Razgovor sa Sanelom Babićem, Bosanac koji šalje robote na Mars

Sanel Babić je prvi Bosanac u industriji istraživanja svemira. Ovo je velika čast, ponos za zemlju i za njega kao pojedinca, ali i velika odgovornost. Kako ga je životni put doveo do Amerike i do lansiranja rovera na Mars, saznajte u intervjuu koji je realizirala organizacija Restart uz podršku USAID Projekta „Diaspora Invest“.

Sanel Babić rođen u Sarajevu, odrastao u Vlasenici, tačnije u istočnom Podrinju, napustio je Bosnu i Hercegovinu tokom 1992. godine. Tadašnji trinaestogodišnjak sa svojom majkom, sestrom od dvije godine, tetkom i dva rođaka (11 i 16 godina), bio je primoran da napusti svoju zemlju. Zajedno sa svojom porodicom pobjegao je u Njemačku kao azilant, prelazeći iz jednog izbjegličkog kampa u drugi.

“Naši očevi su ostali iza nas jer Hrvatska nije dozvolila da bilo koji muškarac stariji od 16 godina prijeđe granicu”, rekao nam je gospodin Sanel.

U Njemačkoj su ostali do 1998. godine i u tom period Sanel završava četiri godine srednje škole i dvije godine fakulteta – specijalizirao se za elektrotehniku. 1998. godine, vize u Njemačkoj su istekle i na kraju su, uz pomoć Crvenog Križa, migrirali u Sjedinjene Američke Države – konkretno u Indianu. Tamo, gospodin Babić započinje svoj posao iz snova nakon nekoliko poslova u sferi inženjerstva.

Koja je Vaša funkcija u United Launch Alliance (U.L.A.) te vaša uloga u NASA-inim misijama?

– United Launch Alliance (ULA) je jedna od najiskusnijih svjetskih kompanija za lansiranje raketa, sa 140 obavljenih misija i 100% stopom uspjeha. Dizajniramo, gradimo i lansiramo rakete koje podržavaju američku nacionalnu odbranu, NASA-u i komercijalne kupce. Sa NASA-om smo radili i na posljednjoj misiji “Mars 2020”, nakon što su 2016. dodijelili ugovor ULA-u. U ULA-u se bavim mnogim sferama: stručnjak za temu (SME) vezanu za softver Zuken E3, specijalizirani IT analitičar, programer, a također pružam menadžment podršku „Vulcan Centaur“ programu. “Vulcan Centaur” je iduća generacija raketa koja će se lansirati 2021. godine. Također pružam obuku i podršku inženjerskim timovima širom preduzeća – približno 120 tehničara, inženjera i krajnjih korisnika aplikacije E3.

Kako ste počeli raditi u U.L.A. i možete li izdvojiti najzanimljivije situacije?

– Specijalizirao sam se za dizajniranje električnih/kablovskih snopova u Zuken E3 aplikaciji tokom rada u kompaniji “Kauffman Engineering” u Indiani, dizajnirajući i proizvodeći ih za kamp kuće, automobilsku i medicinsku industriju. 2013. godine, kada se otvorila poslovna prilika za implementaciju aplikacije u Koloradu, riješio sam da se prijavim i testiram svoje vještine s jednim ciljem: zaposliti se na puno radno vrijeme ili se vratiti kući u Indianu. Godinu dana sam letio kući u Indianu svakih 10 dana da vidim svoju porodicu (suprugu i dvoje djece – tada starosti pet i šest godina). To požrtvovanje se isplatilo, a ja sam primljen da radim za ULA 2014. godine. Ono što volim u svom poslu jeste da je svaki dan drugačiji. Svaki dan donosi nove izazove i mogućnosti da razmišljamo izvan kutije, učimo i pomažemo drugima, tako da je svaki dan zanimljiv.

