Trijumf BH nogometa: Uspjeli smo osramotiti i Duška Bajevića!

Uspjela je BH baruština baciti ljagu i na čovjeka besprijekorne karijere kakav je Duško Bajević. Miske bi trebao biti tu još dugi niz godina a već je do koljena u živom blatu. Nas bi trebalo zanimati sve ono što nije rekao u svom istupu. Tamo leži srž problema.

Rastanak od Duška Bajevića nije mogao proći bez ružnih stvari. Uvijek je, čini mi se tako, tek kada je prekasno ljudi odluče progovoriti i napraviti dodatno ružne scene. Od svega u BiH izgleda da se svatko mora oprostiti upljuvan, ponižen i osramoćen kao nikada u životu. Tužan je ovo kraj velike karijere. I štogod da se dogodilo između Zvjezdana Misimovića i Dušana Bajevića nikome nije trebalo. 

Misimović je s početkom predizborne kampanje za raspodjelu funkcija u savezu mogao sačekati dan poslije zadnje ovojesenje utakmice u Ligi nacija. Međutim, iz samo njemu znanog razloga odlučio se progovoriti za medije dan prije te utakmice. I opet ništa nije rekao. Samo je načeo neke teme jedva dovoljno da unese dodatni nemir i nervozu u javnost koja prati reprezentaciju Bosne i Hercegovine. A što je Misimović rekao a da već ranije nismo znali? Baš ništa. Moglo bi se postaviti pitanje zašto je do sada šutio i uopće sebi dopustio da radi u takvom okruženju. Nema to nije trebalo. Baš kao što ni Dušku Bajeviću nije trebao ovaj povratak iz penzije. Još nismo čuli da je ikada ijedna istinska nogometna veličina završila suradnju s našim savezom bez da je javno osramoćena. 

O igri protiv Italije nema se što posebno reći. Bila je to bolja predstava nego ona koju smo pružili protiv Nizozemske ili, ranije, Irana i Poljske. Stvorili smo i neke ozbiljne prigode ali opet nam je za realizaciju nedostajalo kvalitete. Konačno, tamo smo gdje objektivno i pripadamo. Mišljenja sam da je i Liga B Lige nacije barem razinu iznad naše objektivne vrijednosti. Ali u njoj ćemo imati puno veće šanse napraviti dobar rezultat. 

Nadajmo se da će još godinu dvije dana Džeko i Pjanić ostati u reprezentaciji kako bi oko njih i još nekolicine igrača koje smo dobili ove jeseni stvorili momčad koja će pokušati napraviti nešto za tri – četiri godine. Ali, za takvo što trebamo korjenite promjene u sustavu. Savez se mora potpuno rekonstruirati. Stvari se trebaju temeljito ispraviti i postaviti potpuno drugačije. Ali uvijek ostaje pitanje tko će to učiniti. Tko ima istinske hrabrosti, ne ovako polovično poput Misimovića, reći sve detalje kako bi se krenulo dalje s drugačijim, realnijim i poštenijim pristupom. No, kod nas nijedna stvar u kojoj se vrti neki novac ne može ostati izvan ruku mešetara i grabežljivaca koji pojma nemaju o poslu kojim se bave ali znaju uzeti novac ili odraditi prljave poslove za tko zna čije interese. Nacionalni ključ u nogometu je prva stvar koje se moramo riješiti. Ali kako, s kime? Iluzorno je misliti da je bilo što u BH nogometu netaknuto korupcijom. Baš kako je to slučaj s cijelom zemljom. Sustav se ne može promijeniti tako što ćemo tek zamijeniti ljude. A kako bismo mijenjali razmišljanje i pristup ljudi u poslu onda moramo mijenjati cijelu zemlju. 

Sve drugo smo manje-više rekli i poslije utakmice s Nizozemskom. Sada, zbog Misimovićevog istupa imamo još veći osjećaj gorčine. Uspjela je BH baruština baciti ljagu i na čovjeka besprijekorne karijere kakav je Duško Bajević. Miske bi trebao biti tu još dugi niz godina a već je do koljena u živom blatu. Nas bi trebalo zanimati sve ono što nije rekao u svom istupu. Tamo leži srž problema. 

Siguran sam da Miske nije udario na najjače mjesto, ključnu točku problema te da je pažljivo izabrao kome može nešto spočitavati a kome ne. Zna da su mu oni koji su istinski problem potrebni ukoliko se misli i dalje baviti svojim poslom u Savezu. Možemo iz ove perspektive žaliti što nije uspio onaj puč kada je Kodro otjeran s mjesta izbornika. Možemo žaliti i što je plasman u Brazil prikrio probleme baš u trenutku kada se nešto krenulo mijenjati na bolje. 

Sada željnije iščekujem izbore u Savezu i izbor novog izbornika negoli narednu utakmicu reprezentacije. Ali ako pogledamo kako su završili izbori za Olimpijski odbor nemamo se čemu dobrom nadati. Bojim se da će se stvari opet kozmetički promijeniti a problemi će ostati isti. S tim da, uvijek toga treba biti svjestan: problemi s vremenom ostaju isti ali postaju gori, debljaju se, šire, rastu. Tako su isti problemi u politici prije petnaestak godina ipak bili manji nego danas. Naprosto, predugo nas muče i vremenom postanemo potpuni robovi istih. 

Zurnal.info / Marko Tomaš