Kako stati ‘na svoje noge’ nakon preživljenog nasilja u porodici: Hrpa administracije umjesto konkretne pomoći – zašto?!

Dugogodišnje iskustvo potvrđuje – kada žena potencijalnom poslodavcu kaže da je žrtva porodičnog nasilja, to je često u startu odmah diskvalifikuje jer poslodavci ne žele „sebi stvarati potencijalne probleme“… A to je samo jedan dio problema sa kojima se susreću žene žrtve nasilja u porodici, jer ima ih puno

Nedeljka već četiri godine vodi joga studio i radi kao instruktorica joge. Kao i većina građana u BiH, trudi se svojim radom sebi obezbijediti egzistenciju.

Ona je jedna od korisnica programa ekonomskog osnaživanja žena koje su pretrpjele nasilje, a koje sprovodi Fondacija lokalne demokratije iz Sarajeva.

– U Fondaciju lokalne demokratije sam se obratila i dobila psihoterapiju u periodu života kada mi je bila potrebna – pojašnjava Nedeljka za DEPO Portal, hvaleći rad žena koje nude besplatnu pravnu pomoć, psihoterapiju i ostale vrste podrške koja je potrebna ženama koje su pretrpjele nasilje.

Fondacija lokalne demokratije već dvije godine implementira projekt „Za život bez nasilja u Kantonu Sarajevo“ u saradnji sa Medicus Mundi Mediterania, uz finansijsku podršku Grada Barcelone. U okviru projekta se nudi psihološka, pravna i socijalna podrška, a u okviru socijalne podrške je program za ekonomsko osnaživanje žena žrtava nasilja u porodici.

Na njihov prijedlog, Nedeljka je prisustvovala edukaciji za razvijanje malih biznisa, a nakon edukacije finansijski je podržano deset ideja za pokretanje vlastitog biznisa.

– Nisam imala velika očekivanja, međutim, ostala sam pozitivno iznenađena kada su mi rekli da ću dobiti finansijsku pomoć za opremanje joga studija – kaže naša sagovornica.
Danas živi od svog posla i zadovoljna je.

– Malo je bio stao posao tokom situacije sa epidemijom korona virusa, ali sad se ljudi već polako vraćaju i situacija se poboljšava – pojašnjava ova nasmijana i vedra žena i dodaje da joga nije posao od kojeg se može obogatiti, ali je dovoljno da možete normalno živjeti.

– Nekada je zaista potrebno samo malo podrške da se nešto pokrene, pa onda dođemo u situaciju da i mi možemo pomoći i biti tu za druge žene. Sami ne možemo ništa – zaključuje Nedeljka.

Međutim, njena priča, nažalost, nije priča i brojnih drugih žena koje nisu mogle ili nisu imale priliku da stanu „na svoje noge“ nakon pretrpljenog nasilja i bijega iz nefunkcionalne porodice.

Spas u Sigurnoj kući, ali…

Fondacija lokalne demokratije je lokalna nevladina organizacija koja je osnovana 1996. godine i posjeduje dugogodišnje iskustvo kao nosilac i kreator pozitivnih društvenih promjena koje vode ka pravednijem i odgovornijem društvu. Od 2000. godine ima sklonište za žene i djecu žrtve nasilja u porodici. Tada je osnovana i Sigurna kuća u Sarajevu, a od 2002. godine postoji i sklonište za djevojke starosti između 12 i 18 godina, koje su žrtve nasilja u porodici, incesta i seksualnog zlostavljanja.

Glavni zadatak Sigurne kuće je osiguranje fizičke zaštite žrtava i njihov psihosocijalni tretman, kako bi prevazišle traume i ponovno se integrirale u društvenu zajednicu. Mubera Hodžić-Lemeš, menadžerica Sigurne kuće naglašava da je u proteklom periodu došlo do povećanja broja prijavljenog nasilja.

– Od njenog osnivanja, u Sigurnu kuću do danas zbrinuto je 2026 osoba. Također, od početka pandemije, kako u svijetu, tako i kod nas, bilježimo povećanje nasilja u porodici. Iako jedan period, na početku krize izazvane korona virusom, u Sigurnu kuću nismo mogli primati nove korisnice jer nismo imali prostorije za izolaciju, broj poziva na naš SOS telefon povećao se trostruko tokom aprila, što je jasan indikator da je došlo do povećanja nasilja u porodici – kaže Hodžić-Lemeš u razgovoru za DEPO Portal.

