Seksualna apatija kod žena: Šta kada interes za partnerom nestane, ali ne i u potpunosti za seksom?

Ugledna seksualna terapeutkinja tvrdi da je iskusila problem koji se vrlo često javlja u dugim vezama te tvrdi kako su žene zapravo te kojima je potrebno puno više ‘novosti’ da bi ostale seksualno zainteresovane

Nadia Bokody ugledna je australska seksologinja koja priznaje kako je oduvijek otvoreno uživala u seksu, no unatoč tome i svojoj profesiji, u dobi od 36 godina našla se u ‘celibatu’, prenosi 24sata.hr.

– Nije da više ne volim seks, imam punu ladicu seks igrački koje bi vam lako pokazale suprotno, ali naprosto je došlo do razdoblja bez seksa, suše. Razlog je bio zapravo jednostavan, a često se događa u dugim vezama – kaže Nadia.

Ovo je njena ispovijest:

‘Moj dečko i ja smo prestali smo se seksati. To se dogodilo jedne noći kad smo ulazili u krevet. Umjesto da odmaram glavu na njegovim prsima uz poznat zvuk otkucaja srca, otkotrljala sam se na svoju stranu i osjetila nešto što je bila navala ravnodušnosti.

Pisanje o seksu ne znači da nisam podložna seksualnoj apatiji. Ako išta drugo, čini me sumorno svjesnom njene neizbježnosti. Nikad nisam tajila svoje mišljenje da je monogamija društveni konstrukt, a ne – kako su nas naveli da vjerujemo – instinkt.

Uzimajući u obzir stope razvoda i nevjere, nesporna je poanta dugoročnih veza kada ono što se nekada radilo bez napora i s puno euforije evoluira u predvidljivost i zamornost. Čak bi se i najrevniji tradicionalisti složili – seksualna vjernost zahtijeva naporan rad.

Ono što se rijetko prepoznaje u ovoj raspravi, zašto se izrazita nezainteresovanost za seks tako često očituje kod žena u monogamnim vezama. Arhetipi tradicionalne supruge koja ‘ne želi dati’ svom seksualno frustriranom suprugu koji je mora udobrovoljiti izlascima, večerom, obavljanjem kućanskih poslova i poklonima, postoje s dobrim razlogom.

Žene rutinski gube zanimanje za seks kako se naše veze protežu kroz godine. Ono što se događa je da gubimo interes za seks s našim partnerom.  I to je ovdje ključno, jer se ‘suša’ često pogrešno tumači kao pad ženskog libida. Napokon, naučeni smo da žene nisu seksualna bića, da fizičku intimnost jednostavno mijenjamo za predanost s muškarcima.

Toliko smo se uvjerili u tu laž da se procjenjuje da tržište za poticanje ženskog libida samo u SAD-u vrijedi više od 2 milijarde dolara. To je jedan od mnogih načina na koje naša kultura potiče žene da ne vjeruju vlastitom tijelu, a zauzvrat i svojoj seksualnoj želji.

Naravno, istina je daleko jednostavnija od neobjašnjivog fenomena u kojem ženski spolni nagoni spontano nestaju nekoliko godina nakon postajanja parom.

Ne postoji epidemija pada ženskog libida, samo pošast dezinformacija oko ženskog zadovoljstva.

Kad je lockdown prvi put stupio na snagu, prodaja vibratora porasla je za čak 200 posto u nekim dijelovima svijeta. No kako su izvijestili o rekordnom procvatu, studija objavljena u Žurnalu seksualne i bračne terapije otkrila je da je seks među parovima brzo pao.

Ne treba biti stručnjak da se utvrdi ko je koristio sve te igračke. Nađite mi ženu koja svom suprugu kaže: ‘Izgubila sam seksualni nagon’ i spremna sam se kladiti da ćete pronaći ladicu pored kreveta s vibratorom u redovnom ciklusu punjenja.

Iako je opšte prihvaćena činjenica da muškarci neprestano žude i kao takvi su u nepovoljnom položaju zbog monogamije u kojoj žena postiže svoju predanost seksualnim trikovima, a zatim brzo povlači seks – to ne može biti dalje od istine.

U konačnici, žene su one koje izvlače ‘kraću slamku’ kada je riječ o dugoročnoj vjernosti. Unatoč svemu što smo naučeni, istraživanje sugeriše da su žene, a ne muškarci, one koje trebaju visok nivo seksualnih novosti kako bi zadržale želju.

Studije također pokazuju da nadmoćno udvostručujemo količinu kućnih poslova kad uđemo u heteroseksualno partnerstvo (posebno ono koje uključuje odgoj djece) – što je siguran način za izgradnju vrste umrtvljujuće rutine i ogorčenja idealnih za gašenje seksualnog uzbuđenja.

Pa ipak, ostajemo u vezama, govoreći si da je ‘libido nestao’ i noseći teret krivnje zbog kojega više ne želimo muškarce koje još uvijek volimo.

Možda zato što je istina nešto što još nismo spremni ili smo voljni prihvatiti: Nijedna količina ljubavi ne može održati vatru ženske želje. Razlog zbog kojeg su se sve priče koje su nam pričale o ženama koje su odjahale u zalazak sunca sa svojim šarmantnim princom uvijek završavale nakon vjenčanja, bio je taj što stvarnost onoga što je dolazilo nije odgovaralo fantaziji.

Kad pogledamo ‘kućno opterećenje’ koje žene nose u heteroseksualnim vezama, možda je manje iznenađenje da gubimo zanimanje za seks.

Ipak, čak i dok pišem, odlučna u ovom uvjerenju, u monogamnoj sam dugotrajnoj vezi. Iako ne vjerujem u model ‘jedna osoba zauvijek’ (a to mom partneru nije vijest), nisam totalni cinik. Seksualna apatija može biti zvuk smrti vaše veze, ali može biti i znak upozorenja da se nešto mora promijeniti.

A prema nauci, nije nemoguće ponovno zapaliti iskru. Antropologinja Helen Fisher, poznata po predavanju Ted Talks o ljubavi, otkrila je izravnu vezu između zaljubljenosti i povećanja dopamina u mozgu.

Budući da se dopamin obično otpušta kada riskiramo ili isprobamo nešto novo, razne aktivnosti i ubrizgavanje novosti u spavaću sobu mogu ponovno potpaliti vatru želje.

Istina je, celibat u nekoj fazi utiče na većinu parova – mi jednostavno ne čujemo za to jer je obavijeno sramom i pogrešnim informacijama. Šta je utoliko veći razlog zašto ga trebamo riješiti, čak i ako je neugodno, pa čak i ako to znači kotrljanje natrag na drugu stranu kreveta i razgovor o tome.’