Vjerovali ili ne: U Konjicu struja svijetli 84 godine, svi se rado prisjećaju starih fenjera

Prva električna žarulja u Konjicu je zasvijetlila 30. 10. 1936. godine, a trafo–stanicu na Suhom Dolu, u pogon je svečano pustio tadašnji gradonačelnik , dipl. pravnik Mehmed Hadžić Aga.

Za taj značajan događaj zaslužan je Ivan Grgić dipl.inž. građevinarstva iz Splita koji je na rijeci Ljuta, desnoj pritoci Neretve, uzvodno oko 4 km od grada, sagradio hidroelektranu, čiji je bio projektant, investitor i vlasnik. Inž. Grgić struju je razveo i po gradu, a sa Gradskom općinom zakjučio ugovor na deset godina s tim da struju iz centrale prvih 10 godina naplaćuje vlasnik, a da nakon toga to pravo pripadne općini, koja bi mu i kasnije plaćala paušal od 300 dinara kao naknadu za gradsku rasvjetu, prenosi Novi Konjic.

Gradska rasvjeta u početku je počivala na deset petrolejskih fenjera, od kojih su na svakoj strani Neretve bila po četiri, te dva na sredini Starog mosta, koja su osvjetljavala poprsje kralja Aleksandra, sjećaju se stari Konjičani.Fenjere je palio  Ahmet Džumhur Kajmo, koji je bio gradski službenik zadužen za čistoću grada, paljenje i gašenje petrolejskih svjetiljki. Zuko  u svojim pričama spominje rođaka Kajmu, koji je državi vratio polovinu šibice koja je ostala neutrošena poslije dolaska struje.

Centralom je rukovodio  Đula (Ištvana) Šimandi (Bačka Palanka 24.9.1910. – Konjic 19.5.1995.), a smjenski radnici bili su Salko Softić, Marko Banović i Ivan Anđelić, dok su pomoćni radnici bili Ivan Anđelić, Marijan Pekić i Redžo Dedić. Gospodin Šimandi kasnije je prešao na rad u «Igman», gdje je električarskom zanatu naučio sve prve konjičke električare, koji su isticali njegovo znanje, autoritet i skromnost. Šimandi je u početku stanovao u Suhom Dolu kod tetke Marije Bijelić, koja se februara 1953.udala za Bracu Bijelića, a kasnije je stan dobio u ulici X hercegovačka broj 32.

Ova centrala mjesečno je proizvodila 32 000 do 48 000 KWh, grad je imao dvije trafo – stanice, jednu na Suhom Dolu i drugu kod ložione na Željezničkoj stanici. Od trafo – stanice Suhi Do bila je razvedena niskonaponska mreža do Starog Grada.

Iz dokumentacij se vidi da je prvi i najveći potrošač bio Aga Hadžić, koji je mjesečno trošio po 9 KWh, za šta je od vlasnika centrale, kao nagradu dobio radio-aparat «Tesla». Iz sačuvane evidencije vidi se i to da je 1936. i 1937. godine bilo priključeno ukupno 29 potrošača, a osim državnih organa, to su bili trgovci Petar Dicca i Jozo Stanić na desnoj, a na lijevoj strani trgovac Mehmedalija Hadžić i drvorezbarski obrtnik Ismail Mulić.

Tokom 2.svjetskog rata Električna centrala Ljuta, konačno je  oslobođena 17.2.1945.godine.

Sve do puštanja u rad HE Jablanica, centrala Ljuta je strujom djelimično snabdijevala i «Igman», a iz pogona je isključena 1972. godine. Blagodeti električne struje Konjičani uživaju  tačno 84 godine, ali malo znaju o prvim žaruljama, prvim električarima i prvoj centrali, koju su konjički učenici redovno kolektivno posjećivali.