Nakon što žrtve nasilja u porodici budu zbrinute u Sigurnoj kući, kada dođe do stabilizacije njihovog psihofizičkog stanja, radi se individualni plan izlazne strategije za ženu koja je pretrpjela nasilje, sa ciljem da joj se, u skladu sa njenim potrebama, mogućnostima i željama, omogući povratak u normalan život. I tu najčešće dolazi do problema ukoliko žena odluči da se osamostali, nađe posao i stan za sebe i svoju djecu.

Ekonomsko nasilje (često) nije prepoznato

Naime, nerijetko su žrtve nasilja u porodici ekonomski zavisne o počinitelju nasilja, što u velikoj mjeri otežava situaciju.

– Ekonomsko nasilje je vrsta nasilja koja je vrlo česta i najmanje prepoznata, ne samo od sistema, već i od strane žrtava. To je veoma važno pitanje kojim bi trebao da se pozabavi sistem, ali nažalost, sistemska podrška ženama žrtvama porodičnog nasilja u Kantonu Sarajevo u tom segmentu je izostala – naglašava Hodžić-Lemeš.

Ona pojašnjava da većina žena koje odluče da se osamostale nemaju ranije radno iskustvo i uglavnom se mogu zaposliti u uslužnim djelatnostima, gdje prosječna plata nije dovoljna da pokrije troškove koje nosi samostalni život, a koji uključuje kiriju, režijske troškove, hranu, te vrtić, ukoliko imaju djecu.

– Tu je potrebna podrška institucija sistema da se žena materijalno pomogne u njenom ekonomskom osamostaljivanju, barem jedan izvjestan period – ističe naša sagovornica.

Što se zakonske regulative tiče, Mubera Hodžić-Lemeš naglašava da u našoj zemlji postoji više zakona koji tretiraju nasilje u porodici i koji su dosta dobro napisani, ali, naravno da ih je u određenim segmentima potrebno unaprijediti. Teškoće koje postoje javljaju se zbog nemogućnosti implementacije zakona. Tako npr. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici FBiH u članu 31 i 32 predviđa osiguravanje osnovnih životnih potreba i finansiranja osnovnih oblika zaštite žrtava, ali, nažalost, još uvijek u praksi nije zaživjela implementacija tih zakonskih mogućnosti.

– Na primjer, u Kantonu Sarajevo žrtve nasilja imaju pravo na sufinansiranje troškova podstanarstva i režijskih troškova, međutim, da bi žena ostvarila to pravo, ona mora naći stanodavca koji je spreman sa ministarstvom potpisati ugovor, da bi mu se direktno na račun uplaćivala sredstva. Velika većina stanodavaca ne želi potpisati ugovor, obzirom da su onda dužni plaćati porez na taj iznos. Situaciju dodatno otežavaju i predrasude koje ljudi imaju o žrtvama porodičnog nasilja, pa odlučuju da je bolje da se „ne petljaju u privatne stvari“ – pojašnjava naša sagovornica, te upućuje na stranicu Mapa prava i usluga Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo na kojoj se može pronaći lista svih prava i usluga na koje građani KS mogu ostvariti.

Šta kažu iz Ministarstva?

Na pitanje na koji način i kojim projektima Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo tretira žrtve nasilja u porodici, za DEPO Portal odgovorili su da svoje aktivnosti provode putem Javne ustanove “Kantonalni centar za socijalni rad” i Kantonalne javne ustanove “Porodično savjetovalište” u skladu sa Protokolom i utvrđenim aktivnostima Koordinacionog tijela za prevenciju, zaštitu i borbu protiv nasilja u porodici u Kantonu Sarajevo.

Ističu da su za 2020. godinu sredstva dodijelili Udruženju ASOCIJACIJA XY 20.000,00 KM, za sufinansiranje projekta “Unapređenje zdravstvenih usluga ženama koje su pretrpjele nasilje u Kantonu Sarajevo”, te Udruženju Civilnih žrtava rata “NOVA NADA” 2.600,00 KM, za sufinansiranje projekta “Žene i žene sa invaliditetom žrtve nasilja u porodici”.

Također, projekte usmjerene ka ekonomskom osnaživanju žena Ministarstvo provodi putem aktivnih politika zapošljavanja, odnosno putem Programa mjera zapošljavanja JU “Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo” Sarajevo i pojedinačnih podsticajnih mjera zapošljavanja koje se utvrđuju na godišnjem nivou. Praksa je da se, u kriterijima pojedinačnih podsticajnih mjera zapošljavanja, navode prioritetne kategorije nezaposlenih osoba kojima se daje prednost pri zapošljavanju, a među njima su i žene žrtve nasilja.

