Izudin Bajrović: Koliko je pandemija nanijela štete kulturi, šta će biti sa mladim glumcima

Godina 2020. u kojoj smo se borili sa pandemijom koronavirusa ostavila je nesagledive štete, a koje nisu zaobišle ni kulturnu scenu, kako naše zemlje, tako i cijelog svijeta.

Teatarske kuće, galerije i kina uglavnom su bili pod ključem ili su radili i rade uz ograničen broj posjetilaca, festivali i snimanja su otkazivani, dosta projekata realizovano je putem online platformi.

Posla nikada manje nije bilo za umjetnički svijet, posebno u našoj zemlji, ali na sreću naš poznati glumac i direktor Narodnog pozorišta Izudin Bajrović imao je nekoliko značajnih angažmana, uglavnom u regionu.

Važno je istaći i da je u filmu “Quo Vadis, Aida?”, koji je uspio zabilježiti premijeru u ovoj godini, odigrao jednu od glavnih uloga, a u ovom ostvarenju, koje je bh. kandidat za nominaciju za prestižnog Oscara, igrao je i njegov sin Dino. U priči o genocidu s kraja 20. stoljeća igrali su oca i sina, odnosno supruga i sina glavne protagonistkinje Aide, koju je pak utjelovila Jasna Đuričić.

U Hrvatskoj i Srbiji nedavno je snimio dvije serije…

– U Hrvatskoj sam snimao seriju od šest epizoda, rađenoj po romanu Roberta Perišića “Područje bez signala”, u produkciji zagrebačke Kinorame. Reditelj je Dalibor Matanić, snimatelj Marko Brdar, producentica Ankica Jurić Tilić. Nadam se da su i oni i kompletna ekipa serije dobro i da su dobro podnijeli ovaj najnoviji zemljotres koji ih je zadesio. Serija govori o novim “preduzetnicima”, koji dolaze u malo, zamrlo, nekad prije radničko mjesto kako bi pokrenuli proizvodnju u nekadašnjoj fabrici turbina. Uspijevaju animirati neke stare radnike te fabrike, ali i neke iz mlađih generacija. Fabrika kreće s radom, entuzijazam se vraća u mjesto, obnavlja se radničko samoupravljanje, sve izgleda bajkovito, ali… Šest je velikih uloga, svaka epizoda je posvećena jednom od tih likova, četvrta je posvećena inženjeru Vladimiru Jandi, koga ja igram. Nekada glavni inženjer, vođa sindikata radnika, a onda propali čovjek, koji pomisli da sve opet može biti dobro. Radi se o zaista zanimljivoj i lijepoj ulozi – ispričao nam je Bajrović.

Snimanje je podrazumijevalo da se pridržavaju epidemioloških mjera.

– Ljetos sam u Beogradu snimao seriju koja je također podrazumijevala pridržavanje epidemioloških mjera, ali je tada situacija bila mnogo lakša jer je virus bio “mirniji”. Ovu seriju smo radili u dosta složenijoj situaciji i imali smo svijest o riziku po zdravlje, ali i po realizaciju same serije. I desilo se da je u jednom trenutku korona zaista i ušla u ekipu, tako da se snimanje moralo prekinuti, ali samo na deset dana. Ja se, iskreno, nisam nadao da ćemo tako brzo nastaviti, ali srećom uspjeli smo nastaviti i okončati snimanje. Ostala su, doduše, još dva dana snimanja, jedan u Skandinaviji i jedan negdje u pustinji u nekoj od zemalja Magriba, ali glavni dio serije je okončan, sto se tiče snimanja. Teško je u ovim uvjetima realizovati bilo šta što podrazumijeva veliki broj ljudi, kao što je snimanje jedne serije, a sačuvati se i privesti posao kraju, ali eto ipak se može. I radi se svuda, osim kod nas – naglasio je Bajrović.

Govorio je i o uvjetima u kojima se pozorište na čijem je čelu našlo tokom pandemije. Jer pridržavanje epidemioloških mjera nisu za sve isto važila. I dok smo s jedne strane svjedočili punim tržnim centrima, kafićima i javnom gradskom prijevozu, pozorišta su radila uz ograničen kapacitet gledalaca.

