Kako mraz utječe na pritisak u gumama na automobilu i koliko često provjeravati?

Kada osiguramo da pritisak (najčešće) vazduha u pneumaticima bude precizno, i u skladu s instrukcijama proizvođača odmjeren, kao nagradu ćemo imati automobil koji je predvidivog ponašanja na drumu, i na kom će gume biti trošene ravnomjerno.

Pritisak je veoma važan i u kontekstu energetske efikasnosti, odnosno težnje da se što manje goriva potroši za istu prevaljenu distancu. Pa opet, čak ni ova priča nije jednoobrazna, već u sebi krije i neke nijanse…

Iskusni i radoznali vozači znaju da je svaki proizvođač osigurao naljepnicu montiranu s unutrašnje strane B stuba, blizu lijevog “buta pilota”. Na njoj su istaknuti željeni parametri vezani za pritisak vazduha u gumama, zavisno od dimenzije pneumatika koje su montirane na vozilu.

Poznato je da savremeni automobili predviđaju montažu točkova više različitih gabarita, zavisno već od preferencija i finansijske moći kupca. Zato je prvo što se treba ustanoviti da se uporede dimenzije guma na točkovima s onima iz nalepljene specifikacije preporuka. Nije rijedak slučaj da su različite dimenzije guma razbacane po osovinama, pa i preporučeni pritisak u gumi varira spram toga. To je posebno izraženo kod premijum proizvođača i njihovih moćnijih modela. Međutim, sve i ako ste vlasnik nekog starijeg primjerka, pa je vihor vremena učinio blijedom slova i brojeve na naljepnici, Bogu hvala na globalnoj mreži, pa su informacije dostupne lako i brzo.

Takođe, svako ko se ikada našao iza obruča upravljača, sigurni smo da zna da će guma s niskim pritiskom ili čak i bez vazduha, izuzev ako se ne radi o ranflet pneumaticima koji omogućavaju kretanje u ograničenim uslovima (u smislu brzine kretanja i dužine distance), što je već neka druga tema, u trenutku donijeti more nelagoda. Automobil tada troši više goriva, pneumatik se brže i neravnomjerno troši…

Međutim, ono što je još daleko bitnije, automobil se osjetno teže kontroliše, pa se u ekstremnim uslovima može dogoditi i pucanje strukture pneumatika ili čak i samog naplatka, što opet može imati dramatične posljedice po sigurnost saobraćaja. U tom smislu, neodgovorni vozači koji ne brinu o stanju pritiska u gumama, bi se mogli sankcionisati, i da to bude razumno i smisleno kao ozbiljni prekršioci propisa, pa se kao neophodnost nameće konstantna potreba mjerenja pritiska vazduha u gumama, što posebno dobija na značaju tokom zimskih mjeseci, s velikim brojem dana kada živa u termometru umije da padne podebelo ispod nule.

Nasuprot dobroj praksi i željenom stanju stvari u saobraćaju, velika većina domaćih vozača nema u sebi čak ni toliko smisla i osjećaja odgovornosti da bi s vremena na vrijeme izvadila manometar iz prtljažnika, ili svratila do benzinske pumpe, kako bi provjerila stanje pritiska u gumama. Dešava se da se gume pumpaju prilikom sezonske zamjene, a da se prva naredna provjera vrši ponovo kod vulkanizera, kome tako povjeravamo svoju sigurnost u mnogo većoj mjeri nego što je to razborito.

Ne samo što gume iz mnogo razloga mogu ispustiti (i ispuštaju) vazduh, već se i pritisak u pneumaticima mijenja zavisno od vanjske temperature vazduha. Mnogi ljudi zaboravljaju na jednostavnu, još uvijek školsku, moglo bi se reći, zajedničku istinu: gas kojim se guma puni kompresuje se pod uticajem niskih temperatura, značajno smanjujući pritisak u istom. Vjeruje se da svaki pad temperature vazduha od pet stepeni Celzijusa na termometru, garantuje niži pritisak vazduha u gumi za oko 0,1 bar. Dakle, prije neki dan je na Kopaoniku bilo ispod -10 C, a u Beogradu dobrih petnaestak stepeni više. Da ne pominjemo razlike u temperaturi početkom aprila i u sred januara kada se dešava eventualno putovanje u najhladnije predjele. Budite slobodni da svako izvede matematiku za sebe…

Na temperaturama koje su karakteristične za, recimo januar i februar, guma koja je posljednji put napumpana tokom ljeta, može izgledati čak i “probušeno”, iako to nije bio slučaj. Zato bi trebalo često mjeriti pritisak u gumama, na primjer jednom mjesečno i prije svakog daljeg putovanja. I to treba činiti nezavisno od sistema za nadzor pritiska u pneumaticima koji su postali svakodnevica u serijskoj opremi savremenih modela.

Čak i kod najmodernijih sistema koji prate stanje u svakom točku ponaosob, i s izmjerenim pritiskom u svakom od njih, dolazi do kašnjenja u prenosu alarmno niskog pritiska, s jedne strane, a neki senzori su i nedovoljno osjetljivi, kao oni na primjer, na modelu Mitsubishi Pajero Sport, koji su se oglasili tek kada je pritisak u jednoj gumi pao na 1,3 do 1,4 bara, iako je propisani parametar trebalo da bude na nivou od 2,4 atmosfere, prenose ruski novinari. Pa čak i kada dobijete obavještenje, upozorenje, koliko vas će momentalno riješiti problem, a koliko njih će pomisliti “može to ovako još koji dan”?

Sve u svemu, vožnja zimi je jedno vaskoliko iskušenje, kako za vozača tako i za našu mehanizaciju. Kako da umanjimo rizik od nezgode, briga je svakog vozača ponaosob, i u tom duhu ne propuštajte da redovno vršite kontrolu stanja guma na vašem automobilu. Pa ni vi ne obuvate mokre cipele ujutru, već nakon hoda po sijnegu, pri sljedećem izlasku sigurno obratite pažnju da li je obuća u međuvremenu osušena, zar ne?