Bh. građani iz dijaspore žale se na krađu identiteta, mnogima na adrese nisu stigli glasački listići

Centralna izborna komisija (CIK) prije nekoliko dana poslala je zadnji kontingent glasačkih listića u dijasporu, gdje se do sada prijavio rekordan broj osoba, njih više od 100.000, a već su se pojavili brojni problemi.

Tako bh. građani koji su izrazili želju da glasaju putem pošte iz Švicarske na predstojećim lokalnim izborima u našoj zemlji koji će biti održani 15.novembra ove godine kažu da će im to građansko pravo biti oduzeto, jer još uvijek nisu dobili svoje glasačke listiće.

Suad Čosić iz Bratunca s adresom u Švicarskoj u razgovoru za Preporod.info tvrdi da se na vrijeme i uredno prijavio za glasanje, ali da na njegovu adresu nije stigao glasački materijal. Listiće, osim njega, za glasanje nisu dobili ni njegova kćerka, brat, kao ni njegov badžo, mužu suprugine sestre. Za njega i njihovu porodicu je od velike važnosti iskoristiti tu građansku obavezu.

Zbog nastale situacije Čosić je pisao CIK-u, no, problem još uvijek nije riješen.

• Nakon što su neki od mojih sugrađana dobili glasačke listiće shvatio sam da moj i kćerkin nisu stigli. Poslao sam upit CIK-u, tražio da mi objasne šta se dešava, zašto na moju adresu ne stiže glasački materijal. Odgovor su mi poslali 21. oktobra, kao i broj s kojim mogu da pratim pošiljku. Obzirom na to da mi još uvijek nije stigla pošiljka, s tim brojem otišao sam do pošte u Švicarskoj u Yverdonu, gradu gdje živim, da provjerim šta se dešava. Dao sam im broj, napravili su kontrolu i rekli mi da ima nalog za poštu pod tim brojem, ali da je pošta na graničnom depou i da još nije napustila zemlju – kaže Čosić, piše Preporod.info.

Ističe da u ovom gradu živi 1.200 bh. građana, a oko150 ih je samo prijavljenih s pet opština iz Podrinja, a njih čak 50 nije dobilo svoje glasačke listiće.

• Kao koordinator za preregistraciju Bošnjaka u dijelu mjesta gdje živim dobio sam više poziva od poznanika i osoba kojima sam prijavu radio, a koji su me pitali zašto glasački listić nisu dobili ili on ili njegova supruga – navodi Čosić.

Pored ovo problema, ističe, Bošnjaci se susreću i s krađom identiteta.

• Mnoge prijave koje sam radio bile su odbijene zbog nekih lažnih prijava iz Srbije ili ne znam odakle više. Moja supruga pet do šest zadnjih puta na izborima je glasala s iste adrese gdje smo prijavljeni. Ove izbore neće moći glasati, jer su umjesto njene uzeli u obzir neku prijavu nekompletnu bez imalo statističko-logičkih podataka koje oni imaju ili bi trebali imati u bazi podataka – navodi Čosić.

Iz CIK-a su na upit, kaže, odgovorili: “Prijava na ime Jasna Čosić je odbijena za glasanje putem pošte, a razlog je što je stiglo više prijava na njeno ime. Na web stranici CIK-a su bili rezultati obrade prijave i imali ste mogućnost žalbe na odluku o dobivanju prijave za glasanje putem pošte”.

Čosić kaže da je za njega i njegovu suprugu neshvatljivo da su radili prigovor na tu prijavu, ali da se ništa nije promijenilo.

• Za mene i mnoge moje poznanike također je nejasno zašto je to tako, jer je obavezno napisati e-mail i broj telefona uz prijavu. Pa zašto to pišemo, ako nas niko ne zove da upita za sumnju, niti kontaktira za bilo šta drugo. Kako je moguće onda postavit to kao obavezno, ako je nepotrebno i samim tim, ima uništenih prijava pod izgovorom “nekompletno” radi rukopisa (pisana umjesto štampana slova), nečitak rukopis, fali broj telefona i sl…Pitam se kakvi su to i čiji plaćenici da ruše naša prava, u 99 posto slučajeva, prava Bošnjaka, a da s druge strane ne kontrolišu ništa što dolazi iz Srbije niti ažuriraju spiskove, pa se tamo pojavljuju listići mrtvih osoba. Do kada će se ovako prema nama ponašati – pita se Čosić.

Čosić je rođen u Bratuncu, ratno je dijete u čijoj porodici ima na desetine ubijenih članova u agresiji na BiH i u genocidu u Srebrenici.

• Djed je ubijen u 69. godini u Potočarima. Brat je prva žrtva početka genocida u Srebrenici. Poginuo je od granate 6. jula u 12 sati i 3 minute, a početak ofanzive je bio u 12.00 sati. Ali, to je sudbina i od Allaha je. Osim njega, još 46 osoba iz uže familije izgubio sam u genocidu. Otac je ratni vojni invalid (RVI) 70 posto, dva puta je ranjavan – priča Čosić.

Navodi da zemlju u kojoj je rođen voli, te da zbog toga, ali i svojih šehida, najmilijih koji su mučki ubijeni, želi da glasa.

• Stalo mi je da glasam, jer neću da budem izdajnik svoje zemlje. Za mene je to kao da sin okrene leđa rođenoj majci, za mene je Bosna druga mati, a ja sam njen sin, koji je neće izdati ni prodati. Svjestan sam da ponuđeni kandidati na spisku neki nisu najbolje rješenje, da stvari u državi nisu najoblje. Znam i da je jako malo iskrenih boraca za državu na prvom mjestu. Obično se prvo kandiduju da obezbijede sebe i svoje potrebe, poslije potrebe bližih svojih i poznanika, a što vremena ostane bore se u prolazu i za državu. Ali, kako god, ipak se oni sa tih bošnjackih listi bore više nego oni sa liste SNSD-a ili HDZ-a. Ne želim da budem ni izdajnik zbog šehida koji su dali svoje živote u odbrani i borbi za BiH, mogu i ja svoj glas jer se i danas borba vodi samo na širem i drugačijem, diplomatskom frontu nego što je prije bilo na bojnom polju – kaže Čosić.