– Svašta je nama nanijelo štetu – pandemija, izolacija, restrikcija, redukcija broja gledalaca, nemogućnost redovnog održavanja repertoara, rada na novim predstavama, pa moratorij, pa nemogućnost angažovanja autora i izvođača i još mnogo toga. Ali smo uprkos svemu uspjeli nešto realizovati, uraditi i neke nove predstave i igrati neke od postojećih, nismo stavili ključ u bravu, a možda je to najznačajnije u ovom trenutku. Takva je slika sa pozorištima širom svijeta i jednostavno dijelimo sudbinu svih – kaže Bajrović.

Plan za 2020. nisu uspjeli realizovati jer je, podsjetimo, 16. marta zaustavljen rad pozorišta, samo deset dana prije planirane premijere operete “Mala Floramye”.

– Žao mi je što nismo uspjeli realizovati tu predstavu jer bi onda imali bar jednu opersku premijeru, ali nismo bili te sreće. Naši Opera i Balet su posebno pogođeni ovom situacijom jer su to umjetnosti u kojima je nemoguće pridržavati se propisanih mjera, tako da se djelovanje Opere i Baleta Narodnog pozorišta svelo na koncertna izvođenja, što je značajno, ali svakako nije dovoljno. U dramskom segmentu smo donekle uspjeli realizovati ono što smo bili planirali, ali smo imali poteškoća sa redovnim igranjem naših predstava, što zbog epidemiološke situacije, što zbog zakonskih razloga koji su direktno utjecali na organizaciju našeg rada – dodaje Bajrović.

Planovi za narednu godinu su veliki, prije svega iz razloga što je to godina velikog jubileja – 100 godina od početka rada Narodnog pozorišta Sarajevo.

– Osim monografije koju planiramo izdati tim povodom, planirali smo i bogat dramski, operski i baletski repertoar, ali u ovim vremenima neizvjesnosti teško je znati koliko će se toga i uspjeti realizovati. Nadamo se najboljem – ističe Bajrović.

Početkom 2021, u januaru, čeka ga put u Finsku, gdje bi trebao imati još jedan snimajući dan serije “Područje bez signala”, naravno, ako bude moguće zbog komplikovanih putovanja i ograničenja koja su na snazi.

– Također bih u toku naredne godine trebao igrati u drugoj sezoni serije “Pevačica”, čija prva sezona je snimljena u toku ove godine i to je ono što mogu reći u ovom trenutku. Bio je u planu i rad na jednom našem, bh. filmu, ali to je trenutno u zastoju i ne znam šta će se s tim desiti. Ja bih volio da se i desi, ali kod nas to ide, nekako, posebno teško – pojasnio je Bajrović.

Osvrnuo se i na brojne gubitke koje smo imali u 2020. godini. Glumačka scena ostala je bez doajena kakvi su Mustafa Nadarević i Dragan Jovičić…

– Ostali smo bez velikih umjetnika, ali i prijatelja, drugova, kolega, partnera na sceni, dragih ljudi. Ogromni su to gubici za našu profesiju i kulturu uopće. Sjećat ćemo ih se sa pijetetom i poštovanjem, nadam se i njegovati sjećanje na njih i ono što su nam ostavili u nasljeđe, iako mi često nismo skloni sjećanju na neke prave vrijednosti – ikren je Bajrović.

A da li među mlađim generacijama ima talenata koji mogu dosegnuti uspjehe svojih starijih kolega koji, nažalost, više nisu sa nama…

– Mladi umjetnici, glumice, glumci su trenutno u vrlo teškom položaju. Uglavnom su nezaposleni, sada i bez povremenih honorara iz pozorišta, pošto su pogođeni i moratorijem i odlukama po kojima pozorišta teško, ili nikako, mogu angažovati vanjske saradnike. Nema snimanja filmova, nema snimanja igranih serija, jednostavno nema ničeg što bi njima pružilo mogućnost da rade i da se razvijaju, da oštre svoj talenat kroz iskustvo rada, kroz kontinuitet. Ničeg toga nema, ništa se ne dešava i zaista su u nezavidnoj situaciji. A bilo bi među njima i velikih glumica i glumaca. I bit će ako im se pruži prilika da rade. Ako im se ovdje ne pruži, bojim se da će ići negdje gdje je situacija povoljnija za mladog čovjeka željnog rada – govori Bajrović.

Faktor.ba