Je li se ovim izborima išta promijenilo iz temelja?

Da u BiH postoje relevantne predizborne ankete kao u drugim zemljama, izbori bi bili dosta manje zanimljivi i neizvjesni. Ovako, na izborima se stvarno mogu dogoditi velika iznenađenja i teško očekivane stvari. Loš rezultat Stranke demokratske akcije (SDA) u Sarajevu i mnogim drugim mjestima u Bosni i Hercegovini ipak predstavlja iznenađenje, znajući resurse i infrastrukturu kojima ta stranka raspolaže.

Posebno je iznenađujući – i potencijalno za naše društvo vrlo ljekovit – debakl koji je doživio Fikret Prevljak, kandidat SDA za načelnika općine Ilidža. SDA je u toj općini, kao i Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ) u Prozor-Rami, kandidirala osobu koja se najvećim dijelom legitimirala kroz tzv. ratne zasluge. Neobrazovanost i polupismenost Prevljaka nastojalo se nadomjestiti agresivnom i ratobornom retorikom, što kod većeg dijela birača nije pokupilo simpatije.

Puno je faktora koji odlučuju o tome za koga će ljudi glasati i teško je izvlačiti ikakve značajnije opće zaključke, ali nadajmo se da je uvjerljivi poraz „generala“ i „brigadira“ znak da se legitimiranje kroz „ratne zasluge“ istrošilo i da prestaje biti jedan od odlučujućih kriterija. To bi bilo veoma korisno za budućnost našeg društva.

Sarajevo, odnosno građani Centra, najurbanije sarajevske općine, napravili su veliki korak dajući ovoliku podršku Srđanu Mandiću iz Naše stranke, poručujući time i što misle o SDA-ovskom šovinizmu usmjerenom prema „nepodobnima drugima“ u ovom gradu.

Ovo nije pobjeda ljevice

Treba ipak reći da vrlo dobar rezultat „Četvorke“ u Sarajevu ne predstavlja pobjedu ljevice. Najjača opcija u Sarajevu postaje Narod i pravda (NiP), bez koje definitivno ovaj uspjeh ne bi bio moguć, ali koja je ipak jedna konzervativna stranka koja djeluje unutar manje-više istog ideološkog i simboličkog imaginarija kao i SDA.

Lider NiP-a, Dino Konaković, pokazuje da je dovoljno odvažan i sposoban da se suprotstavi Stranci demokratske akcije na njezinom terenu, razumijevanje koje pokazuje prema složenosti Bosne i Hercegovine iznad je prosjeka sarajevskih političara, ali on i NiP u svakom slučaju ne predstavljaju lijevo-liberalnu opciju, nego jednu verziju SDA očišćenu od brutalnog kriminala i korupcije. Bit će vrlo zanimljivo pratiti dinamiku odnosa unutar „Četvorke“ u narednim godinama.

Demokratska fronta (DF), zajedno sa svojom verzijom Građanskog saveza (GS), platila je veliku cijenu rušenja vlade „Šestorke“ u Kantonu Sarajevo 2019. godine, ali i uopće jedne bezidejne politike, koja se svodi na isprazne lamentacije o „spašavanju države“, na prazne parole, floskule i retoriku koja je po mnogo čemu nacionalistička. Pored toga, DF posljednjih godina služi ideolozima politike Stranke demokratske akcije za puštanje probnih balona, bivajući na taj način nekom vrstom avangarde za SDA-ovu političku agendu.

Takva kalašnjikovska „politika“ zapela tamo negdje u rovovima 1990-ih nije prošla na ovim lokalnim izborima. Ona je do sada imala i dalje može imati efekta jedino još na izborima za članove Predsjedništva BiH. Svakako bi bilo dobro da i tu ovo bude zadnji mandat Željka Komšića i da „Četvorka“ za opće izbore 2022. ponudi vjerodostojne kandidate za članove Predsjedništva koji u Federaciji BiH mogli predstavljati integrativni faktor.

Pred „Četvorkom“, posebno njezinim lijevo-liberalnim dijelom (Naša stranka i SDP), veliki je izazov i zadatak širenja u druge dijelove BiH i pridobivanje ljudi za ideju zajedničkog društva. Taj zadatak je ozbiljan, neizvjestan, i ne smije ni u jednom segmentu biti diletantski. Upadanje u narativ u koji Naša stranka i SDP često upadaju, onaj narativ koji je uspostavila upravo SDA, sigurno neće tome pomoći.

