Slikovita etno avlija u BiH u kojoj je zabranjeno nerviranje

Cijelo selo vrvi detaljima i toliko je slikovito da ne znate gdje biste prvo okrenuli glavu. Tu su sačuvane doslovce tisuće vrijednih povijesnih uspomena i predmeta koji su se nekada koristili u domaćinstvu, od doba Osmanskog carstva do bivše Jugoslavije.

Vjerovali ili ne, u 2020. godini još postoji mjesto na kojem službeno „nema sikiracije“. Etno avliju Mačkovac nalazi se nedaleko od Tuzle, u predivnoj prirodi i – u prošlosti, piše Dnevnik.hr.

Krenete li iz Banovića kroz prekrasnu gustu šumu, cestom koja prati rijeku Oskovu, nakon nekoliko kilometara stići ćete u Mačkovac.

S ceste su već vidljivi kamena kula na ulazu, nekoliko drvenih kuća, crni krovovi sa zelenim i tirkiznim prozorima te mali fićo koji dočekuje goste na parkingu. Ulazak u etno avliju pruža osjećaj kao da ste zakoračili u vremeplov i neka druga, toplija i romantičnija vremena.

Spoj kulture, povijesti, prirode i domaće kuhinje

Već na ulazu dočekuje vas natpis „Zabranjeno sikiranje“, zapovijed koju nije teško pratiti. Uličice sela vode između starih tradicionalnih bosanskih kuća, a jedna pod nazivom Zanatska vodi vas kroz kuće-radionice u kojima možete vidjeti kako su se nekad izrađivale kućanske potrepštine ili ukrasi od drveta i keramike. Na određenim mjestima možete i kupiti neke od proizvoda.

Cijelo selo vrvi detaljima i toliko je slikovito da ne znate gdje biste prvo okrenuli glavu. Tu su sačuvane doslovce tisuće vrijednih povijesnih uspomena i predmeta koji su se nekada koristili u domaćinstvu, od doba Osmanskog carstva do bivše Jugoslavije, kao što su recimo rukotvorine od bakra i srebra ili razni vezovi koje su ručno radile domaćice.

Prolazeći selom možete uočiti stare kuće „šeperuše“, Begovu kuću u kojoj je snimar film Ugljar, mlinove, bunar… Sve je kao u starom filmu, a kad pomislite da ne može šarenije – eto ga na. Prije par tjedana, točnije 25. studenog, proslavljen je Dan državnosti Bosne i Hercegovine prilikom čega su kamene ulice postale atelijer na otvorenom. Preplavilo ih je šarenilo izložbe lokalnih slikara koji su predstavili svoje umijeće na platnu i stalcima.

Nedavno je ovo selo dobilo i novu atrakciju: na kamenu na rijeci podignuli su kuću u bosanskom etno-stilu. Sam pogled na nju dovoljan je da vam se zavrti u glavi od brige hoće li pasti s tog kamena. No, drži se! Cijelo zdanje dobilo je naziv Ludi kamen, a čak ni za vrijeme većeg vodostaja rijeka ju nije odnijela. Da li su u pitanju sreća koja prati lude ili naprosto vješti majstori – nije više ni bitno. Kućica i kamen postali su hit naročito među mladencima i zaručnicima koji ovdje slave svoj dan.

No, hajmo mi otkriti što se tu kuha. Jedna od kuća je ugostiteljski objekt s prekrasnim interijerom i još zamamnijom kuhinjom. U ponudi su tradicionalna bosanska jela, meso ispod sača, riba na drvenom uglju – sve začinjeno dobrom atmosferom i zvukovima harmonike. Bujrum!

Slatko ide na kraju. Kad ste zadnji put jeli one ogromne old-school lizalice iz djetinjstva? Ovdje ih možete pronaći u svim bojama – ne zaboravite uzeti i nekoliko domaćih slatkiša kao suvenir za svoje.

Zateknete li se u Bosni i Hercegovini, negdje u blizini Tuzle, svakako svratite ovdje i povedite svoju ekipu. Imati ćete materijala za proučavanje i uživanje satima, a najest ćete se kao gospoda. O fotografijama za uspomenu ne moramo ni pričati – uostalom, bacite oko na galeriju i procijenite sami. Što bi se reklo, neka je hairli!