Halilhodžić: Bilo bi nemoralno, potpuno netaktički, da sjednem na klupu Hrvatske, a odbio sam svoju BiH

Iako već godinama živi daleko od svog doma u Jablanici, 68-godišnji Vahid Halilhodžić Vaha nikada nije zaboravio odakle su mu korijeni. U razgovoru za hrvatski “Tportal” kaže kako uvijek rado, kad nađe slobodnog vremena, navrati u svoje rodno mjesto da bi posjetio rodbinu i prijatelje. U Mostaru, gradu u kojem je u dresu Veleža napravio prve nogometne korake, i danas je jedan od popularnijih ljudi. 

Jablanica ima nešto posebno u zraku

– Jablanica je malo mjesto koje je dalo jako puno velikih sportista. Osim mene i pokojnog brata Salema – koji je prvi proslavio Jablanicu – iz tog su gradića krenuli bivši igrač Bajerna Hasan Salihamidžić, zatim košarkaš Mirza Teletović, koji je uspješno igrao u NBA ligi, a iz mog mjesta je i igrač Lazija Senad Lulić. Kažu da je u tom gradu nešto posebno u zraku, a naširoko je poznata i jablanička janjetina, kazao je uz osmijeh Halilhodžić.

Kada govori o trenerskim uzorima, Vaha nije bio baš rječit. Spomenuo je samo dva trenera koja su na njega ostavila toliko snažan dojam da postane stručnjak kakav je danas.

Kada sam počeo igrati u Veležu za prvu momčad, pravu revoluciju napravio je trener Sulejman Rebac usavršivši ofenzivnu taktiku kakva dotad nije viđena. Velež je bio najefikasnija momčad u ligi, a igrao se zaista vrhunski nogomet jer prije 28. godine nismo smjeli u inozemstvo. Tada su vrhunski nogomet igrali Dinamo, Zvezda, Partizan, Budućnost, Olimpija, Sarajevo, Željezničar i drugi. Konkurencija je bila brutalna – kazao je Vaha, dodavši:

– Jedan trener u Francuskoj ostao mi je u posebnom sjećanju, a to je Žan Klod (Jean-Claude Suaudeau) koji me vodio u Nantesu. Puno sam stvari ‘pokupio’ od njega i ostavio je snažan dojam na mene. Ta igra Nantesa s jednim dodirom, tzv. igra na prvu, uz pravilo da je lopta stalno u pokretu, čuvena je igra ‘a la Nantes’. Takav stil igre me inspirirao jer sam brzo shvatio kako, kada je lopta stalno u pokretu, protivnička obrana ima puno problema da bi to stabilizirala. Uostalom, danas jako puno momčadi igra kao taj naš Nant.

Nakon što je u Dinamu naglo smijenjen Nenad Bjelica jedan od prvih trenera kojeg su braća Mamić nazvala bio je upravo Halilhodžić. Bila im je velika želja da se vrati na klupu Dinama, ali čvrst i unosan ugovor s reprezentacijom Maroka bio je prepreka.

– Istina, zvali su me, ali sve je bilo previše komplicirano. Ne bih imao ništa protiv da sam se vratio u Dinamo, ali sada imam svoj cilj s Marokom. Tri sam reprezentacije odveo na Svjetsko prvenstvo i nadam se da ću odvesti i četvrtu. To je jedan od mojih zadnjih ciljeva u trenerskoj karijeri. Bio bi to veliki podvig koji su samo rijetki treneri postigli. Moram reći da sam jako zadovoljan time kako igramo jer smo dva kola prije kraja u skupini Afričke lige nacija na prvom mjestu, kazao nam je, dodavši kako su te utakmice tek priprema za ono što ih čeka, a to su kvalifikacije za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2022.

To bi bilo apsurdno

Dva puta odbio je klupu hrvatske nogometne reprezentacije. Tu je Vaha zastao i odlučio podijeliti još nešto što ima veze sa Zdravkom Mamićem. Načeo je temu o kojoj dosad nije govorio.

– Dva puta su kontaktirali sa mnom i pitali me bih li preuzeo hrvatsku nogometnu reprezentaciju. No, oba puta sam odbio. Zašto? Kao prvo, oba puta bio sam zauzet i imao sam dobar posao, a kao drugo, prije toga sam odbio klupu reprezentacije Bosne i Hercegovine. Iskreno, zaista bi bilo nelogično, nemoralno od mene, potpuno netaktički, da sam prihvatio posao hrvatskog selektora, a odbio sam svoju BiH. To bi bilo apsurdno, a znate i kakvi su ljudi u mom kraju te što bi govorili – zaključio je Vaha.