Kada bih morao izabrati najzanimljiviju situaciju, rekao bih da su to izazovi koji zaposlenicima daju priliku da pokažu vještine izvan svojih radnih uloga. Jedan od tih događaja bio je „Employee Film Festival“ – prilika da stvorimo ULA video reklamu zasnovanu na dijelu naše misije (spasiti živote, istražiti svemir, povezati svijet) s nagradom koja uključuje posjetu i posmatranje uživo lansiranja na Floridi. Učestvovanje i pobjeda na tom takmičenju pružili su mi priliku da odem do Cape Canaverala, našeg lansiranog kompleksa, da posjetim taj kompleks na kojem sam radio u redizajniranju i izbliza posmatrati Atlas V raketu sa AEHF-5 misijom. To iskustvo tokom stajanja ispod raketnih motora i taj pogled uvis – zaista je ozbiljno iskustvo koje mijenja život. To mi je stvorilo veći osjećaj divljenja historiji lansiranja, inspiraciju da koračam stopama ranih NASA-inih inženjera, njihovom požrtvovanju i načinom razmišljanja tokom Apollo misije – projektu koji služi čovječanstvu, koji je veći od nas, ili bilo koje kompanije ili agencije.

Kolika je istrajnost Mars Rovera i koja su Vaša očekivanja u istraživanju?

– Kao dijete prije nego što sam napustio Bosnu, bio sam strastveni ljubitelj “Star Trecka” (Zvjezdanih Staza) – posebno „The Next Generation“ i kapetana Picarda. Još uvijek nosim tu duboku ljubav prema neistraženom svemiru. Mimo posla također sam entuzijasta svemira i tehnologije, i pratim NASA-ine misije istraživanja svemira i izazove industrijskog inženjeringa, kao i kompanije i zemlje koje pričaju o svemirskim hotelima, inspiracijskim i lansirnim lunarnim i Marsovskim misijama. Kao ljudsko biće, i lično se nadam se da će NASA-ina istraživanja “Perseverance” rovera potvrditi prisutnost života u krateru “Jezero”; to otkriće bi čovječanstvu dalo još više motivacije za istraživanje svemira, i generacijama koje dolaze.”

Postoje li nove vijesti o misiji Artemis 2024 – odlazak na Mjesec?

– Preporučujem da pratite “Artemis” program na web stranici NASA-inog projekta.

ULA čini dva od tri tima koja je NASA izabrala za preradu prijedloga u okviru svog programa “Human Landing Systems” (HLS). NASA će odabrati jedan od ovih timova za slijetanje prve žene na Mjesec, pa ću pažljivo pratiti najave sa svima vama.

Da li su „višekratne rakete“ budućnost prijevoza, kada se riješi pitanje troškova resursa za upotrebu?

– Mogu govoriti samo o pitanjima vezanim za ULA, a naš izvršni direktor Tory Bruno rekao je da je “ponovna upotreba dijelova” na mapi puta za naše sljedeće lansirno vozilo “Vulkan Centaur”. Ponovna upotrebljivost je ravnoteža troškova dodatnog goriva potrebnog za lansiranje, kao i vremena, resursa i infrastrukture za njegovo obnavljanje. ULA će se fokusirati na buduću ponovnu upotrebu kroz hvatanje motora (prve faze rakete) u zraku – najcjenjenijeg sklopa u raketi.

Vaše misljenje o trenutnom stanju poduzetništva BiH, da li pratite ta zbivanja?

– Zbivanja u BiH pratim blisko. Lično sam digao glas u raznim situacijama privatno i javno o visokoj i stagniranoj nezaposlenosti, posebno među mladima posljednje dvoje decenije. Taj smjer nije održiv, a razloga je mnogo, a većina je van kontrole bosanskohercegovačkih građana. Ja sam mišljenja da integracija BiH u EU, dugogodišnja očekivanja, stabilnost koja je nužna kroz integraciju u NATO, lokalni otpori, kao i politika između EU i Rusije su otežavajući. Ali, ono što pojedinci i lokalne kompanije mogu uraditi je dizanje standarda u pripremama za internacionalnu binu što se tiče radnih standarda, i širih standarda kvaliteta, kako bi bili spremni kad vrijeme za to dođe. BiH ima znanstvene resurse (zemlje, ruda), turizma, i izuzetnog neiskorištenog talenta.

