Zrak&vazduh naš nasušni

Planete Sunčevog sistema poznaju tri agregatna stanja materije – čvrsto, tečno i gasovito. Zemlja ima atmosferu. Gasoviti omotač oko Zemlje se prije rata u Sarajevu zvao vazduh, a u Banjoj Luci zrak. Danas se u Banjoj Luci zove vazduh, a u Sarajevu zrak. To nam je naša borba dala.
Iako je tek septembar, sezona loženja i sezona niskih prizemnih temperaturnih inverzija atmosfere još nisu počele, novinari su se neočekivano počeli baviti pitanjem zagađenja zraka, kako to oni (ne)stručno nazivaju. Ili im nedostaju druge informacije ili su građanima dosadile priče o onoj trojici, pa novinari traže nove teme.

Zagađenost zraka

Čovječanstvo se razvija tako da se prirodni kapital pretvara u privatni. Ovo je najkraća i potpuno ispravna definicija našeg društveno-ekonomskog razvoja. Postoji i definicija održivosti razvoja planete, a to je da je razvoj održiv ukoliko je postignut odgovarajući društveno-ekonomski razvoj, a da je pri tome preostalo dovoljno prirodnih resursa za potrebe budućih generacija.
Kada se govori o potrošnji atmosferskog zraka u cilju stvaranja privatnog kapitala, postoje tri neželjene posljedice: (i) zagađivanje prizemnih slojeva atmosfere produktima nepotpunog sagorijevanja fosilnih goriva i iz tehnoloških procesa, (ii) stanjivanje ozonskog sloja i (iii) klimatske promjene. Planetarno društvo je prije više od pedeset godina bilo prepoznalo problem ozonskog sloja koji nas štiti od nekih komponenti ultravioletnog Sunčevog zračenja, poduzete su određene mjere zamjenom nekih industrijskih supstancija alternativnim i stratosfera, najviši sloj atmosfere, značajno će se oporaviti do kraja narednog vijeka. I emisija zagađujućih materija u atmosferu na planeti opada, u Evropi nema više tzv. kiselih kiša. Ali ne i u Bosni i Hercegovini – ne postoji politička volja. Ne postoji strateška orijentacija. Zrak u gradovima je prekomjerno zagađen, što dovodi do pada kvaliteta života, do nekih oboljenja, čak i do prerane smrti.

Pored sumpordioksida i azotnih oksida zrak zagađuju produkti nepotpunog sagorijevanja (čađ, ugljikovodici i ugljenmonoksid), dok klimatske promjene izazivaju u prvom redu produkti potpunog sagorijevanja fosilnih goriva – ugljendioksid. Neki mediji, kvazistručnjaci i neki političari brkaju pojmove – emisije zagađujućih materija i emisije stakleničkih gasova. Prije godinu Parlament Federacije BiH posjetio je gosp. Janez Kopač, direktor Zajednice za energiju, ili kako se kod nas pogrešno prevodi Energetske zajednice (treba znati da se ta zajednica ne bavi privrednom granom energetika, nego prometom proizvoda energetike – energijom). Skup je bio dobro posjećen – poslanici, političari, novinari, stručnjaci… Bilo je ružno slušati kako se svađaju domaći učesnici skupa, brkajući zagađujuće materije i stakleničke gasove. Jedni su govorili da termoelektrane ne zagađuju misleći na zagađujuće materije, a drugi su govorili da zagađuju misleći na stakleničke gasove. Nije niko od vlasti, organizatora skupa, reagovao, objasnio nesporazum i usmjerio diskusiju.
Govorilo se i o potencijalnim bh. termoelektranama. Ovdje se tvrdi da – ukoliko bi se izgradila neka termoelektrana u BiH – ne bi bila značajna emisija zagađujućih materija, ali bi bila – evropsko-politički – značajna emisija stakleničkih gasova, o čemu se ne vodi dovoljno računa u našoj državi. Staklenički gasovi su briga države, a termoelektrane briga entiteta! A grešku će ispaštati građani.

