Kuga, male boginje, kolera..: Kako su velike epidemije koje su ubijale milione završavale

Čovječanstvo je danas u jeku pandemije kakvu se ne pamti u moderno doba, a iako ljudi polažu nadu u cjepivo kako bi zaustavili Covid 19, činjenica je da je većina zaraza s kojima su se suočili naši preci još uvijek s nama.

U velikoj BBC-evoj analizi donosimo pregled epidemija koje su pogodile čovječanstvo od ranih dana, kao i načine na koje su završile.

Bubonska kuga – bolest koja je zavila srednji vijek u crninu

Jedna od najpoznatijih pandemija ljudskog roda upravo je bila ona koju je uzrokovala kuga. Bolest koja se naziva još i crna smrt. Prenosi se s glodavaca na ljude ugrizom inficirane bube, a najpoznatija je po srednjovjekovnoj epidemiji u kojoj je ubila preko 75 miliona ljudi. Izrazito je smrtonosna – od nje umire oko 70 posto žrtava.

Prvo poznato izbijanje kuge dogodilo se 541. godine, a pretpostavlja se da je u razdoblju od 2000 godina kuga ubila na stotine miliona ljudi.

Vjeruje se da je bolest, konačno stavljena pod kontrolu strogim karantinom i poboljšanom sanitacijom. Ipak, slučajevi kuge se događaju i danas – ali prije kao iznimka, a ne pravilo.

Male boginje – epidemija koju je zaustavila nauka

Bolest se kroz historiju javljala kroz razne veće epidemiološke valove, od kojih je najraniji zabilježen 1250. godine. Bolest, koju uzrokuje virus variola minor, jedna je od najsmrtonosnijih poznatih ljudima.

Uzrokovao je da se širom tijela stvaraju gnojni čirevi, a postotak smrtnosti iznosio je oko 30 posto. Ova bolest nema životinjskog domaćina, a širi se među ljudima kapljičnim putem.

I ona je poput kuge ubila na stotine miliona ljudi, a računa se da je samo u 20. stoljeću od nje umrlo oko 400 miliona ljudi. Zahvaljujući cjepivu koje je 1796. razvio britanski doktor Edward Jenner i naporima naučne zajednice, bolest je potpuno izbrisana – iako je za to trebalo gotovo dva stoljeća. Danas su boginje gotovo u potpunosti iskorijenjene, a njezini se uzorci čuvaju u laboratorijima.

Ova bolest do danas ostaje jedina koja je iskorijenjena na takav način.

Kolera – bolest siromašnih

Poznata kao bolest koja se prvenstveno javlja u zemljama s niskim prihodima zabilježila je svoju glavnu epidemiju 1817. godine.

Uzrokuje je pijenje kontaminirane vode i pića, a prema WHO-u ubila je preko milion ljudi u 7 različitih javljanja epidemije. Uzročnik je bakterija  vibrio cholerae, a poboljšana higijena i sanitizacija na Zapadu u potpunosti su uklonili njenu prijetnju. Nažalost, isto se ne može reći za siromašne krajeve Afrike – gdje i danas ubija između 100 i 400 hiljada ljudi na godinu, uprkos dostupnosti cjepiva i postojećoj terapiji za bolest.

Gripa – bolest koja ne jenjava

Epidemije influenze javljale su se u više navrata od 1800 do danas. Najveća je svakako bila ona koja se naziva španjolskom gripom, koja je u kratkom razdoblju od 1918. do 1919. g. od ove je vrlo zarazne bolesti umrlo od 50 do 60 miliona ljudi, što čini veći broj žrtava nego onih stradalih u Prvom svjetskom ratu.

Njen je uzročnik bio virus H1N1, a poput današnjeg koronavirusa, prijenos se usporavao izolacijom i karantinom. Nakon 1920. taj je određeni soj virusa nestao i oslabio u svoje benignije verzije, koje haraju svake godine.

Međutim uslijedile su i druge pandemije gripe. Hong Kong gripa 1968. ubila je milion ljudi, a također i dalje cirkulira kao sezonska gripa. Kao i svinjska gripa – inačica virusa H1N1 – koja je 2009. zarazila oko 21 posto svjetske populacije.

Gripa i dalje predstavlja ‘prijetnju pandemijom’, kaže prof. Riley, a također imamo rizik od zaraze sezonskom gripom, koja i dalje ubija stotine hiljada svake godine.