Vaše mišljenje o dijaspori u inostranstvu (posebno u SAD-u) i njenom potencijalu za BiH?

– Dijasporu vidim kao jedan od osnovnih ekonomskih stubova za Bosnu – stotine miliona troše se na turizam i ekonomsku pomoć. Najbolja vrijednost je i dalje ljubav prema matičnoj zemlji – uprkos ustavnoj politici i ćorsokaku već dvije decenije. Velika vrijednost može se dati ogromnom znanju miliona ljudi koji su izbjegli etničko čišćenje i nude stručnost u inženjerskim disciplinama, kao i znanju o sportu, umjetnosti, obrazovanju, upravljanju i međunarodnim zakonima i standardima.

Postoji li još nešto što Vas povezuje sa Bosnom i Hercegovinom i koji su njeni nedostaci i prednosti u odnosu na zemlje u kojima ste živjeli?

– Nikada nisam bio isključen iz BiH. Moji najnoviji napori u pomaganju svom narodu je osnivanje „Partiotski Fenjer Fond-a“ – humanitarne neprofitne organizacije sa sjedištem u Denveru u Koloradu. Tokom 18 mjeseci, uz pomoć nekih 300 članova, pomogli smo oko 90 porodica u Bosni na razne načine: novčanu pomoć, stoku, obnovu kuća, poljoprivredu, medicinske potrebe, podršku povratku u svoje domove i studentske projekte. Jedna od velikih prednosti takve neprofitne organizacije u SAD-u su osnovne financijske mogućnosti internetskog bankarstva i mobilne aplikacije kao što je PayPal, koje u BiH ne rade u potpunosti. Upoznao sam i znam mnogo studenata BiH, usavršenih inženjera, menadžera, IT stručnjaka, pravnika, ljekara i pobjednika Nobelove nagrade.

Prošle godine prikupio sam 8.000 američkih dolara za tri učenika iz Bosne koji su prošle godine došli u SAD i takmičili se na svjetskoj sceni u sklopu „Svjetskog prvenstva za Microsoft Office Specialist“ koje je uključivalo oko 120 država. Jedan od tih studenata osvojio je treće mjesto, a drugi je stekao punu stipendiju za američki univerzitet. Bosna ima bistre, talentovane ljude koji se mogu takmičiti s najboljima na svijetu. Ono što nedostaje u BiH su mogućnosti. Mogućnosti da svi spomenuti talenti pokažu svoj potencijal, a znam da je to ekonomski začarani krug između stabilnosti i integracije u EU s jedne strane i izgradnje ekonomije, investicione mogućnosti i infrastrukture potrebne u toj neizvjesnosti. Čvrsto vjerujem da će EU i NATO prihvatanje voditi prema najvećoj ekonomskoj ekspanziji u historiji Balkana.

Sanel savjetuje omladini da rade ono što vole; gradite (dizajnirajte, programirajte, crtajte, i trenirajte) u svemu i svačemu, probajte nove poslove/funkcije, radite timski, oslanjajte se na jačine drugih), volontirajte, dizajnirajte i pomažite neprofitnim organizacijama i gradite to iskustvo. Mladim inženjerima na početku karijere savjetuje da je nesavršena mobilna aplikacija bolja od one koja ne postoji, da nikad ne donose mišljenje na osnovu nepotpunih informacija i da se drže svojih snova. Gdin. Babić ističe da se trebate truditi da budete najbolji u svemu što radite, ali da ne radite sve, te navodi citat njegovog ujaka koji je uticao na mnoge njegove izbore u karijeri i koji rado dijeli s nama: “Bolje je biti najbolji iskusni inženjer, nego neiskusni menadžer.“

I za kraj ovog intervjua, gospodin Sanel nam je poručio:

„Hvala Vam na prilici da podijelim moju karijeru i pomognem sljedećoj generaciji uspješnih profesionalaca.“

MojaBiH