Ne radi se samo o onima koji su zaposjeli na vrhu Kantona. Nemaju želje ni političke partije, ni u poziciji, ni u opoziciji. Ne znaju oni kako je živjeti od zraka

O stakleničkim gasovima ovom prilikom samo toliko. Dalje priča ide o zagađujućim materijama.
Šta dobronamjerni novinari i dobronamjerni kvazistručnjaci krivo govore. Govore o zagađenju zraka, umjesto o zagađivanju zraka i zagađenosti zraka – pojmovima koje pozna struka i koje pozna zakonodavstvo. Zagađivanje zraka je radnja, a zagađenost zraka stanje. I u struci i u zakonodavstvu se vidi odgovornost i za zagađivanje i za zagađenost, a odgovornost za zagađenje ne postoji. Za prekomjerno zagađivanje je odgovoran vlasnik postrojenja, a za prekomjernu zagađenost je odgovoran onaj koji upravlja prostorom. Za zagađenje zraka nije niko odgovoran.
Nerazumijevanje pristupa problematici čistoće zraka je bilo karakteristično za cijelu regiju kada su ljekari u Jugoslaviji, prvi među strukama, šezdesetih godina prošlog vijeka upozoravali na problem zagađenog zraka. Tada je engl. Air Pollution Control bilo prevedeno sa Kontrola aerozagađenja, umjesto Regulisanje zagađivanja zraka&vazduha. Tako se krenulo mjerenjem aerozagađenja na ulici umjesto regulisanjem zagađivanja iz postrojenja.
To je u Jugoslaviji bilo ispravljeno već sedamdesetih godina, kada su engleski termini emission i imission, koje su izmislili Nijemci i ubacili u engleski jezik, bili zamijenjeni domaćim terminima zagađivanje i zagađenost.
Bosanskohercegovački gradovi su u posljednje dvije-tri decenije prošlog vijeka bili postigli neke, čak i značajne rezultate na planu očuvanja čistoće zraka&vazduha. Prednjačilo je Sarajevo koje je izvršilo sanaciju kvaliteta zraka po modelu prof. Milenka Krstića, a koji je bila usvojila skupština grada Sarajeva 1971. godine. Strategija se bazirala na tri pravca (i) laboratorijsko i terensko istraživanje sagorijevanja domaćih ugljeva u ložištima koja su bila tada korištena, (ii) poboljšanje stanja na postojećim ložištima na bazi rezultata istraživanja, a kroz organizacione mjere i (iii) realizacija neke sistemske – investicione mjere koju je trebalo odrediti i realizovati.
Da bi se ova strategija razvila i održavala, sačinjen je organizacioni sistem – sistem upravljanja kvalitetom zraka u gradu Sarajevu. Komponenta zrak bila je uključena u sve sektore razvoja (korištenje prostora i lokaciona politika, razvoj stambene izgradnje, industrije, kvalitet života, razvoj struke i nauke, kultura življenja). Bili su uključeni čak Narodni univerzitet, Radnički univerzitet, Zavod za unapređenje domaćinstva, Savez sindikata i drugi. Formulisani su zadaci pojedinih ministarstava i organa Vlade grada Sarajeva. Takva organizacija i s njom povezan entuzijazam je nešto neponovljivo.

Ovaj program je realizovan. Imaoci ložišta (sobne peći i kotlovi) su obrazovani, naučeni kako da koriste ova postrojenja, a kao sistemska mjera ocijenjeno je da je uvođenje zemnog gasa u Sarajevo najbolje rješenje (neki to zovu gasifikacija, mada je gasifikacija proces prevođenja čvrstog u gasovito stanje) – predlagač Mario Tifničević (bilo je simulirano pet različitih scenarija), te je ova mjera i implementirana. Izgrađena je distribuciona mreža na koju su se priključivali vlasnici kotlovnica i sobnih peći. Time je u gradu značajno, značajno smanjena emisija sumpordioksida i produkata nepotpunog sagorijevanja. Bio je to dio sveobuhvatnog projekta rekonstrukcije grada Sarajeva, definisanog kao Projekat zaštite okoline. Svjetska baka je finansirala dio projekta, prvi put je finansirala projekat zaštite okoline. Za taj aranžman zaslužan je prof. Midhat Aganović.