– Na primjer, tokom 2017. godine, predviđena je pojedinačna podsticajna mjera Program obuke za socijalno osjetljive kategorije nezaposlenih osoba, a pravo učešća u Programu su imale isključivo žrtve nasilja u porodici, žene žrtve rata i njihova djeca. Zbog nedostatka prijava po javnom pozivu Službe (nije niko aplicirao) izvršen je reprogram Programa mjera – kazali su iz Ministarstva.

Također su najavili da se u JU “Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo” provodi rebalans finansijskog plana za 2020. godinu, a po Programu sufinansiranja zapošljavanja u 2020. godini Federalni zavod za zapošljavanje na osnovni iznos sufinansiranja zapošljavanja, po svim mjerama, pored ostalih navedenih kategorija, povećava iznos za 10% i za žrtve nasilja, žrtve nasilja u porodici i djeca žrtva nasilja.

– Važno je naglasiti da će, nakon usvajanja Izmjena i dopuna finansijskog plana za 2020. godinu, sredstva biti utrošena na nove mjere aktivne politike zapošljavanja kojim će se prioritet u zapošljavanju davati žrtvama rodno zasnovanog nasilja – ističu iz Ministarstva.

Na papiru jedno, u praksi drugo

Ipak, u praksi proces zapošljavanja izgleda znatno drugačije.

– Iz našeg dugogodišnjeg iskustva, kada žena potencijalnom poslodavcu kaže da je žrtva porodičnog nasilja, to je često u startu odmah diskvalifikuje jer poslodavci ne žele „sebi stvarati potencijalne probleme“. Tu dolazimo i do problema predrasuda i od izuzetne važnosti je senzibilizacija društva – naglašava Mubera Hodžić-Lemeš.

Obzirom da u praksi sistemske podrške za ekonomsko osnaživanja žena žrtava porodičnog nasilja u Kantonu Sarajevo nema, a situaciju dodatno otežava i društvo koje nema sluha za ovu ranjivu kategoriju, Fondacija lokalne demokratije pokrenula je Fond/ kampanju „Zajedno smo sigurne“ čiji je cilj prikupljanje sredstava za žene kao pomoć pri njihovom ekonomskom osamostaljivanju, kako bi im tokom određenog perioda pokrili osnovne životne troškove. Prikupljenim sredstvima će se osigurati siguran smještaj i finansijska sredstva za režije i troškove života za žene i djecu koji napuštaju Sigurnu kuću za period od tri do šest mjeseci, odnosno dok žene ne pronađu stabilno zaposlenje i budu u mogućnosti samostalno iznajmiti stan.

Prevencija nasilja i senzibilizacija društva

I UN Women BiH jedna je od organizacija koja provodi sveobuhvatan program s ciljem sprečavanja nasilja nad ženama i nasilja u porodici u BiH.

– U okviru ovog programa radi se na jačanju kapaciteta institucija za pružanje usluga preživjelima od nasilja te na usklađivanju postojećih politika sa standardima propisanim Istanbulskom konvencijom. Veliki fokus je stavljen i na prevenciju nasilja, pa na tom polju intenzivno radimo na promjeni stavova i ponašanja mladih, te mobiliziranju zajednica da aktivno učestvuju u razvoju lokalnih planova za sprečavanje nasilja i promovišu nultu toleranciju na nasilje. U okviru programa posebna se pažnja posvećuje ranjivim skupinama žena, poput Romkinja, žena s invaliditetom te žena koje imaju iskustvo nasilja. Program se provodi u saradnji sa institucijama i partnerskim organizacijama na području čitave BiH – saopštili su iz Ureda UN Women BiH, dodajući da pitanje ekonomskog osnaživanja žena žrtava rodno zasnovanog nasilja jeste indirektno dio ovog programa.

– Iako bi u tom smislu kratkoročne intervencije dale rezultate, smatramo da je ovo pitanje čijem rješavanju treba pristupiti sistemski. Neke od organizacija civilnog društva već neko vrijeme imaju aktivnosti u ovom smislu i kontinuirana podrška tim aktivnostima je od ključne važnosti – zaključuju iz Ureda UN Women BiH.

Ako želite biti društveno odgovorni, i vi možete biti podrška ženama žrtvama porodičnog nasilja. Ukoliko želite podržati Fond „Zajedno smo sigurne“ i donirati sredstva, možete to učiniti OVDJE.