HIV/AIDS – kontinuirana epidemija

AIDS je odnio 35 miliona života od kada je prvi put identificiran. HIV virus koji uzrokuje AIDS, vjerovatno se razvio iz virusa čimpanze koji se prenio na ljude u zapadnoj Africi. 

HIV bi se mogao smatrati ‘virusom najgoreg scenarija’, kaže prof. Riley, zbog dužine vremena potrebnog za razvoj simptoma i visoke stope smrtnosti. Brzo se širi jer ljudi ne moraju nužno znati da ga imaju.

Virus se probijao širom svijeta, a AIDS je bio pandemija do kraja 20. stoljeća. Sada oko 64 posto od procijenjenih 40 miliona koji žive s virusom HIV-a živi u subsaharskoj Africi.

Desetljećima bolest nije imala poznati lijek, ali lijekovi razvijeni u devedesetima sada omogućuju ljudima koji obolijevaju od bolesti da se redovito liječe i imaju normalan životni vijek, a dvije su osobe izliječene od HIV-a od početka 2020. godine.

SARS i MERS –  ranije poznati korona virusi

Prijetnja od ovih virusa javlja se s epidemijom 2002. godine, ali krajem jula 2003. nije zabilježen nijedan novi slučaj, a WHO je proglasio da je globalna epidemija gotova.

Nešto kasnije došao je bliskoistočni respiratorni sindrom (Mers), također koronavirus, koji je usmrtio 912 ljudi. Većina slučajeva dogodila se na Arapskom poluotoku.

Iako se rizik od zaraze virusom, poznatim kao Mers-CoV, u Velikoj Britaniji, na primjer, smatra vrlo malim, i dalje je veći na Bliskom stoku – s ljudima koje obično zaraze deve. 

Sars je ubio nešto više od 800 ljudi te je prva smrtonosna epidemija uzrokovana koronavirusom.

Trenutna epidemija Covida 19 – virus bez presedana

Nova epidemija korona virusa pokazala se zaraznijom nego prethodne – iako je smrtnost niža, širenje je brze i olakšano zbog nedostatka simptoma kod velikog broja inficiranih. Virus se smatra evoluiranom verzijom Sars virusa iz 20003.

Stručnjaci zarazu smatraju specifičnom zbog velikom rasponu simptoma – od nikakvih do smrtonosnih – i visokoj razini prijenosa od strane ljudi bez simptoma ili prije nego što ih razviju. Upravo zbog toga javili su se problemi s kontrolom izbijanja bolesti širom svijeta.

Do sada je više od milion ljudi umrlo od virusa – ali ukupna će smrtnost postati puno veća, uvjereni su stručnjaci. ako se potraga za cjepivom i učinkovitim tretmanima nastavlja, rizik ostaje stvaran za veliku većinu svjetske populacije.

Šta dalje?

Dakle, koronavirus koji sada cirkulira u našim zajednicama samo je posljednja u dugom nizu pandemija uzrokovanih novim patogenima, poput virusa ili bakterija.

Povećano znanje o prijenosu, javnim zdravstvenim kampanjama, novim tretmanima i cjepivima odigrali su svoju ulogu u zaustavljanju prethodnih kriza.

Kraj igre za trenutnu pandemiju također će vjerovatno doći iz kombinacije sličnih mjera. Iako bi ‘sigurno, visoko djelotvorno’ cjepivo moglo donijeti kraj pandemiji, jamstva da će se to dogoditi nema. Umjesto toga, možda ćemo morati naučiti bolje živjeti s tim dok razvijamo razinu otpornosti na bolest.

– Definitivno kroz pet godina, a nadam se i prije, imat ćemo ili dobro cjepivo ili će bolest biti već toliko prisutna da ćemo akumulirati kolektivni imunitet dovoljan da se događaju tek lokalizirani slučajevi izbijanja i zaraze – optimističan je profesor Riley.

Iako je novi koronavirus puno zahtjevniji izazov, zbog visokih razina asimptomatskog prijenosa, prof. Riley je optimističan da će ‘nevjerovatna’ globalna potraga za rješenjem pobijediti.

– Svijet nikada prije nije imao zajednički projekt poput ovog. Nadam se da će to u jednom trenutku postati zajednički uspjeh- kaže on.

Međutim, mudro je prisjetiti se da je većina patogena koji su u prošlosti harali društvima u pandemijama još uvijek prisutna. Dok su krize završavale, virusi i bakterije – i njihove posljedične infekcije – ostaju.