Zelene partije su promijenile svijet, ima li BiH snage za kopernikanski obrt?

Posljednjih godina se o problemu klimatskih promjena sve učestalije govori, a zelene stranke i pokreti u svijetu su sve glasniji. Priroda je kroz političke partije odavno počela da govori, dok je u BiH ta priča i dalje u povoju.

Zelene stranke su mnoge evropske države još davno promijenile i sada imaju značajan udio u vlasti i odlučivanju. Koliko je to moguće kod nas je posebno pitanje, za što je potrebno mnogo volje i truda za pomake, pogotovo kad se uzme u obzir da smo jedna od rijetkih država koja skoro da i nema ozbiljnu zelenu politiku.

Jedan od razloga je i taj što većina političara djeluje zbog sebe i ličnih interesa, a ne zbog naroda. Uspješno političko djelovanje u oblasti ekologije, ekonomije, diplomatije i životnog standarda bi za BiH bio kopernikanski obrt.

Slabašnost ekoloških stranaka u BiH

Tokom prethodnih godina tu i tamo su se pojavljivale različite ekološke stranke koje niti su imale podršku naroda, niti snažnih politika, niti su često same bile spremne na tu borbu. Tako smo ranije na izbornim listama imali priliku vidjeti kandidate Zelenih BiH, Ekološke partije Republike Srpske, Evropske ekološke stranke E-5 no danas njihove aktivnosti na političkoj sceni nisu vidljive.

“Kada se pojavi neka manja stranka, ljudi kažu ‘neću da bacim glas, oni neće proći’. Onda pred izbore uvijek imamo te etničke tenzije, uvijek se prave etnički sudbonosni izbori i ljudi opet odu u taj oprobani zagrljaj”, obrazlaže nam razloge lošeg prolaska zelenih stranaka u BiH politikologinja i sociologinja Zlatiborka Popov-Momčinović.

U Bosni i Hercegovini trenutno postoji jedna aktivna ekološka stranka koja je relativno skoro formirana, a u pitanju je Ekološki slobodarski pokret (ESPo). Oni su tek na početku svog rada i ukoliko dobiju priliku, mogli bi biti dobra podrška civilnoj zelenoj inicijativi koje u BiH itekako ima.

Institucionalizacija zelene politike i zajedničko djelovanje

Ono za čim trenutno vapimo je ozbiljan ekološki pristup, a mišljenje stručnjaka je da donošenje i primjena zelenih zakona i zelenih politika na svim nivoima vlasti u BiH ne bi smjeli biti zadatak samo jedne političke stranke, nego svih političkih opcija.

“Sve što smo do sada imali i što imamo je ad hoc, ništa nije na nekom ozbiljnom nivou. Kad dođe do zagađenja, oni kažu imamo mi program, spremna rješenja, to navodno stoji u ladici, a nikako da se to zastupa na jači način, a to su stvari važne za sve. Sve stranke bi trebalo da se povežu i da imaju jedinstven stav prema tim ključnim temama koje se tiču zaštite prirode“, rekla je Zlatiborka Popov-Momčinović.

Da je potrebno koordinisano političko djelovanje kako bi “promjena sudbine ovog dijela svijeta” bila moguća smatra i osnivač ESPo-a Damir Nikšić.

“Teško je naći takve vitezove, takve ‘džedaje’ koji su spremni ostati na ‘svijetloj strani sile’ do kraja i po svaku cijenu. No, vidjeli smo šta se dešava i koliko se rješava kada stojimo van institucija i pokušavamo ovima gore kroz prozore doviknuti prioritete i besplatne savjete u vezi s okolišem i ekologijom”, rekao je on.

Plakat Ekološkog slobodarskog pokreta

Upravo zbog ignorantskog ponašanja vlasti prema građanskim inicijativama potrebno je uzeti zakon u svoje ruke. Mnogi su to pokušali i ranije, svijest ljudi nije bila spremna za to. Ovaj put će isto pokušati ESPo.

“Iskoristit ćemo svoje neotuđivo i ‘neogadljivo’ pravo da biramo i budemo birani, a potom preuzeti zakonodavnu vlast i donositi zelene zakone i politike, preuzeti izvršnu vlast i provoditi zelene zakone i politike, vratiti građansku samoupravu u općine i gradska vijeća”, obećanje je Damira Nikšića koji poručuje da on i njegove kolege iz stranke “ne žele živjeti u prošlosti, prepravljati historiju, nego stvarati novu na kojoj će se temeljiti budućnost sljedećih generacija”.

Svijest građana

Popov-Momčinović razlog niske ekološke svijesti u BiH vidi i s jednog socijalnog aspekta.

“Ekološka svijest ljudi je najrazvijenija u najrazvijenijim zemljama, to su prije svega zapadnoevropske zemlje, a kod nas se ljudi bore za preživljavanje pa imamo manje razvijenu tu svijest. Nama je i dalje simbol razvoja – fabrički dimnjak, a simbol materijalnog standarda nam je da svaki član porodice ima automobil, a baš naprotiv, u 21. vijeku je razvoj nešto sasvim drugo“, poručuje politikologinja i sociologinja Popov-Momčinović.

Nikšić pak kaže da je problem niske svijesti kod ljudi i taj što ekološke teme izbornoj bazi nisu približene i nisu objašnjene.

“Oni moraju shvatiti da je aerozagađenje direktna posljedica siromaštva, a da su bespravna gradnja na vodozaštitnim zonama, bakterije u vodovodu, nekontrolisana gradnja malih hidrocentrala bez okolišnih dozvola, nekontrolisana eksploatacija prirodnih resursa i slično – direktne posljedice korupcije”, kazao je Nikšić.

Iz ESPo-a poručuju da će, ukoliko dobiju dovoljno glasova, imati priliku da institucionalno provode zelene politike, što je dobrodošlo pa makar i na onim nižim nivoima za početak. Popov-Momčinović cijeni da je zanimljiva pojava ESPo-a, ali da su oni ipak više izolovan primjer. Bez obzira na to što ne postoji zajedničko djelovanje, ona ističe značaj toga da bar neko u KS govori o ovako važnoj temi.

Klix.ba