Sreli su se slučajno, a voljeli beskrajno: O njihovoj ljubavi svjedoče najljepše pjesme

Đorđe Balašević i njegova supruga Olivera Balašević sreli su se sasvim slučajno, a ljubav ih je namjerno vezala dok ih, nažalost, smrt nije rastavila. O njihovoj ljubavi svjedoče najljepše pjesme, idelan brak, emotivni i prijateljski odnos, neiscrpna inspiracija i podrška, a ovo je priča njihovog života koja je trajala više od četiri decenije. Balašević i Olivera sreli su se tokom jednog TV gostovanja, oboje su bili gosti novosadske televizije – Olivera kao sportista, a Đorđe kao muzičar. Olivera tad nije ni sanjala da će se u tog mladića s gitarom zaljubiti. Vrsna gimnastičarka u četiri sportske discipline, s pregrštom medalja i priznanja, trebalo je da odluči između te svoje ljubavi i ove nove, koja se tek rađala.

– Jednom prilikom gledali smo zajedno utakmicu Hajduk – Hamburger. Najednom Olja mi prebaci ruku preko ramena i reče: “Ovaj Zlatko Vujović je opasan fudbaler”. Rekao sam tad sebi: “Našao sam pravu osobu, drugara koji se razume i u druge stvari. Ženim se odmah – gotovo je!“ – rekao je Balašević jednom prilikom.

U vrijeme dok je Olivera studirala i živjela u domu, Đole je pod njenim prozorom često pjevao. Na studentskoj sobi u kojoj je Olivera tada živela, danas se na ulaznim vratima nalazi pločica sa natpisom: “Dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka… Olja i Đole Balašević, 1. juni 1979”, a upravo tu je počela najlepša ljubavna priča.

– Majka je veoma teško emotivno proživljavala što odlazim u Novi Sad i što ću biti sama, čak mi je predlagala da nađem nekog momčića. Imala sam cimerku Vesnu iz Čačka. Upoznala sam mnogo ljudi, sa kojima sam i danas u kontaktu – rekla je Olja Balašević u jednom intervjuu.

Uskoro se u njenom životu pojavio i momčić, tada već poznati kantautor sa Salajke, a njen studentski život Đorđe Balašević opisao je u pjesmi “Provincijalka”.

– On tvrdi da je ta pesma vezana za ovu sobu. Ja znam da sam za stolom čitala beleške sa predavanja, spremala ispit i gledala često kroz prozor čekajući kada će se pojaviti. Tada mobilnih telefona nije bilo, pa je Đole zviždao pod prozorom. Taj zvižduk i danas koristi kad negde zalutamo u nekom gradu ili tržnom centru. Kada bih čula njegov zvižduk, brzinom svjetlosti bih strčala kroz hodnik da ga vidim, tako da je ta pjesma to na vrlo lep način ispričala – pričala je ranije Olivera.

U vrijeme dok je Olivera studirala i živela u domu, Balašević je, kako je nekoliko puta ispričao, igrao na obližnjem đačkom igralištu fudbal sa stanarima iz doma i ubrzo se pročulo za njihovu ljubav.

– To je od početka bila vrlo javna ljubav i jedina na svijetu. Međutim, bilo je i onih koji su me sretali na ulici, pa mi govorili: “Šta ti zavlačiš onu djevojku”, a bilo je i raznih scena – pričao je kantauautor.

– Na putu da postanem pokvaren dečko, sreo sam nju, i sve je preraslo u priču o bitangi i princezi, ali u malo izmijenjenim ulogama. Daleko od toga da je ona bila bitanga, ali bila je mala skitnica po studentskim sobama i domovima, s ogromnom ambicijom. Prije Olje imao sam neke tragične, formalne veze, ali kada sam nju prvi put vidio, pomislio sam da želim da se oženim i imam svoju porodicu – rekao je ranije Đorđe.

Kada je otišao na ljetovanje u Umag, shvatio je da mu nedostaje, pozvao ju je sa recepcije hotela i pitao da se uda za njega. Nije stigla ni da odgovori, a on je sjeo u “golf” i vozio do Zrenjanina.

– Otišao sam bez nje kao momak na more te godine, nisam znao da ću se vratiti s potpuno drukčijim pogledom na život. Patio sam za ovom lisicom jer je nisam mogao naći, a onda sam pronašao veslački klub. Ona se javila, pa sam je pitao: “Dobro, hoćeš li se ti udavati ili nećeš?” – ispričao je Đorđe.

Vjenčali su se 1981. godine, ali nisu pravili veliku svadbu jer je pjevačeva majka preminula godinu dana ranije. Njihova mezimica Jovana tada je napunila pola godine, pa su ipak su riješili da obave i tu formalnost.

– Malo sam se toga plašio jer dosta sam formalnosti izbjegao u životu. Kad sam maturirao, to je bila prava prilika da obučem odjelo, ali sam to izjbegao sticajem okolnosti, nisam došao na proslavu. Ni kasnije nikad nisam bio u odjelu – ispričao je svojevremeno Balašević.

– Htio sam da se vjenčam 15. avgusta kad je najtoplije, da bih mogao da budem u nekoj majici. Dogovorili smo se ipak da to bude 7. maja, jer je bila sasvim neizvjesna situacija s mojim dolaskom iz vojske. Kao hranitelj porodice, nisam to bio i formalno. Dokument je bio veoma važan. Ali nismo želeli nikakve ceremonije i pompe. Odabrali smo četvrtak.Nismo htjeli da to bude ni subota, ni nedjelja, jer su se baš tad vjenčavali neki moji drugari i nisam hteo da se sretnemo i da se diže neka frka, da nešto vrištimo, skačemo… – rekao je tada Balašević i dodao:

– Nikome ništa nismo rekli, pokupili smo se na brzinu, čak smo malo i zakasnili… Bilja, kuma, došla je u posljednji čas, a Borčeku sam rekao da ponese ličnu kartu, da je neko snimanje u pitanju, samo da se ne bi pojavio s poklonom i u odejlu. Uletjeli smo kod matičara, ali tamo su nas već čekali drugovi koji su ipak uspjeli da nas provale. Bila je to mala, slatka ceremonija koju smo poslije nastavili kod kuće, strogo uz sendviče. Osjećao sam se dobro, kao da nisam mladoženja. Bio sam u elegantnim crnim farmerkama, večernjim, i cipelama s dobrim elementima patika, nisam baš htio da obujem patike iz poštovanja prema supruzi. Olja je imala lijepu bijelu haljinu, samo bez onih “đinđa” na glavi.

Balašević je 2001. objavio album “Dnevnik starog momka” posvećen svojoj najvećoj ljubavi i podršci. Svaka od dvanaest pjesama nosi naziv nekog ženskog imena, a kombinacijom početnih slova tih imena, dobija se: “Olja je najbolja”. Time je još pokazao svijetu koliko je njihova ljubav jedinstvena.

Nakon Jovane, Olivera i Đole su dobili još dvoje djece – kćerku Jelenu i sina Aleksu. Sve troje djece popularnog muzičkog i glumačkog para uspešno grade svoje karijere. Poslije Jelene, koja se dokazala kao odličan reditelj video-spotova, i Jovane, koja je aktivna glumica, sin Aleksa postao je šampion u hrvanju.