Aganović objasnio: Šta paraplegičarima znače automobili koje dobiju od Vlade FBiH i da li su ih svi dobili

Nedavna podjela novih automobila ratnim vojnim invalidima paraplegičarima u FBiH marke “škoda octavia” čija je pojedinačna vrijednost blizu 30 hiljada KM izazvala je komentare među boračkom populacijom.

Bilo je boraca koji su se obratili redakciji Faktora, kazavši kako nije uredu da pripadnik jedne boračke kategorije “svako malo” dobije novi automobil, dok ima demobilisanih boraca koji sa porodicama jedva preživljavaju, pa bi se takvima novac od automobila mogao preusmjeriti.

“Nije uredu da vozila dobijaju u intervalima”

– Godinama se paraplagičarima dijele nova vozila. Smatram da nema smisla, da je grozno da neko u kontinuitetu dobija novo vozilo od države, a vjerovatno zadrži staro, dok ima naših saboraca da gladuju. Svaka čast RVI paraplegičarima i njihovim zaslugama, ali znate li vi koliko je 30.000 KM i koliko se ljudi može pomoći s tim novcem!? Uredu je da su svi oni po jednom dobili novo vozilo, ali da ih dobijaju u intervalima nije uredu i nije pošteno – kazao nam je jedan od demobilisanih boraca.

Pričali smo i sa Mujom Aganovićem, predstavnikom RVI paraplegičara.

– Tužno je što automobili paraplegičara zapadaju za oko baš onih od kojih očekujemo podršku i razumijevanje. Ali ovo vam je hronologija. Prve podjele vozila su bile 1999/2000. godine i tada su bile “felicije”. To su bila vozila koja nisu bila prilagođena ovoj kategoriji invalida, ali smo ih smatrali priznanjem. Zatim, 2006. godine zahvaljujući razumijevanju tadašnje Vlade FBiH dodjela vozila RVI paraplegičarima, pretočena je u uredbu, podzakonski akt. I onda se 2008. godine dobije 150 automobila u jednog godini. Zatim, 2009. godine pada tender, 2010. smo dobili oko 70 vozila, 2011. pada tender, 2012. smo dobili oko 70 vozila, 2013. nismo dobili vozila, od 2014. kontinuitet se nastavlja i ne prekida se – pojašnjava nam Aganović i dodaje:

– Od 2000. godine naovamo ima ljudi koji su dobili automobil nakon 10-12 ili čak 17 godina. Ima ih koji su i umrli, a nisu dočekali vozilo. Evo za one koji zapitkuju, prije 20 godina ove kategorije na isplati Federalnog ministarstva za boračka pitanja je bilo 1.670 najtežih invalida, a danas ih je 470. Biološko smanjenje broja ide ubrzanije, potrebe su neuporedivo veće. Većina članova porodica koji su njegovali ove invalide su i sami postali invalidi, nosajući nas su iskrivili svoje kičme, da ne govorim o stresovima.

Automobil koji dobijemo je trajno vlasništvo

Dodaje kako je tačno da se u posljednje vrijeme komentariše dodjela vozila.

– Čačka se po tim stvarima, komentariše na društvenim mrežama. Pišu: “Svake godine vi dobijete novo vozilo”. Toliko javnost zapada u neke nevjerovatne priče i tračeve, tipa: “Vraćajte staro vozilo da biste dobili novo”. Znate šta je na to odgovorio jedan čovjek bez nogu do kukova? Rekao je: “Nikakav problem, neka mi vrate noge, ja ću im vratiti sve”. Da, vozilo koje dobijemo je trajno vlasništvo i ja ću vam navesti svoj primjer. Dobio sam “feliciju” 2000. godine, a 14 godina kasnije “seat leon” – ispričao nam je Aganović.

Podsjetio je da u Federaciji BiH ima 470 ratnih vojnih invalida paraplegičara.

– Njih 97 posto je iz komponentne Armije RBiH, a ostatak iz HVO-a. Iz FBiH imaju primanja 2.000 KM, a iz HVO-a oni koji su u hrvatskom zakonu o braniteljima i koji su u istom rangu s hrvatskim vojnicima između 3.500 i 6.500 KM. I mi hoćemo da budemo u njihovom rangu, u rangu bh. funkcionera! Jer većina paraplegičara nakon 20 godina treba do četiri osobe da ga njeguje. Imamo borce koji su u komi ili oni koji nemaju nijednog oka i nijedne ruke. Zamislte kako je njemu obavljati nuždu. Kome je teže, njemu ili pratiocu? Da li se borac koji je vama postavio ovo pitanje zapitao kako je tom borcu – ogorčen je Aganović.

Mi živimo na infuziji

Ukazuje da većina lijekova koji su potrebni ovoj boračkoj kategoriji nisu na esencijalnoj listi i da ih moraju kupovati.

– Članovi porodica ove kategorije svjesno ugrožavaju svoju budućnost da bi njegovali i život lakšim učinili za svoje najmilije. Ne mogu se udaljiti da zarade na trećoj strani. Ljudi kažu: “Pa oni imaju primanja 2.000 KM”. To kažu ljudi iz perspektive čovjeka koji ni u snu ne znaju šta su potrebe ove kategorije. Mi živimo na infuziji, ničim se ne rasipamo – kazao je Aganović.

Faktor.ba