Skup je bio dobro posjećen – poslanici, političari, novinari, stručnjaci… Bilo je ružno slušati kako se svađaju domaći učesnici skupa, brkajući zagađujuće materije i stakleničke gasove

Na sanaciji kvaliteta zraka postignuti su značajni rezultati. To je izazvalo pažnju svijeta. Američka agencija za zaštitu okoline je finansirala elaboriranje uspostave sarajevskog modela upravljanja kvalitetom zraka (1985), a potpisani je u okviru Evropske ekonomske komisije UN-a sa sjedištem u Ženevi vodio projekat implementacije znanja o malozagađujućem sagorijevanju čvrstih goriva u deset država Centralne i Istočne Evrope (1989. i 1990).
Znanja o malozagađujućem sagorijevanju uglja i sistem uspostave upravljanja kvalitetom zraka su izgubljeni u ratu i u procesu političke poslijeratne kantonizacije. Zemni gas se i danas koristi, mada su utrošena značajna sredstva na dokazivanju da zemni gas treba zamijeniti vrelom vodom iz Termoelektrane Kakanj na određeni period. Istina, u narednim decenijama treba očekivati pad potrošnje zemnog gasa po tri osnova (povećanje energijske efikasnosti na strani korištenja energije, uvođenje solarnog grijanja i korištenje dizalica toplote za zagrijavanje i hlađenje prostora).
U čemu je sarajevska zračna&vazdušna tragedija? Produkti nepotpunog sagorijevanja uglja imaju značajnu toplotnu vrijednost. Da nisu nastali kao posljedica lošeg sagorijevanja, jedinična masa uglja dala bi više toplotne energije. Znači, ulaganjem u primjenu znanja o načinima opsluživanja ložišta ne samo da bi se smanjilo zagađivanje zraka nego bi se kroz dimnjake emitovala manja količina novca.

I starih i mladih

Da ne bismo radili samo na regulisanju zagađivanja nego i na regulisanju zagađenosti, s druge strane, imamo na raspolaganju znanja iz kompjuterske dinamike fluida, nezaobilaznog alata kod detaljnog planiranja sadržaja prostora. Cijeli svijet traži nosioca tih znanja akademika Kemala Hanjalića – stanuje 150 metara od zgrade Vlade Kantona Sarajevo, u pravcu zapada. A nosilac znanja o sistemu upravljanja kvalitetom zraka i tehnikama malozagađujućeg sagorijevanja čvrstih goriva živi 160 m sjeverno. Ukupno su stari 160 godina. A ima i mladih stručnjaka, njihovih učenika i učenika njihovih učenika koji vrlo dobro znaju da rade ove poslove. Ali nema volje, želje, organizacije, znanja, kompetentnosti u društvu. Ne radi se samo o onima koji su zaposjeli na vrhu Kantona. Nemaju želje ni političke partije, ni u poziciji, ni u opoziciji. Ne znaju oni kako je živjeti od zraka.

Istina bila je jedna vlada Kantona Sarajevo koja je htjela da ponovo uspostavi sistem upravljanja kvalitetom zraka u Sarajevu, tj. organizacioni sistem koji će dovesti do optimalnih tehničkih i drugih mjera i koje bi vodile ka poboljšanju kvaliteta zraka. Međutim, ova vlada je svrgnuta početkom ove (2020) godine, dva dana nakon donošenja ovog organizacionog sistema. Lakše se vlada što je više jada!

Oslobođenje