Sve o drugom valu pandemije: Eksponencijalni rast broja zaraženih, pretrpane službe za reanimaciju, novi vrhunac epidemije…

Da li je drugi val bio predvidljiv? Zna se od kraja avgusta, početka septembra, da je epidemija u eksponencijalnom porastu. Dakle, ono što se znalo je da se, ako ništa ne promijenimo, krećemo prema zasićenju službi za reanimaciju u novembru. Mogli smo poduzeti mjere da se to ne dogodi. To je pomalo jedan od paradoksa javnog zdravstva, tj. ako napravite pesimističan scenario i on se ostvari, kao onaj što smo mi napravili – da će službe za reanimaciju biti pretrpane u novembru – znači da negdje postoji problem.

Kad je počeo drugi val? Mi smo sada usred drugog vala, a počeo je, tako procjenjujemo, od jula, tad se epidemija povećala, raste sporije nego u februaru i martu. U februaru i martu se broj zaraženih dvostručio svaka tri dana, svaka tri dana je broj od 100 ljudi narastao na 200, i tako redom. Radi se o eksponencijalnom rastu i to može ići vrlo brzo, u tri dana se može dogoditi da od 100.000 zaraženih ljudi postane 200.000 zaraženih. A u posljednja dva tjedna rast broja zaraženih se udvostruči približno svakih 10 dana.

Jesu li izolacija i nošenje maski bili beskorisni? Epidemija je u ogromnoj mjeri umanjena zahvaljujući nošenju maski i mjerama izolacije. A ono što treba posmatrati je da smo u julu i avgustu otpustili sve ventile. Prestala su, u potpunosti, važiti ograničenja kretanja, skoro u potpunosti je prestalo važiti pravilo rada od kuće, strategija praćenja je postala sve manje i manje učinkovita, iz dva razloga: prvo zato što je omogućeno testiranje svima, bez epidemioloških ili kliničkih uvjeta, što je izazvalo zasićenost, bilo je vremenskih ograničenja, a problem je u tome što čim imamo više zaraženih osoba – tim strategija praćenja i izolacije kontakata slabije funkcionira. Ako se ima 1.000 novih zaraženih dnevno, može se pokušati pratiti te osobe i pokušati potražiti njihove kontakte. A kad se ima 70.000 novih zaraženih dnevno, takva strategija funkcionira bitno slabije.
Kojom brzinom se virus danas širi? Danas se broj reprodukcija može procijeniti na različitom tipu podataka, može se procijeniti na temelju novih zaraza, na novom broju hospitalizacija. Danas se radi o 0,2 do 0,3. To znači da prosječno 10 zaraženih zarazi 13.

Što se ne pokuša postići kolektivni imunitet? Na temelju saznanja, prema onome što znamo danas, postizanje kolektivnog imuniteta ne bi bila dobra strategija iz tri razloga: 1) Covid-19 je vrlo zarazna bolest, dakle ako se i širi samo kod mlađih, u epidemijskom valu bi bilo 10.000 mrtvih u Francuskoj, 2) u svakom slučaju djeluje potpuno nemoguće spriječiti, u ovakvom epidemijskom valu, da se zaraza ne proširi na najranjiviji dio populacije, ne bismo ih uspjeli izolirati i bilo bi mnogo više od 10.000 mrtvih i 3) imamo još puno velikih nepoznanica o trajanju prirodnog imuniteta, znamo da traje nekoliko mjeseci, a na višegodišnjoj ljestvici nemamo još uvid.

Trebamo li očekivati novi vrhunac epidemije? Sada smo u drugom valu i po definiciji će doći trenutak epidemijskog vrhunca, cilj bi bio da epidemijski vrhunac bude što prije. Jer to znači da je epidemija pod kontrolom. Što epidemijski vrhunac stigne kasnije, sanitarna katastrofa će biti veća. Problem za sve, za znanstvenike, za zaposlene u javnom zdravstvu i za cijelu populaciju, u tome je što se rezultati poduzetih mjera ne vide odmah neposredno. Ako se danas u izolaciju stavi cjelokupno stanovništvo, spriječiće se današnje zaraze, ali se rezultat izolacije neće vidjeti na prijemnim odjeljenjima za reanimaciju prije 10, tj. 18 dana. Danas su na odjelima za reanimaciju hospitalizirani zaraženi bolesnici, osobe koje su se zarazile prije 10 do 18 dana.

Mogu li se desiti drugi epidemijski valovi? Sasvim je moguće da bude još epidemijskih valova. U stvari, postoje tri mogućnosti koje bi utjecale da ne bude novih epidemijskih valova. Prva mogućnost je da dovoljna proporcija populacije postane imuna, a danas je to nemoguće, zato što se prirodni imunitet ne može predvidjeti na širokoj ljestvici, s druge strane – zato što nemamo cjepivo, i treća mogućnost koja bi spriječila sljedeći epidemijski val je da uspijemo epidemiju staviti pod kontrolu. To nije nemoguće. Neki su uspjeli u tome, nekima uspijeva sada, na primjer Japan, Vijetnam, Novi Zeland. To podrazumijeva vrlo striktne mjere, a dakle to nije nemoguće. Za sada je sigurno, ako budemo smanjili mjere kontrole i ograničenja, sigurno će se desiti ponovni epidemijski val.

Koliko dugo će ovo još trajati? Onaj ko vam bude rekao da Covid-19 za godinu ili dvije, ili tri – više neće biti problem – je prevarant. Ima previše nepoznanica, danas ne znamo koliko traje prirodni imunitet, još uvijek nemamo učinkovito cjepivo, kad budemo imali učinkovito cjepivo, trebaćemo saznati koliko vremena traje zaštita cjepivom od virusa, da li je to vrsta cjepiva koje će trebati ponavljati svake godine, kao kod cjepiva protiv gripe: dakle, ima puno nepoznanica. Danas je tačno da nemamo vizibilitet za razdoblje duže od nekoliko mjeseci.

Sa francuskog prevela Nada Zdravič / Oslobođenje