinike “Jezero” dobili informacije i jasno nam je stavljeno do znanja da ćemo se jako dugo zadržati u bolnici. Savjetovano mi je da pokušam uspostaviti laktaciju i da počnem s izdajanjem mlijeka za svoju djevojčicu. Ja sam uz velike muke uspjela uspostaviti laktaciju i moje dijete je sve vrijeme boravka na neonatološkom odjeljenju od skoro četiri mjeseca, a i nakon toga, imalo majčino mlijeko – priča nam Sanela.

Tu sreću, nažalost, nisu imale mnoge žene i njihova djeca, što zbog terapija koje su majke primale pa nisu smjele izdajati mlijeko, što zbog stresa i neuspješnog uspostavljanja laktacije, fizičke udaljenosti majke i djeteta (dijete u Sarajevu, majka u drugom gradu).

Sanela kaže da su članovi grupe više puta pokušavali pokrenuti osnivanje udruženja, ali do toga još nije došlo. Nada se da će se to desiti u skorije vrijeme, a ukazuje i na značaj osnivanja banke humanog mlijeka.

– Nedonoščad koja se hrane majčinim mlijekom imaju gotovo dvostruko manji rizik nastanka nekrotizirajućeg enterokolitisa, teške bolesti crijeva koja kod određenog broja bolesnika nosi veliki rizik kasnijeg neurorazvojnog zaostajanja, a u najtežim slučajevima završava smrću. Do danas nije otkriven lijek ili postupak koji bi ostvario učinak kakav ima majčino mlijeko. Osnivanje banke mlijeka dodatno bi poboljšalo kvalitetu zdravstvene njege ove najrizičnije kategorije pacijenata. Naša država je, nažalost, specifična po mnogo čemu pa tako i kad je riječ o obezbjeđenju osnovnih uvjeta za realizovanje ovakvih projekata koji znače život. Ko ne zna šta je prijevremeni porod, kako izgleda ekstremni prematurus, sa čime se sve bore roditelji, dijete i medicinski radnici, u kakvom teškom emocionalnom stanju se nalaze roditelji, taj ne može ni imati sluha za rješavanje ovakvih pitanja – rekla je.
Muk, inkubatori, monitori i cjevčice

Svoja iskustva su sa čitateljima magazina “Azra” podijelile i majke Hajrija i Amela.

Hajrija Subašić iz Kaknja, 2014. godine je hospitalizirana u 24. sedmici trudnoće s negativnim prognozama ljekara. Kako je dva prethodna puta imala pobačaj, isto su očekivali i ovog puta. Međutim, nakon 11 dana lavovske borbe, u Klinici za ginekologiju i akušerstvo “Jezero”, Hajrija rađa djevojčicu Hadidžu prirodnim putem. Bila je duga 30 cm i teška 640 grama.

– Samo riječi hvale imam za kompletno osoblje u rađaonici. Te večeri sam smještena u sobu s još dvije majke koje su se prijevremeno porodile. Doktorica je dug period naše borbe dijelila s nama kao neko najbliži, zvala, pitala, davala podršku, kada su svi bili skeptični govorila je da će naša curica biti dobro. Niste ni svjesni šta to majci znači – priča Hajrija i prisjeća se prvog susreta s bebom:

– Saopćeno nam je da bebu možemo vidjeti na devetom spratu. Muž i ja odlazimo tamo. Strah, tuga, radost, sve se smjenjuje. Dolaskom na čarobni deveti sprat, kako ćemo ga kasnije odmilja zvati, nastaje muk. Inkubator, monitori, cjevčice i mnogo različitih zvukova… Doktorica nas čeka pored jednog inkubatora u kome je smještena naša beba i priča da se radi se o vrlo nezreloj, neurorizičnoj bebi, čiji razvoj organa (mozak, pluća, respiratorni trakt, itd.) nije završen i prognoze su bile realne i istinite za tu dob, ma koliko bile bolne u tim trenucima.

Predstojao je dug period borbe, 112 dana u bolnici, provedenih u strahu, neizvjesnosti i iščekivanju.

– Beba se tada hranila putem sonde adaptiranim mlijekom, dugo vremena je to bila vrlo mala količina mlijeka, na početku 0.5 ml po obroku. Postepeno se povećavala količina mlijeka i kad su došli na 8 ml po obroku, mi smo bili presretni. Ja sam laktaciju održavala skoro 40 dana, kada je Hadidža bila jako loše, sepsa, respirator i od stresa ostajem u potpunosti bez mlijeka. U tim trenucima mnogo bi nam značilo da je postojala banka humanog mlijeka, jer bi moglo biti pohranjeno moje mlijeko koje bi joj bilo od velike koristi.
Ona se tako sitna bori, a ja joj ne mogu hranu obezbijediti

Amela Delić iz Ključa, koja trenutno živi u Helibronnu, kćerku je rodila u 24. sedmici trudnoće u Kantonalnoj bolnici u Bihaću. Kazali su joj da beba nema šanse da preživi.

– U bolnicu sam primljena hitno, gdje me je dočekao moj doktor, odlučili su se za serklaž, tj. zašili vrata maternice. Kako sam bila pod jakom infekcijom, serklaž su skinuli nakon dva dana, jer nije djelovao. Bila sam, bukvalno, prikovana za krevet jer sam bila u polusvjesnom stanju od silnih lijekova. U viziti su mi kazali da sam mlada, pa bi da mi sačuvaju jajnike, a u drugom stanju mogu ostati nekad kasnije, te da se ova beba uspava, jer ne prognoziraju da će preživjeti. Ja od šoka nisam mogla progovoriti. Jedan od doktora se nije složio i pošto je njegova smjena bila, rekao je da neće davati nikakvu injekciju nego da rodim onako kako dragi Allah da. Rodila sam svoju Laylu, zdravu, čitavu, ništa joj nije falilo. Međutim, hitno je prebačena za Sarajevo, a meni daju tablete za prekid laktacije, jer su ubijeđeni da su male šanse da beba preživi.

Iz neznanja je popila lijekove, jer nije znala da će one zaustaviti proizvodnju mlijeka, međutim, kad je pročitala čemu služe prestaje ih piti.

– Moja Layla je stigla do Sarajeva, beba koja nije imala nikakve šanse dokazala je suprotno, da čak ni dana nije bila na aparatima, borila se i sada je velika, zdrava i pametna djevojčica koja se nimalo ne razlikuje od svojih vršnjaka.

Mjesec dana je imala mlijeko, nikad više od 5 mililitara, nakon čega ga je skroz nestalo, a beba je morala uzimati adaptirano mlijeko.

– Meni je bilo mnogo teško, imala sam osjećaj kao da sam izdala svoje dijete, ona tako sitna se bori, a ja ne mogu ni hranu da joj obezbijedim. Vjerujem da sam bila bolje informisana da ne bih nikad uzela terapiju za prestanak laktacije, da bih i u Bihaću dok sam ležala izdajala mlijeko, možda ga ne bi bilo ni pored toga, ipak je to relativno rano za porod, prvo dijete, previse stresa… Pitale su me sestrice u Sarajevu da li bi mi smetalo, ako bi bila neka mama koja se porodila u istoj sedmici kao ja imala dovoljno mlijeka, da daju i mom djetetu, rekla sam da mi ne bi smetalo, međutim, to se nije desilo, jer nisu pronašli nikog da odgovara. Kada su takve bebe u pitanju, bitne su sedmice u kojima su rođene, zato što je, naprimjer, mlijeko majke koja je terminski ranije rodila bebu previše jako za crijeva moje bebe – ispričala nam je Amela Delić.