POLITIKA SDA / Koja je razlika Sarajlićevih i Čamparinih (ne)djela: Od “Ja,i?” do “Vrati funkcije”

Aljoša Čampara i Asim Sarajlić godinama su važili za glavne strijelce Stranke demokratske akcije, a onda, u samo nekoliko mjeseci odigrali su se događaji koji će zauvijek promijeniti njihove političke karijere ili bar ostaviti dubok trag.No, koja je razlika između njihovih (ne)djela, barem u tumačenju vrha SDA?

Kao što je svima dobro poznato jedna od najvećih političkih afera u novijoj historiji naše države dobila je ime po Asimu Sarajliću.

Lobiranje za kandidata na unutarstranačkim izborima, spominjanje “završavanja” glasova za funkciju gradonačelnika, dijeljenje ministarskih pozicija, “sređivanje” poslova rodbini i hvalisanje dobrim odnosom sa predsjednikom SDA Bakirom Izetbegovićem. Prije toga afere i druge afere.

“Ja, i?”, rekao je upravo Bakir Izetbegović što će dati kontekst mnogim dešavanjima prije i poslije.

U praksi, narodski, tako je i bilo – “Ja, i?”. Ništa se spektakularno nije desilo, prešlo se preko svega, osim što Sarajlić zbog javnog mnijenja više zvanično ne učestvuje u odlučivanju u okviru organa SDA. Nezvanično, i dalje se pita i dalje je, skoro, “prvi do Bakira”.

Asim Sarajlić je i dalje delegat SDA u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. A zašto? Zato što, kako je rekao prvi čovjek SDA Bakir Izetbegović, stranka mu neće uzeti hljeb od kojeg živi jer je tu izabran voljom naroda. Asim Sarajlić je direktno radio u interesu SDA, preciznije jedne stranačke struje i to je bilo dovoljno da nastavi raditi i primati platu iz kase koju pune građani cijele BiH.

S druge strane, Aljoša Čampara, bio je dika i ponos SDA. Svestrani vojnik stranke, spreman obavljati i više poslova istovremeno. Donedavno. A onda je naglo odlučio promijeniti kurs i glasno govoriti protiv “asima” upozoravajući na nezakonito, sumnjivo i nepošteno djelovanje stranačkih zvaničnika, ali i za njega pogrešne stranačke politike.

Kao što se i očekivalo, to ga je koštalo.

Čampara je zatim povukao još dva poteza. Prvo je podnio neopozivu ostavku u Predsjedništvu SDA, a zatim uradio ono što se ne prašta – glasao protiv svoje stranke odnosno za smjenu vlade koju vodi Stranka demokratske akcije. Glasao je za onu vladu za koju je SDA žrtvovala mnogo, a dobila jako malo i kratkoročno.

Šta je uradila SDA po tom pitanju?

Ekspresno, u samo nekoliko sati od Čamparinog potpisivanja papira za izglasavanje nepovjerenja aktuelnoj vladi u Sarajevu, zasjedao je Općinski odbor SDA Centar Sarajevo i donio odluku o brisanju iz članstva Aljoše Čampare.

Istovremeno je zasjedao i Kantonalni odbor SDA na čelu s Fikretom Prevljakom, a rezultat je isti uz zahtjev Čampari da podnese ostavke na sve funkcije koje je dobio kao kadar SDA. To je pozicija zastupnika u Skupštini KS, delegata u Parlamentu FBiH i federalnog ministra unutrašnjih poslova.

Sada dolazimo do konačnog pitanja, koje je nedavno problematizovao Bakir Izetbegović na postavljeno novinarsko pitanje u vezi s Asimom Sarajlićem. Zašto se od Čampare zahtjeva da stranci vrati funkcije koje je dobio voljom naroda?

Podsjećanja radi, nakon Izetbegovićeve tvrdnje da je Sarajlića izabrao narod, konstatovali smo da je Izetbegovićeva izjava polutačna. S toga, najbolje da kroz tu prizmu posmatramo i Čamparine funkcije, ukoliko SDA ponovo povuče pitanje vraćanja funkcija stranci.

Naime, Sarajlića jeste narod izabrao, ali u Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH. Izabran je tamo gdje je izabrano i 97 drugih zastupnika. Ipak, Sarajlić danas ne obnaša funkciju federalnog zastupnika već je voljom stranke (SDA) kojoj pripada delegiran u državni Dom naroda gdje je dio Kluba Bošnjaka. Dakle Sarajlić nije jedan od 98 zastupnika u entitetskom parlamentu, već je među pet predstavnika Bošnjaka u najvišem zakonodavnom državnom organu.

Da Čampara i nema namjeru vratiti funkcije, najavio je nedavno, prokomentarisavši da je i njega izabrao narod. Konstatovao je samo da jedva čeka da se “riješi” funkcije ministra unutrašnjih poslova, ali onda kada se izabere nova Vlada Federacije BiH.

Isto tako, ni Sarajlić nije ni pomislio vratiti stranci delegatsku poziciju u Domu naroda državnog parlamenta. Istina, niko to nije ni tražio.

Dakle, u konačnici, zaključak koji se nameće logikom događaja jeste da se za nečasne radnje i može progledati kroz prste, pa i više puta, samo ukoliko se direktno ne ošteti politička organizacija, dok se potezi suprotni stranačkim interesima, jednostavno, ne praštaju – nikada i nikome.

Klix