U „mješovitim općinama“ ništa novo

U rijetkim preostalim mješovitim sredinama u Federaciji BiH, od Stoca do Jajca, gdje i Bošnjaci i Hrvati čine važan demografski i politički faktor, nije se uglavnom ni vodila nikakva politika osim „nacionalne“. Tamo su SDA, kao nosilac bošnjačkog nacionalizma, i HDZ, kao nosilac hrvatskog nacionalizma, pokazale da značajnim dijelom politiku shvaćaju kao nastavak rata drugim sredstvima. Glasanje se tako manje-više pretvorilo u nacionalno razbrojavanje. U Novom Travniku za načelnika je izabran kandidat HDZ-a, pobjeđujući nakon dugo vremena kandidata SDA, ali se u poimanju politike nije dogodilo ništa novo.

HDZ BiH je još jednom potvrdio da je višestruko nadmoćan u odnosu na druge stranke hrvatskog etničkog predznaka, što Hrvatima do sada nije donijelo dobra. Jedan od razloga te nadmoći leži u nacionalnoj homogenizaciji koja se provodi u gore spomenutim mješovitim sredima, drugi u razgranatoj interesnoj mreži koju je ta stranka razvila u posljednja tri desetljeća, treći u odlasku mlađeg i obrazovanijeg stanovništva koji bi trebao predstavljati kritičnu masu pozitivnih promjena, i tako dalje. Postoje i neki izuzeci: u Tomislavgradu, te po četvrti put zaredom u Prozoru-Rami, je HDZ doživio poraz. Bilo bi dobro da se u narednim godinama to iskoristi za demokratizaciju i jačanje političkog pluralizma kod većine bh. Hrvata. Svakako bi bilo dobro i da se u spomenutim općinama više poradi na opstanku stanovništva.

Dodik opet pokazao koliko „voli“ Srbe

U Republici Srpskoj najzanimljive je u Banjaluci i Srebrenici. U Srebrenici se borba vodi između srpskog i bošnjačkog kandidata i bit će neizvjesna dok se ne izbroje svi dopisni glasovi. Postoji ozbiljna šansa da dođe do promjene i da Alija Tabaković pobijedi Mladena Grujičića, što bi bila vrlo dobra vijest s obzirom na Grujičićev odnos prema poznatim historijskim činjenicama iz 1995. godine. i nacionalističko zastrašivanje koje se događa pod njegovim pokroviteljstvom.

U Banjaluci je Draško Stanivuković pobijedio kandidata Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ne znamo što se u međuvremenu dogodilo s jagnjećim i prasećim fondom.

Sjetimo se, Milorad Dodik je u jednom od svojih agresivnih i bahatih nastupa u Narodnoj skupštini Republike Srpske prije godinu dana poručio Stanivukoviću i drugima da nemaju šanse na izborima u Banjaluci:. „Rezervirali smo sav praseći i janjeći fond da pobijedimo na narednim izborima u Banjoj Luci. Imam popisanih 55.000 ljudi u Banjoj Luci koji će glasati za mene, džaba se borite“, poručio im je Dodik. Da li zbog pandemije novog koronavirusa, koji je onemogućio kolektivno izjedanje janjadi i prasadi, ili zato što je većini građana Banjaluke dosta jedne strahovlade – u svakom slučaju, SNSD je izgubio vlast u Banjaluci nakon 22 godine.

A koliko „voli“ Srbe i Republiku Srpsku, Dodik je pokazao obećanjem datim nakon poraza. „Mislim da je važno da govorimo jasno. On ima svoje nadležnosti i predstavlja grad, neka se šepuri i radi. Rekao je da će đaci i penzioneri dobiti besplatan gradski prijevoz. Neka predloži, podržat ćemo, ali hajde da vidimo kako će to finansirati. Kako će finansirati gradsko grijanje koje smo mi svake godine subvencionirali. Zašto bi to radila Republika Srpska? Imamo i druge općine koje treba pomoći. Prekinut ćemo sve investicija sa nivoa RS”, poručio je Dodik.

Što se Dodika tiče, dakle, građani Republike Srpske mogu komotno da se smrznu ukoliko nisu na njegovoj strani. Nadajmo se da će ovo pomoći ljudima iz RS-a da do izbora 2022. shvate s kakvim „zaštitnikom Srba“ imaju posla.

Franjo Šarčević / Fokus.ba